Prema izveštaju Kancelarije UN-a za drogu i kriminal, UNODC iz 2019. godine, 271 milion ljudi starosti između 15 i 64 godine, što je oko 5,5 odsto svjetske populacije ove životne dobi, koristilo je neku psihoaktivnu supstancu. Broj konzumenata ovih supstanci, prema pomenutom izvještaju, porastao je za čak 30 odsto u odnosu na 2009. godinu.
Rezolucijom 42/112, 1987. godine Generalna skupština UN-a proglasila je 26. jun Međunarodnim danom borve protiv zloupotrebe i nezakonite trgovine drogama.
Ovaj dan obilježava se širom svijeta u cilju mobilisanja pojedinaca i zajednice za podizanje svijesti o velikom društvenom problemu koji predstavlja prije svega ilegalna droga, kao i za aktivan odnos u suzbijanju problema zloupotrebe droga.
“Podijelite činjenice o drogama, spasite živote”
Ovogodišnja tema Međunarodnog dana protiv zloupotrebe i nezakonite trgovine drogama je „Podijelite činjenice o drogama, spasite živote“.
“Kampanjom se poziva svaki pojedinac, zajednica i organizacija u borbu protiv dezinformacija dijeljenjem stvarnih činjenica o drogama – od zdravstvenih rizika i prijedloga za rješavanje problema droga do prevencije, liječenja i njege zasnovanih na dokazima”, ističe za Portal Analitika dr sc Ljiljana Golubović, specijalista socijalne medicine, Centara za promociju zdravlja, Instituta za javno zdravlje Crne Gore.
Ljiljana GolubovićPsihoaktivne supstance sve više su dostupne i mlađoj populaciji. Upotreba narkotika nije strana ni srednjoškolcima. Crna Gora se 2007. godine prvi put uključila u ESPAD prijekat (Evropsko školsko istraživanje o alkoholu i drugim drogama – ESPAD).
“Upotreba bilo koje droge ikad u životu na nivou ESPAD prosjeka je bila 17 odsto, sa znatnim varijacijama među zemljama. Najveća zastupljenost je bila u Češkoj 29 odsto, Italiji 28 odsto, Latviji 27 odsto i Slovačkoj 25 odsto. U Crnoj Gori 11 odsto učenika je izjavilo da je koristilo neku drogu makar jednom u životu”, kaže Golubović.
Crna Gora nema kliniku za liječenje bolesti zavisnosti, koja je u okviru zdravstvenog sistema, već samo rehabilitacioni centar, u kojem se liječenje plaća.
Foto: JU Kakaricka goraU JU Kakaricka gora, centru za rehabilitaciju i resocijalizaciju, od otvaranja do danas, bilo je oko 700 prijema a preko 450 osoba je prošlo tretman koji se sprovodi u toj ustanovi.
“Trenutno se na tretmanu JU Kakarika gora nalazi 18 klijenata i klijentkinja. Smješteni su u ustanovi na recizendcijalnom tretmanu, dok se na nerezidencijalnom dijelu tretmana nalazi 25 klijenata i klijentkinja”, objašnjava za Portal Analitika PR centra za rehabilitaciju i resocijalizaciju JU Kakaricka gora psiholog Nikola Ralević.
Liječenje u specijalizovanoj ustanovi najbezbjednije rješenje
Upotreba psihoaktivnih supstanci mijenja život pojedinca iz korijena, uništavajući sve nade, želje i planove. Liječenje u specijalizovanoj ustanovi predstavlja najbezbjednije rješenje. Kako je Ralević kazao za naš portal, proces liječenja prolazi kroz određene faze.
“Proces liječenja u ustanovi se može podjeliti u tri faze: adaptacija, rehabilitacija i resocijalizacije. Proces adaptacije je možda najteži period, možemo reći da je krizni period upravo taj. U okviru rezidencijalnog dijela koji traje godinu dana klijentima i klinjentkinjama koji borave u našoj ustanovi u skladu sa potrebama i procjenom, organizujemo korisne aktivnosti koje im omogućavaju kvalitetan oporavak”, objašnjava Ralević.
Turnir, zaposleni JU Kakaricka goraRad sa pacijentom podrazumijeva individualne i grupne psihoterapije, koje čine osnov tretmana, zatim psihološke radionice, radno-okupacionu terapiju, sportsko-rekreativne aktivnosti i zahtijeva aktivno uključivanje klijenta u proces oporavka, objašnjava sagovornik Portala Analitika.
“Grupna psihoterapija, kao osnova rada sa pacijentima je značajna jer pruža mogućnost klijentu/kinji da se u početnoj fazi suoči sa destuktivnim obrascima po kojima fukcioniše, a u kasnijem periodu i sa svim promjenama koje program nalaže kao uslov kvalitetne apstinencije. Grupe omogućavaju pacijentima da, u sigurnoj atmosferi, razviju kvalitetne i bliske odnose sa drugim ljudima, da nauče da uspješno upravljaju svojim emocijama i da preuzmu odgovornost“, kaže Ralević.
Individualne terapije, objašnjava Ralević, sprovode oni članovi stručnog tima koji su, pored visokoškolskog obrazovanja, stekli dodatne edukacije iz različitih psihoterapijskih modaliteta.
„Ovaj vid terapije ima za cilj da daje podršku, ohrabruje i motiviše, ali i da kod pacijenata razvije sposobnost za racionalno ponašanje i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke“, pojašnjava Ralević.
„Bolest zavisnost ne pogađa samo pojedinca već i cijelu porodicu“
U procesu liječenja veoma je važna podrška najbližih, porodice i prijatelja.
„Dio tretmana čini i porodična terapija, koja se odvija nakon šestog mjeseca boravka klijenta u ustanovi. Bolest zavisnost ne pogađa samo pojedinca već i cijelu porodicu koja zbog višegodišnjeg funkcionisanja njenog člana u svijetu narkomanije, i sama poprima neprilagođenost, negativne stavove, formira mehanizme na konceptu trajnog nepovjerenja koje se prenosi na sve sfere funkcionisanja“, pojašnjava Ralević.
IlustracijaZbog svega toga, rad sa porodicama je značajan segment u cjelokupnom tretmanu, jer, kako ističe naš sagovornik, zavisnost nije samo bolest pojedinca, već i cijele porodice a mijenjajući odnose u porodici ona postaje značajan faktor podrške.
„Periodično organizujemo pješačke ture, izlete i boravke u prirodnom okruženju, sportske turnire upravo prepoznajući ovo kao aktivnosti koje doprinose povratku i izgradnji pozitivnih i zdravih obrazaca života“, objašnjava Ralević.
Borba sa savisnošću i osudom okoline
Osim sa bolešću zavisnosti, korisnici psihoaktivnih supstanci suočavaju se i sa predrasudama. Osuda i nerazumijevanje okruženja dodatno otežavaju put prema životu bez narkotika.
„Potrebna je edukacija u većoj mjeri, kao i umrežavanje institucija u što boljem, adekvatnijem, i bržem reagovanju kada je u pitanju ova problematika. Još uvijek postoji stigma u vezi čitavog problema i načina pružanja pomoći kao i uspjeha liječenja“, naglašava Ralević.
Tokom liječenja, korisnici psihoaktivnih supstanci nauče da se suoče sa okolinom i izbore na pravi način.
„Većina klijenata nemaproblema u proceus integracije u normalne društvene tokove, jer se kroz tretman izgradila zrela ličnost koja je spremna da adekvatno odgovori na izazove koji predstoje“, pojašnjava Ralević.
Nakon šest mjeseci provedenih u instituciji pacijenti stiču pravo na vikend izlaske u trajanju od 48 sati, po povratku u ustanovu oni se testiraju,
“I najvažnije radimo na iskustvima šta je ono sa čime su se sreli vani, šta im je bio izazov. Upravo u tom djelu tretmana stavljamo akcenat na to šta je i dalje problem klijentima i kako da prevaziđu prepreke. Nakon zavrženog rezidencijalnog djela tretmana, imamo nerezidencijalni tretman koji traje godinu dana i besplatan je kada klijenti po potrebi dolaze u ustanovu na testiranje i individualne razgovore, kao i jednom mjesečno na zajdničke grupe”, kaže Ralević.
Problem zloupotrebe droga nije problem samo pojedinca i njegove porodice već i cijelog društva.
"Te stoga misija svih nas je da zajedničke snage usmjerimo kako ka preventivnom djelovanju i ka razvoju sistema podrške i pomoći onima koji su odlučili da izađu iz začaranog kruga bolesti zavisnosti, zaključuje Ralević.
