Raskol u Srpskoj pravoslavnoj crkvi bio je samo pitanje vremena, jer sukob tinja već šest godina, a saradnici koji okružuju bivšeg vladiku Artemija - ali i on sam - nespremni su na ekumenski dijalog, odnosno korak napred i otvaranje prema drugom i drugačijem.
Niko sa sigurnošću ne može tvrditi da će bivši vladika osnovati crkvu, ali raskol je toliko veliki da je iz sadašnje perspektive gotovo nemoguće očekivati da se raščinjeni vladika Artemije jednoga dana pokaje i vrati u krilo SPC-a, odnosno da se desi pomirenje unutar crkve kao što je to bilo u SPC u Americi posle raskola koji je trajao punih četrdeset godina.
Kosovski slučaj: Cjelokupni slučaj bivšeg vladike Artemija počeo je oko Kosova i završio se na Kosovu sa kojeg je njega i njegove sledbenike izbacila kosovska policija (u akciji su učestvovali samo srpski pripadnici policije).
Artemije se zalagao da se vojska Srbije postavi na granice sa Kosovom, da se tuže sve države koje su bombardovale SRJ, javno najavljivao da treba pozvati ruske dobrovoljce, odbijao je saradnju sa kosovskim vlastima i međunarodnim snagama oko obnove kosovskih manastira, protivio se da Džozef Bajden, potpredsjednik SAD posjeti srpske manastire na Kosovu, predsjednika srpske države Borisa Tadića više puta je nazvao izdajnikom i veleizdajnikom...Da sve bude interesantnije, vladika Artemije niej pripadnik stare srpske politike - zapamćen je i kao svojevremeno najžešći kritičar Miloševićevog režima unutar Srpske pravoslavne crkve.
Političkih primjera neslaganja Artemija i vrha SPC je napretek, ali svi ti primjeri podvedeni su pod velike finansijske malverzacije Artemijevih saradnika oko obnove kosovskih manastira zbog kojih je bivši vladika i penzionisan u maju ove godine. Jer, vladika je znao šta mu rade saradnici, a njemu samome na teret su stavljeni i stambeni objekti koje ima u Beogradu.
Učitelj, učenici i vjernici: Razumljiv je oštar rečnik međusobnih optužbi između Artemija i zvaničnika SPC-a po kojima je Artemije "sektaš i raskolnik".
Vladike Amfilohije Radović, Atanasije Jeftić, Irinej Bulović i Artemije Radosavljević učenici su jednog učitelja - Justina Popovića koji je kanonizovan prošle godine. Još veći udarac za Artemija je taj što mu je Sabor SPC-a oduzeo eparhiju i dodijelio je Teodosiju kojeg je Artemije zamonašio.
Sad tek treba rastumačiti - kako će se u celoj situaciji ponašati vjernici i koga će slijediti? Vjerski analitičari koje je konsultovao Portal Analitika imaju različite odgovore.
- Ne vidim u tome neku dramatiku, naravno medju vjernicima je sada veliko pitanje kako da se orijentišu, ali treba da se informišu jer mnogi vjernici nisu dobro informisani i ne poštuju dovoljno odredjene autoritete, smatra Živica Tucić. Prema njegovim riječima, neki pokušavaju na politički način, međunarodno pravni i diplomatski razmišljati o raskolu.
- Oko ovoga se prelamaju i različiti politički interesi koji su prisutni na političkoj sceni među Srbima. Neki hoće da nađu i političku korist, ali nije dobro da se niko iz političke sfere meša u poslove crkve, tvrdi Tucić.
Na drugoj strani, sociolog religije Mirko Đordjević ocenjuje da su vjernici poodavno zbunjeni i vidno podijeljeni, ali i da duhovna strategija koju zagovara vladika Artemije nema budućnosti.
- Većina vjernika se priklanja stavu vrha SPC-a i stavu da ovakva duhovna strategija ne vodi nikud. Nevolja je u nečem drugom. Cio ovaj slučaj ima svoju dobro fundiranu političku pozadinu. To se vidi iz ideja koje sam vladika i njegove pristalice plasiraju. Podrške koje dobijaju, ne samo od monaha nego i vrhova političke strukture srpske zajednice na Kosovu, ali i u Srbiji, objašnjava Đordjević.U prilog ovoj tvrdnji je i vijest da je vladiku Artemija i njegove pristalice prije nekoliko dana u manastiru Duboki potok dočekao aktivista Demokratske stranke Srbije Milan Ivanović, ali i da se ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Konuzin proteklih dana sastao sa Artemijem.
Pokajanje i pomirenje: Za sagovornike Portala Analitika, raščinjenje vladike nije ništa novo i ono je tačka šestogodišnjeg neslaganja izmedju Artemija i SPC-a koje je i on priznao. Medjutim, može li uslijediti pomirenje?
Uz objašnjenje da je svaki raskol - udar na jedinstvo crkve - Đordjević smatra da je sadašnji sukob nesumnjivo oštriji i sa političkom pozadinom od onog sukoba koje je bio u SPC u Americi 1963. godine.
- Ovo će ostaviti traga na poziciju SPC-a koja se do sada forsirala kao stub srpstva i srpske države. Sada vidimo da kada se države raspadaju i da kada prolaze kroz vrijeme kriza to pogadja i crkvu u kojoj dolazi do dezagregacije, kaže Djordjević. On smatra da se "Artemije mora skrasiti u nekom brastvu", ali i da je "izvjesno da se neće vratiti u krilo SPC", jer je odbio pokajanje i istrajavaće na svom putu raskola.
Prema Živku Tuciću, nestabilnost u crkvi opterećivala je odnose u društvu i srpsku zajednicu na Kosovu, ali podjela u SPC-u nije presedan. Napominjući da još uvijek nema reakcije Artemija na njegovo raščinjenje, Tucić navodi da je pomirenje uvijek moguće, ali prije njega mora da usledi "itekakvo pokajanje".
Ocjenjujući da je Artemije bio svjestan da nepoštovanje odluka najviših tijela crkve može dovesti do raščinjenja, Tucić navodi: "Predaleko se otišlo. Artemijeva okolina misli da SPC ne vodi u dobrom pravcu i oni je optužuju da je papistička i unionistička i za sada tu nema nekog manevarskog prostora za približavanje i razgovore. Svaka podjela i nastanak raskola je duboka i veoma emotivna, ali kada se slegne prašina i prođe nekoliko godina onda se tek vidi na čemu si", kaže Tucić.Neriješeni problemi SPC-a: Pored slučaja Artemije SPC ima i nerešen problem sa Makedonskom pravoslavnom crkvom koja zahteva status nacionalne crkva u Makedoniji, a sličan problem je i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom.
Sve te probleme Đordjević podvodi pod jednu vrstu potresa koja se dešava na cijelom pravoslavnom Istoku i navodi da u Ukrajini ima pet ili šest takvih crkava a crkva je podijeljena i u Bugarskoj. On zaključuje da "opiranje ekumenizmu i iskoraku prema drugima i drugačijima nema veliku šansu da uspije u modernim vremenima".
Violeta CVEJIĆ
