Od početka kampanje u Srbiji studentsku listu pokušavaju da povežu sa nekadašnjim predsjednikom DPS-a, premijerom i predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem.
Tabloidi u Srbiji, nakon navodnih prepiski sa ugašene aplikacije Sky, fotomontaža na kojima je Ilija Srdanović, sada studente žele da povežu sa Đukanovićem tvrdnjama da su preuzeli njegov izborni slogan.
Slogan „Mi znamo kako“ danima se u medijima, ali i u govorima Aleksandra Vučića, predstavlja kao „Đukanovićev“.
„Podudarnost slogana dolazi u trenutku kada se u javnosti već govori o navodnim vezama pojedinih predstavnika tzv. studentske liste sa Đukanovićem i ljudima iz njegovog političkog okruženja, kao i o tvrdnjama o finansijskoj podršci iz Crne Gore“, tvrdi se u tekstu Borbe, ali i drugih medija koji uobičajeno dijele isti sadržaj i u izbornoj trci podržavaju jednu stranu tako što vrlo često dezinformišu o studentima.
Slogan „Mi znamo kako“ jeste korišten u Crnoj Gori početkom devedesetih. Ipak, slogan, kojeg Vučićevi propagandisti tako silno žele pripisati Đukanoviću, ipak više pripada jednom miljeniku tih medija – Momiru Bulatoviću. Bulatović je nekadašnji predsjednik Saveza komunista, pa jedinstvenog DPS-a, pa onda SNP-a, koji je bio i predsjednik Crne Gore i premijer savezne Vlade SRJ.
Slogan je iz 1990, kada su se održali prvi višestranački izbori u Crnoj Gori. U isto vrijeme održani su i predsjednički izbori. Na parlamentarnim izborima apsolutnu pobjedu odnio je „reformisani“ Savez komunista na čijem je čelu bio Momir Bulatović, koji je u to vrijeme predstavljao neprikosnovenog političkog lidera u Crnoj Gori. Na predsjedničkim izborima pobijedio je upravo on.
“Prema zvaničnim podacima SK CG je dobio 56,2 % glasova, Savez reforomskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru (SRSJ) 13,6 %, Narodna stranka Crne Gore 12,8 %, Demokratska koalicija 10,1 %.
Na osnovu ovakvog izbornog rezultata SK CG je osvojio apsolutnu vlast i od 125 mjesta u Parlamentu pripalo mu je 83 ili 66,4 %. Savez reforomskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru (SRSJ), kao koalicija Liberalnog saveza Crne Gore, Partije socijalista, Socijalističke partije, Socijaldemokratske stranke Crne Gore, Nezavisne organizacije komunista i Stranke nacionalne ravnopravnosti – osvojio je 17 poslaničkih mandata ili 13, 6 %.
Narodnoj stranci Crne Gore pripalo je 13 poslaničkih mjesta ili 10, 4 %, dok je Demokratska koalicija koju su činili Demokratski savez u Crnoj Gori, Stranka demokratske akcije Crne Gore i Stranka ravnopravnosti, osvojila 12 mjesta ili 9,6 %."
U isto vrijeme održani su prvi izbori za predsjednika Crne Gore, ali je tada birano Predsjedništvo Socijalističke Republike Crne Gore. Bulatović je tada pobijedio Ljubišu Stankovića.
"Kandidat SK CG M. Bulatović, je osvojio 42,2 % glasova. Za Lj. Stankovića kandidata SRSJ (Saveza reforomski snaga tadašnjeg saveznog premijera A. Markovića) glasalo je 16,4 % građana Crne Gore. Savez komunista je za ove izbore nastupio sa sloganom 'U izbore sa nama – mi znamo kako'", navodi istoričar Radenko Šćekiću svom radu “Društveno-politički odnosi u Crnoj Gori 1980- 1990” .
„Tokom izborne kampanje dominantni su bili sledeći propagandno-markentiški slogani: „Mi znamo kako – godine počinju januarom“ – slogan Saveza komunista Crne Gore, „S narodom i uz narod“ – Narodna stranka, „Glasajte za nas“ – SRSJ (Savez reforomskih snaga za CG, saveznog premijera A. Markovića) i druge” dodaje Šćekić.
Video materijal iz te kampanje i dalje je dostupan na YouTube-u– i jasno je da je u prvom planu i čelni čovjek Saveza komunista Bulatović. To se može zaključiti iz rasporeda govornika na skupovima. Posljednjih troje su bili nekadašnja ministarka odbrane Milica Pejanović Đurišić, poslije nje Đukanović a za kraj – kandidat za predsjednika i lider partije Momir Bulatović.
Đukanović tada jeste bio jedan od lidera tog pokreta, ali sličnu ulogu imao je i, recimo, Svetozar Marović, kojeg Vučićeve vlasti uporno odbijaju da izruče Crnoj Gori i koji će uskoro, zahvaljujući tome, postati slobodan čovjek. Marović je tada bio kandidat za člana Predsjedništva Crne Gore. Imajući u vidu da je upravo on bio jedan od ključnih političkih filozofa jedinstvenog, a potom i DPS-a, ne bi bilo iznenađenje da je slogan zapravo bio njegova ideja.
“Prema prvim, ali kako reče predsednik republičke Izborne komisije Radojko Đuričanin, i nezvaničnim podacima ponoviće se i izbori za dva člana Predsedništva SR Crne Gore. U prvom krugu neophodnu većinu glasova dobili su kandidati SK Svetozar Marović i dr Milica Pejanović — Đurišić. Svetozar Marović dobio je 152.981glas, a dr Milica Pejanović — Đurišić 151.054”, izvještavala je tada Borba (dnevni list).
Važno je, međutim, imati na umu da je „reformisani“ Savez komunista izrastao iz Antibirokratske revolucije, odnosno političkog prevrata koji je u Crnoj Gori sproveden tokom 1988. i 1989. godine, uz snažnu podršku tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Tim prevratom na vlast je dovedeno novo rukovodstvo, politički blisko Miloševiću, a Crna Gora se ubrzo svrstala uz njegovu nacionalističku politiku. Kako se približavao rat, nekadašnji komunisti sve više su preuzimali nacionalističku retoriku i političke ciljeve tog projekta. Momir Bulatović je tako pozivao na „antifašistički front protiv pomamljenog ustaštva“, a Milo Đukanović poručivao: „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko.“
Taj politički i propagandni okvir bio je važan i za stvaranje atmosfere u kojoj je Crna Gora učestvovala u napadu na Dubrovnik. Tadašnje rukovodstvo, uključujući Bulatovića i Đukanovića, podržavalo je mobilizaciju i širilo tvrdnje o navodnoj neposrednoj prijetnji iz Hrvatske, dok je državna propaganda rat predstavljala kao odbrambenu akciju, sažetu u sintagmi „Rat za mir“. Skupština Crne Gore je, glasovima vlasti i dijela opozicije, usvajala zaključke kojima je davan politički legitimitet djelovanju na dubrovačkom i hercegovačkom području.
Uslijedile su i deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, koje su iz Crne Gore predavane vlastima Republike Srpske. Slučaj deportacija ostao je jedno od najtežih poglavlja ratne politike tadašnjih crnogorskih vlasti.
Bulatović o Vučiću i Vučić o Bulatoviću – samo pozitivno
„Vijest“ o „Đukanovićevom sloganu“ prenijeli su mediji koji otvoreno podržavaju Vučića pa se može zaključiti da su svjesno ignorisali istorijske, lako provjerljive činjenice o tome ko je bio lice kampanje „Mi znamo kako“, koju je krasio još jedan dobro poznat slogan „Godine počinju januarom“. Ponovo, zbog konteksta, bitno je dodati da su Vučić i Bulatović govorili pozitivno jedan o drugom.
„U politici i istoriji neki ljudi su miljenici vremena. Mislim da su to sada i Aleksandar Vučić i Vladimir Putin. Šta god da urade politički se nekako složi baš sa onim što će i ljudi da prihvate. Milošević je iskreno voleo svoj narod. Sto puta mi je rekao: „Bio bih najveći u očima Zapada i njihov miljenik da sam rekao — ja sam predsednik Srbije i ne interesuje me položaj Srba van Srbije“. Da je skrštenih ruku gledao pogrom nad našim narodom. Narod u BiH i Hrvatskoj borio se za svoju slobodu, i mi često nismo mogli da ih nateramo ni na mirovne sporazume. Naše je bilo da im pomognemo, i to smo radili. Sad je drugo vreme, mi kao predsednici nikad nismo dobili poziv na Olimpijske igre, a danas idu i na Vimbldon. E, to znači biti predsednik (smeh)“, govorio je Bulatović o doskorašnjem predsjedniku Srbije.
„Ono što je važno sa državno-pravnog aspekta jeste da je Momir Bulatović bio jedan od iskrenih čuvara najpre zajedničke države Srbije i Crne Gore, zatim zajedništva Srba i Crnogoraca i, smeo bih da kažem, jedinstva Srba i Crnogoraca, čovek koji nikada nije okrenuo leđa kako svojoj Podgorici, tako i svom Beogradu“, govorio je Vučić o Bulatoviću.
A lijepo su jedan o drugom nekada govorili i Đukanović i Vučić.
“Čini mi se da je to izraz obnovljene nervoze bezbjednosno-medijskih struktura, uzrokovane reformama koje Srbija sprovodi. Čak vjerujem da ova konstrukcija nije prevashodno namijenjena meni. Vjerujem da će moj kolega i prijatelj u Beogradu Aleksandar Vučić pravilno dešifrovati rukopis, koji veoma podsjeća na onaj iz 2003. godine”, glasi Đukanovićeva izjava o Vučiću iz 2014.
„Građani Crne Gore su pokazali da imaju povjerenje u Vaše političko iskustvo i državničku vještinu... Verujem da ćemo našim radom doprineti da bolji odnosi i saradnja Srbije i Crne Gore služe na dobrobit građana naših dveju zemalja, kao i stabilnosti i napretku regiona“. Ovo je jedna od Vučićevih izjava o Đukanoviću.
