“Deklarativne izjave da će Crna Gora biti jedna od najrazvijenijih država EU za četiri godine, da će eksponencijalno i skokovito rasti plate i penzije, smanjivati se nezaposlenost do nulte stope, uz skraćenje radnog vremena, su u sferi fantastike. Sa sadašnjim stanjem, brojnim limitima i globalnim izazovima ne postoje svjetski umovi i preksa koji to algoritamsko rešenje može ostvariti. U cilju da se donosioci odluka napokon uozbilje, građani otrijezne i znaveni konačno progovore, ukazaću na neke kontroverze i predložiti mjere napretka” naveo je Radulović u analizi naziva "Dinamični održivi razvoj i „Evropa sad2“.
Podsjeća da je životni standard je direktno u korelaciji sa BDP, strukturom i dodatom vrijednosti društvenog proizvoda, spoljnotrgovinskim bilansom i drugim makroekonomskim agregatima koje ostvarujemo. Svaka disproporcija korelacije ovih parametara, napominje Radulović, produkuje suštinske društvene poremećaje.
“Koliko god bilo apsurdno, iznosi sadašnjih minimalne i prosječne zarade, odnosno penzije, su za oko 20-30 odsto veći od efekata rada. Ukoliko se poveća minimalna penzija na 450 eura, minimalna zarada na 700 eura i prosječna zarada na 1.000 eura ova disproporcija će iznostiti i preko 50 odsto. Uporedimo samo BDP Crne Gore, koji danas iznosi 9.721 dolara po stanovniku sa državama EU, počev od Bugarskog 13.129 dolara, prosječnog od 31.022 dolara, do onog u Luksemburgu, kao najbogatijoj državi EU, 127.046 dolara, sa njihovom prosječnom i minimalnom zaradom, uvidjećemo koliko je to kod nas neutemeljeno i nezasluženo. Posebno ukoliko se uporedi sa razvijenim državama naš primitivni društveni proizvod, koji je skroman po veličini a po sadržini kolonijalan i niskog tehnološkog sadržaja. Ili naš spoljnotrgovinski bilans koji je deficitaran preko 80 odsto sa suficitima država koji imaju šta da ponude”, naveo je Radulović.
Jasno je, kako je kazao, da ovako nezaslužena primanja, sa sadašnjim makroekonomskim agregatima, mogu se nadomjestiti samo zaduženjem, rasprodajom dobara, smanjenjem izdvajanja drugim poreskim korisnicima ili smanjenjem kapitalnog budžeta.
“Zaduženja i rasprodaja dobara smo se „nagledali“ od 90. do danas, dok u slučaju treće varijante treba ukazati na značajno smanjenje budžetskih izdvajanja za zdravstvo, obrazovanje, nauku ili poloprivredu. Tako, za moderan i efikasan zdrastveni sistem umjesto ovogodišnjih 389 miliona €, treba izdvojiti oko 600 miliona eura, imajući u vidu pravilo da se izdvaja 10 odsto BDP ili, čak, oko 1,8 milijardi eura ukoliko bi uvažili kriterijum da prosjek izdvajanja za zdravstvo u EU iznosi 3.000 eura po stanovniku. Slično je sa izdvajanjem za nauku, umjesto sadašnjih simboličnih, potrebno je izdvojiti tri odsto BDP odnosno 198 miliona eura ako hoćemo konkurentno znanje. Crna Gora izdvaja za podršku poljoprovredi oko 1,5 odsto BDP, dok je budžet za realizaciju Zajedničke poljoprivredne politike EU 40 odsto ukupnog budžeta EU uz značajno izdvajanje u nacionalnim budžetima za ovu namjenu. Realizacija skromnog kapitalnog budžeta od svega 40 odsto je dovoljna potvrda” rekao je on.
Prema njegovim riječima, najava da će se predizborno obećanje o povećanju minimalnih penzija od 1. 1. 2024.godine, sa 300 na 450 eura, realizovati tako što će sadašnja složena parabolična funkcija dobiti 60 odsto linearan karakter.
“Šokantno. Prelazimo u „realkomunizam“, potiru se rezultati minulog rada, složenosti posla, obrazovanje i dužina rada. Sjutra možemo da očekujemo „tačkice“ i penzionerske kuhinje, svi smo isti - uravnilovka. Bila bi to najveća diskriminacija penzionera, veća čak i od državnih penzija, izbora najpovoljnih 10, 20, 30 ili 40 godina staža. Došli bi u situaciju da 75.000 od 124.000 penzionera ima ista primanja. Ostalima, usklađivanje prema povećanju prosječne zarade i inflacije, svega nekoliko procenata. Imali bi apsurd da minimalna penzija bude veća od sadašnje prosječne. A za ovakvu diskriminaciju i besmislicu potrebno je novih oko 100 miliona eura” smatra Radulović.
Jasno je da ukoliko težimo srednje razvijenim zemljama EU, to možemo ostvariti, ocjenjuje Radulović, tek za nekoliko desetljeća, nakon sveobuhvatnih, radikalnih i urgentnih reformi, usklađenih sa praksama i novim politikama EU.
“To znači da moramo ostvariti dinamičan i održiv rast i razvoj, imati srednjoročan rast BDP od oko 10 odsto godišnje i budžet veći od 2,5 milijardi eura. Brojke iz „Evrope sad 2“ mogu biti realizovane kao posledica reformi, ostvarenih u određenom periodu a ne nikako kao uzrok za reforme. Nauk nam je „Evropi sad 1“, gdje je povećanje zarada uzrokovalo unutrašnju inflaciju i razvoj tuđih ekonomija. Za opomenu svima, svakim danom bez reformi Crna Gora gubi velike potencijale, koji su nenadoknadivi i iznose par miliona eura dnevno. Uz to, odnos zaposlenih, nezaposlenih, penzionera i administracije je neodrživ, pa da posjedujemo rudnike dijamanata”, rekao je Radulović.
On je iznio prijedlog nekoliko grupisanih mjera koje bi, smatra, omogućile Crnoj Gori da za nekoliko decenija ispred sebe počne da nazire srednje razvijene države EU.
“Uspostavljanje nezavisnog i profesionalnog pravosuđa, revizija prošlosti i tranziciona pravda omogućile bi raskid korupcionaških ugovora, konfiskaciju nezakonito stečene imovine, razbijanje stečajne mafije, efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, nadoknadu gubitnicima tranzicije, time i ispunjenje zahtjeva iz poglavlja 23. i 24. pregovora sa EK. Uvođenje nove ekonomske politike u svim društvenim sektorima i na svim nivoima u skladu sa novim politikama EU. Reforma finansijskog sektora u dijelu tržišta novca, kroz osnivanje Razvojne banke i Fonda za razvoj, kao i u dijelu tržišta kapitala, uvođenjem i aktiviranjem novih instrumenata poput penzionih fondova, osiguravajućih i investicionih društava. Puna fiskalna konsolidacija i kontinuirani rast budžetskih prihoda, racionalizacija budžetskih rashoda, optimizacija javnog sektora, upravljanje javnim dugom, jačanje programskog budžeta, reforma poreske politike, profesionalizacija upravljanja javnim preduzećima, pravična i stimulativna politika zarada i penzija, reforma penzionog fonda bazirana na uloženim sredstvima, nova socijalna politika, unapređenje poslovnog ambijenta, prevođenje „sive“ u „bijelu“ ekonomiju, reforma i unapređenje institucionalnog okvira”, naveo je, pored ostalog, Radulović.
Prema njegovom mišljenju, pokretanje velikog i održivog investicionog ciklusa, realizovanog po „dubini“, koristeći domaće stručne i proizvodne kapacitete, izradom visokoprofitnih i „zrelih“ projekata, podržani po najpovoljnijem modelu kofinasiranja, uz veliku apsorbciju sredstava EU iz Plana rasta za Zapadni Balkan, je od krucijalne važnosti po budućnost Crne Gore.
“Moramo imati investicije veće od dvije milijardi eura godišnje koje će bitidominantno javne. Kada budemo članica EU koristićemo drugi investicioni okvir. Zato moramo napokon formirati „Institut za razvoj Crne Gore“, da poput najuspješnijih objedinimo naučnike, izvršnu vlast, institucije, ino eksperte i po potrebi angažujemo privatne konsalting firme i prestanemo da se glupiramo”, reka je on.
Kao neke od mjera naveo je zaustavljanje devastacije i realizaciju pogrešnih projekta u energetici, pokretanje javnih investicija izgradnje tri reverzibilne hidrocentrale na vodotoku Pive, rješavanje korišćenja naših voda Bilećkog jezera, unapređenje ekološke rekonstrukcije TE “Pljevlja“, sprovođenje moratorijuma na izgradnju privatnih solarnih i vjetroelektrana, pokretanje planske izgradnje solarnih polja i vjetropolja u državnom vlasništu putem tendera i aukcije, usvajanje zakonskog okvira i strategija.
“Pokretanje reindustrijalizacije i pune digitalizacije, proizvodnje „zelenog“ čelika, ekološkog cementa, hitno zaustavljanje protivzakonitog raubovanja crvenih boksita i pokretanje proizvodnje glinice i aluminijuma srednjeg i višeg tehnološkog sadržaja, pokretanje drvoprerade, prehranbene industrije, formiranje „Industrija Crne Gore“ “, dodao je Radulović.
On smatra da treba i analitički pristupiti nastavku izgradnje auto-puta Smokovac-Boljare i brze saobraćajnice Široki Brijeg-Sukobin, modernizovati željezničku prugu Bar-Vrbica i aerodrome u Podgorici i Tivtu, unaprijediti domaću putnu infrasrukturu, formitati „Niskogradnju Crne Gore“, usvojiti nova strateška dokumenta.
Izgradnja novih elitnih turističkih kapaciteta će, smatra, doprinijeti investicionom „bumu“, održivom i cjelogodišnjem turizmu i njegovoj diverzifikaciji.
“ Kumulativna samodovoljnost i ekološka poljoprivreda mora biti ne samo ekonomsko nego i biološko i egzistencijalno pitanje”, istakao je Radulović.
Procijenio je da za realizaciju projekata iz ekologije, osim etike i znanja, potrebno oko tri milijarde eura.
Ono što zabrinjava, napominje Radulović, je činjenica da pojedini ministri nijesu dostojni svoje funkcije i oslanjaju se na rešenja iz zakašnjelih i nekvalitetnih dokumenata.
“Reformska rešenja i evropski razvoj treba inkorporirati u Budžet Crne Gore za 2024. godinu i Plan rada Vlade za 2024.godinu. Zavisno od rezultata prva rekonstrukcija očekuje se za tri mjeseca a eventualni pad Vlade do kraja 2024. godine. Za krajnju opomenu, ukoliko za 5-6 godina i postanemo članica EU, sa rastom BDP od samo 3-4odstogodišnje, bićemo najgore razvijena država, sa realno zarađenom minimalnom zaradom od oko 400 eura, prosječnom zaradom od oko 800 €, minimalnom penzijom od oko 270 eura i prosječnom penzijom od oko 520 eura . Tada ćemo se lakše odseliti u srećne države EU a na naše mjesto će doći migranti sa juga, jugoistoka i istoka svijeta”, zaključio je Radulović.
