Ugledni crnogorski košarkaški stručnjak Srđan Radulović sa familijom je u centru Kijeva, u školi koja je pretvorena u sklonište, gdje je zbrinuto još nekoliko porodica koje su ostale zarobljene u gradu na koji padaju granate i projektili ruskih snaga.
Radulović, koji je trener košarkašica Budiveljnika i selektor ukrajinske ženske košarkaške reprezentacije, za Portal Analitika kaže da je juče pokušao da izvuče porodicu iz Kijeva, ali je bio primoran da se vrati nazad u sklonište.
Nije mogao da zamisli što će se ovako nešto dogoditi - samo tri dana nakon što je u nedjelju sa Budiveljnikom osvojio prvi klupski trofej, odnosno nacionalni kup, počeo je rat a trenutno je iz Kijeva gotovo nemoguće izaći jer su ključne saobraćajnice odsječene zbog napada ili činjenice da ukrajinska vojska uništava mostove i puteve da bi spriječila ili usporila nadiranje ruskih snaga.
U neđelju slavili, danas u skloništu
Priča da su u nedjelju proslavljali trofej i radovali se, ne sluteći šta ih čeka.
„U nedjelju sam bio u restoranu, veselio se, a sad sam u bunkeru. Sve se preokrenulo za sat, da ne povjeruješ“, objašnjava Radulović navodeći da danonoćno odjekuju potresi od detonacija i mogu se vidjeti odbljesci eksplozija.
Kako ističe, svi su još u šoku.
Put nazad do Kijeva bio je težak, jer Gugl maps pokazuje kuda da se krećeš, ali ne i da li se na tom putu puca
„Niko nije očekivao da će ovo da se desi, a dosta komuniciram s narodom u Kijevu. Svi smo mislili da će se konflikt intenzivirati na istoku Ukrajine, a ne u Kijevu“, kaže Radulović.
Ipak, prije tri dana desilo se najgore. Jedina riječ kojom opisuje trenutnu situaciju je - katastrofa. Katastofa ne samo za Ukrajinu već, kako poručuje, za Evropu i čitav svijet.
Radulović je trenutno jedini muškarac kadar da brine o svojoj i ostalim porodicama u skloništu u kojem se nalaze.
„Upravo danas je momak koji je bio domar uzeo oružje u ruke i pošao da se bori, a meni predao ključeve skloništa. Više ne odgovaram samo za svoju, već i za sve porodice koje se nalaze u ovdje. Osim mene tu je još jedan mladić, kao i stariji čovjek od osamdesetak godina“, objašnjava Radulović.
Nijesu mogli do Lavova
Iako je juče uspio da izađe iz Kijeva bio je, kaže, prinuđen da se vrati nazad sa porodicom.
„Izašli smo na 50 kilometara od Kijeva i kada je trebalo da se priključimo na autoput koji vodi za Lavov, koji se zapravo zove Žitomirska trasa, ukrajinski vojnici su nas upozorili da su krenuli da ruše autoputeve i mostove“, priča Radulović.
Ukrajinci mogu da nam očitaju dobru lekciju kako se voli i brani svoja zemlja!
Uslijedile su detonacije, pa je nepregledna kolona vozila krenula nazad u Kijev. Iskustvo koje, kako je kazao, nije ni mogao da zamisli da će proživjeti.
Put nazad do Kijeva bio je težak jer, kako napominje, Gugl maps pokazuje kuda da se krećeš, ali ne i da li se na tom putu puca.
„.I onda se dešava da vam tenk izleti na put. Imao sam situaciju da je tenk bio ispred mene, pa sam morao preko ivičnjaka da se penjem kako bih prešao na drugu stranu bulevara. Prolazim kroz crveno svijetlo, dajem puni gas, samo da se izvučem iz situacije i porodicu bezbjedno vratim u sklonište“, priča Radulović za Analitiku.
Kao svijetlu tačku u okrutnim, ratnim okolnostima, on ističe ljudskost i odnos ukrajinskih vojnika prema civilima.
Kaže da ukrajinski vojnici pokazuju kako se voli i brani svoja zemlja. Kako ističe, za njih je pravi opis riječ koja je svojstvena našem jeziku – hajduci.
„Slobodno mogu reći da su moderni Spartanci“, kazao je Radulović.
Niko nije očekivao da će ovo da se desi, a dosta komuniciram s narodom u Kijevu
Ističe da je ponosan što je trener košarkašica ovakve zemlje i što ima privilegiju da sarađuje s ovakvim ljudima.
„Jedinstveni su. Toliki nivo hrabrosti i patriotizma još nijesam vidio. Previše je emotivno i govoriti o tome. O njihovoj hrabrosti pisaće se knjige“, siguran je crnogorski košarkaški stručnjak.
Posljedice već nesagledive
Prema riječima Radulovića, posljedice ruske invazije na Ukrajinu već su ogromne. Brojne su ljudske žrtve, uništeni infrastrukturni objekti, a ne zna se kad će svemu doći kraj.
„Ne znam koliko će ovoj zemlji trebati da se vrati u stanje prije rata“, kaže on.
U momentu dok razgovaramo, prenosi nam da do njega dopiru zvuci mitraljeza. Dodaje i da, ko ne vidi ne može do kraja ni da razumije situaciju u kojoj se trenutno nalaze ljudi oko njega.
„Imaju li uopšte ljudi mozga! Krenuli su da vode rat u 21. vijeku, to je degradacija svega ljudskog i moralnog“, ogorčen je Radulović.
Posljedice dešavanja u Ukrajini osjetiće se, kaže, i kod nas, ali se nada da se ovakav scenario neće nikada dogoditi u Crnoj Gori.
U nedjelju sam bio u restoranu, veselio se, a sad sam u bunkeru. Sve se preokrenulo za sat
„Nadam se da će se ljudi opametiti kad vide šta se ovdje dešava, da im ne padne na pamet da ratuju“, kaže Radulović.
Navodi i da je njegov odnos s ambasadorkom Crne Gore u Ukrajini korektan te da ga je ona i ranije savjetovala da izađe iz zemlje. Međutim, ni on a ni ljudi sa kojima je u komunikaciji nijesu ni slutili da do ovoga može doći.
„Sad mi je žao što je nijesam poslušao i porodicu na vrijeme izbavio odavde“, kaže sagovornik.
Ukrajina drugi dom
Radulović se diči time što je Crnogorac, što govori crnogorskim jezikom, ali Ukrajinu doživljava kao drugi dom, zbog čega osjeća moralnu obavezu da pomogne ukrajinskom narodu.
„Ukrajinci mogu da nam očitaju dobru lekciju kako se voli i brani svoja zemlja! Ne samo nama, nego svima u svijetu“, ocjenjuje Radulović.
Dodaje da se nada da će uspjeti da svoju porodicu izbavi, te da će ukrajinski narod uspjeti da se izbori s pošasti koja ih je zadesila.
„Valjda će i drugi učiti na ovim greškama, da se nikad ovakvo nešto ne ponovi. Nikome ovako nešto nije dobro donijelo“, poručuje Radulović.
0
