Crna Gora i ove godine ulazi u špic ljetnje turističke sezone sa starim problemima, ali u još složenijem obliku – ocjenjuje u razgovoru za Bankar profesor i turizmolog dr Rade Ratković.
Dok brojevi djelimično ispunjavaju očekivanja, stvarnost na terenu, kako kaže, otkriva duboke sistemske slabosti: nepripremljene plaže, preopterećena infrastruktura, hronični nedostatak parkinga, loša komunalna higijena i nerealno visoke cijene… Ratković upozorava na to da Crna Gora sve više postaje prolazna destinacija, dok susjedne zemlje bilježe turistički bum zahvaljujući ozbiljnom destinacijskom menadžmentu i državnoj posvećenosti razvoju. Poručuje da mi posjedujemo sve ono što se u savremenom turizmu najviše cijeni – prostor, prirodu i prošlost – ali, kako kaže, bez strateškog upravljanja ti resursi ostaju neiskorišćena šansa.
Kako biste ocijenili početak ovogodišnje ljetnje turističke sezone u Crnoj Gori – da li brojke i struktura gostiju ispunjavaju očekivanja?
Ratković: Ovo što, i ako nepotpuna i neažurna, zvanična statistika objavljuje očekivano. Važi ona narodna, “kako sam se nadala dobro sam se udala“. Ko je, ako živi u realnosti i hoće da shvati očigledne činjenice, nije se ni ovome nadao. Mi već tri i po decenije nemamo adekvatan destinacijski menadžment, a u posljednjih pet godina praktično nemamo nikakav destinacijski menadžmet, osim sobotiranja turističkog sektora. Statistika zaključno sa majem 2025 godine pokazuje da nijedno od vodećih emitivnih tržišta CG u kolektivnom smještaju (CG, BiH, Francuska, Njemačka, Poljska, Srbija, UK, Izrael )nema preko 10% učešća, osim turista iz CG koji učestvuju sa oko 14%. Podaci za ukupan promet na godišnjem nivou 2024 . godine su nešto drugačiji.
Prva četiri mjesta zauzimaju: Srbija, Rusija, BiH i Turska, koji zajdeno imaju učešće od 55%, a zajedno sa turistima iz Crne Gore oko 65% (dvije trećine). Realno je predpostaviti da će slična struktura ukupnog turističkog prometa biti ponovljena i 2025 godine.
Koji su najveći izazovi sa kojima se crnogorski turizam suočava tokom ove sezone – od logistike do kadrova i infrastrukture?
Ratković: Kao i u proteklih nekoliko godina, s tim što je ove godine intezitet problema jači, a nadolaze i novi problemi, političari bi rekli izazovi. Radovi na saobraćajnoj infrastrukturi (posebno na međunarodnim putevima) tokom cijele sezone su postali tradicija, nedostatak parkinga još više eskalira, nepripremljene plaže su obilježile ovu sezonu, komunalna higijena je još lošija, cijene u vanpansionu i trgovinu su nerazumno visoke (čak znatno više nego u vodećim emitivnim turističkim zemljama Evrope), popunjenost kapaciteta slabija nego predhodnih godina… Vrijedni preduzetnici u agroturizmu Crne Gore (posebno u kontinentalnom području) se žale na kraći boravak turista, kao da postajemo prolazna destinacija za susjednu destinaciju na jugo-istoku, koja u posljednjih nekoliko godina pravi turistički bum zahaljujući izvrsnom destinacijskom menadžmenu i punoj posvećenosti vlasti boljitku svoje domovine.
Koliko je turizam u Crnoj Gori i dalje oslonjen isključivo na ljetnju sezonu i primorje, i da li se vide pomaci u pravcu diversifikacije ponude?
Ratković: Naš turizam je dugoročno koncetrisan na špic sezone, što je posljedica strukturnih rupa u turističkoj ponudi (apsolutna dominacija sekundarnog stanovanja koji se predominantno koriste u špicu sezone) i strukturnih rupa u turiističkoj tražnji (dominacija niskobudžetskih i kratkosezonskih tržišta pretežno koncetrisanih u vlastitim sekundarnim stanovima). Najviše turista je u privatnim apartmanima koji diktiraju niske cijene i samim hotelima, tako da se karakterišemo niskim cijenama hotelskog smještaja i previsokim cijenama u vanpansioskoj ponudi, uključujući i cijene u maloprodaji. Da bi apsurd bio veći, marketi, na koje referiraju turisti u apartmanima ne rade neđeljom i brojnim praznicima. Značajno se širi sezona u gastronomskom turizmu, posebno u kontinetalnom dijelu Crne Gore, ali se ove sezone generira trend skraćenja boravka uslovljen našem lošem destinacijskom imidžu, odnosno loše pripremljenosti turističkih sezona.
Planine, seoski turizam, kulturno-istorijski sadržaji – da li su to neiskorišćeni potencijali ili već prepoznata šansa za razvoj cjelogodišnjeg turizma?
Ratković: Naše strateške prednosti mogu se sažeti u tri P (Prostor, Priroda. Prošlost, kako je lakonski definisala Kirsi Hyvärinen, ekspert za održivi turizam i veliki prijatelj naše zemlje ). Mi umjesto održive valorizacije i zaštite, uglavnom: prostor devastiramo, prirodu zagađujemo, prošlost izraženu u kulturnoj baštini mitologiziramo, dijelimo drugima i zanemarijemo kao veliku turističku šansu. Postoje naravno, značajni primjeri, mahom na osnovu privatnih inicijativa, uspješne turističke valorizacije u sve tri faze naše strateške prednosti, ali nedostaje nezamjanljiva uloga države, ka što je to slučaj Španije, Francuske, Italije, Hrvatske… Ja izražavam veliko poštovanja za sve veći broj preduzetnika koji ulažu u gastronomski turizam, kultirni turizam, inovativne programe na osnovu prirode i kulture, ali nedostaje organozovana i stimulativna pomoć Države. Sjetimo se kakva je uloga Španije u revatalizaciji starih palata, dvorova, utvrđenja i kakav učinkovit model valorizacije provode na principima javno – privatnog partnerstva (primjer Paradores u Španiji). Ovi projekti, uz adekvatni pomoć države i podršku iz EU fondova, imaju potencijal za značajno podignu nivo kvaliteta turizma Crne Gore i dovedu naš turizam u zonu održivog cjelogodišnjeg poslovanja.
Koliko su lokalne samouprave, posebno u opštinama van primorja, spremne da se uključe u razvoj održivog i autentičnog turizma?
Ratković: Mi imamo jedan veoma zastario i neučinkovit sistem destinacijskog menadžmenta, koji je pod predominantnom uticajem partitokratije i koji treba radikalno mijenjati, počev od sistema upravljanja Morskim dobrom, pa preko destinacijskog menadžmena po DMO modelu, turističkog informacionog sistema, digitalnog marketinga i samog upravljanja kvalitetom i konkurentnošću crnogorskog turizma. Vezivno tkivo svih reformi u turizmu treba da bude filozofija održivog turističkog razvoja i oživljavanje kolosalne ideje unešene u naš Ustav – „Crna Gora ekološka država“. U tako reformisanom sistemu upravljanja turizmom će naći svoje adekvatno mjesto i Država, i lokalne samouprave, i preduzetnici i NVO sektor, i naravno sami građani.
Kako komentarišete kvalitet usluge i cijene – da li postoji rizik da Crna Gora postane destinacija koja je “skuplja od svog kvaliteta”?
Ratković: To je naša stara boljka velike diskrepance između cijena i kvaliteta. Mora se sistemski riješavat, a prvi korak, osim reforme turističkog zakonodavstva, treba da bude Destinacijski plan konkurentnosti kao dugoročna programska vodilja kvalitativnog izdizanja crnogorskog turizma, koji je sada, na veliku žalost, u fazi tihog odumiranja. Opasno ga potiskije biznis nekretnina, a nariočito neprekinuti bum forsiranja izgradnje sekindarnog stanovanja koji se ni u primisli ne pokušava zaustaviti.
Šta biste preporučili kao ključne mjere za smanjenje zavisnosti od masovnog turizma i kratkotrajnih sezona?
Ratković: Moramo mijenjati sistem upravljanja turizmom. Treba ga definisati novim Zakonom o turizmu, odnosno Zakonom o upravljanju održivim turizmom, kao što su to uradili u Hrvatskoj i koji već daje rezultate. Uz to treba da ide i nova strategija razvoja turizma na rok od najmanje 10 godina, koja bi dala smjernice za sanaciju strukturnih gepova na strani turističke ponude i potražnje i ukupne infrastrukture, na osnovu čega bi se radili obavezujući kratkoročni i dugoročni planovi sanacije i razvoja na svim nivoima. Mi imamo i Strateški marketing plan za turizam Crne Gore 2018-2022, koje je radila renomirana španska firma za turistički konsalting (THR Innovative tourism advisors). Tamo imamo jasne i validne ciljeve i smjernice koje bi valjalo provoditi putem godišnjih akcionih planova. Tu su data validna riješenja za prevladavanje negativnih elemenata masovnosti i sezonalnosti našeg turizma i za reformisanje detinacijskog upravljanja…Sva ta dobra riješenja su, na žalost, politički odbačena kao naslijeđe predhodne vlasti, pa onda „Jovo na novo“, a to „novo“ nikako da dođe.
Kako ocjenjujete novi Zakon o turizmu i ugostiteljstvu – da li donosi konkretna poboljšanja i veću uređenost tržišta, ili je riječ o formalnim promjenama bez značajnijeg efekta na terenu?
Ratković: On treba da slijedi Zakon o upravljanju održim turizmom, ali sa promijenjenim konceptom. Njegov predmet treba da budu turističke usluge (sa primjenom EU direktiva o zaštiti potrošača u turizmu) i o ugostiteljkoj djelatnosti (poglavito standardi kvaliteta). Praktično je da to bude kroz dva zakonska teksta. Nakon toga bi trebalo donijeti i Zakon o DMO umjesto dosadašnjeg Zakona o turističkim organizacijama. To bi bili najvažnijo elemanti trforme turističkog zakonodavstva u našoj domovini. Nakon toga slijedi i Strategija razvoja turizma sa vremanskim hotizobtom od najmanje 10 godina.
Koliko je avio dostupnost Crne Gore i dalje prepreka za snažniji razvoj turizma? Da li se vidi napredak u povezivanju sa ključnim emitivnim tržištima, posebno u pred i postsezoni?
Ratković: Saobraćajna dostupnost i umrežavanje hotela su dvije strane iste medalje naše saobraćajne dostupnosti. Moram reći da Aerodromi Crne Gore sa novim menadžmentom na čijem je čelu jedan od vodećih eksperata i menadžera gospodin Roko Tolić pokazuju dobre inicijative i rezultate. Međutim, u završnoj je fazi tender za davanje u zakup naših aerodroma, što je protivno interesima turizma, kako pokazuje komparativna prekse. Zakupcu će biti primarni interes individualni rentabulitet (maksimiranje profita), a ne privlaćenje turističkih letova (low cost, charter…), a državi bi trebalo da budu turistički dolasci, od kojih svi imamo korist. Gospodin Tolić je radio na tome da aerodromi budu podrška turističkim dolascima, a zakupac, ako do toga dođe, neće povlađivati interesima države za turističke dolaske, već svm profitnom interesu. Zakupac će, po prirodi stvari, na susjedne aerodrome gledati samo kao na konkurenciju, a ne kao kooperaciju za oprimizaciju turistučnih dolazaka u susjedujućim destinacijama sa kojima daša destinacija ima zajedničke interese u oblasti turizma.
