Mjere koje je država od 2017. do 2025. preduzimala protiv vršnjačkog nasilja nijesu bile dovoljno efikasne ni djelotvorne, a dostupni podaci ukazuju da nasilje nije smanjeno. To je zaključak revizije Državne revizorske institucije (DRI), koji će senator dr Branislav Radulović, rukovodilac revizije, u ponedjeljak iznijeti pred poslanike.
“Država može da pokaže šta je radila, ali ne može dovoljno pouzdano da pokaže šta je tim radom postigla”, kaže Radulović za Pobjedu.
Konsultativno saslušanje pred Odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje zakazano je na inicijativu predsjednika Kluba poslanika Evropskog saveza Borisa Mugoše. Pozvani su ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović, ministar pravde Bojan Božović, ministar socijalnog staranja Damir Gutić, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković, te predstavnici policije, sudstva, tužilaštva i DRI. Mugoša podsjeća da su na njegovu inicijativu u prethodne tri godine već dva puta održana saslušanja o istoj temi.
“Ponovo sam tražio da se otvori ta tema u parlamentu sve dok se ne popravi stanje u ovoj veoma problematičnoj oblasti. Sve što se dešava u školama odjek je vrijednosnog ambijenta i o tome često pričam”, kazao je Mugoša i upozorio na porast nasilja.
Revizija je, kaže Radulović, pokazala da sistem nije zasnovan na pouzdanim i objedinjenim podacima i da nema mjerljive indikatore ni funkcionalan monitoring. Karakteriše ga fragmentiran pristup institucija, a odgovornosti nijesu jasno utvrđene.
“On više prati realizaciju aktivnosti, nego ostvarene rezultate”, ocjenjuje Radulović. Crna Gora, dodaje, ima problem na tri nivoa - podataka, odgovornosti i mjerenja učinka.
Nasilje koje niko ne broji
Prema istraživanju Zavoda za školstvo iz školske 2022/23, 43 odsto djece svjedočilo je nasilju, 17 odsto bilo je žrtva, a 6,7 odsto učestvovalo je u nasilju. Čak 37 odsto učenika ne zna kako adekvatno da reaguje na nasilje. Njih 32 odsto nema slobodu da se obrati svakom nastavniku kad im treba pomoć.
Informacioni sistem obrazovanja MEIS za četiri školske godine, od 2021/22. do 2024/25, evidentirao je svega 605 slučajeva.
“Ovi podaci ne znače da je 605 slučajeva ukupan stvarni broj slučajeva nasilja, već prije svega pokazuju problem evidencije i prijavljivanja”, kaže Radulović.
Centri za socijalni rad registrovali su 2023. godine 166 slučajeva, a Ministarstvo prosvjete za 2024. njih 114. Uprava policije posebnu evidenciju vodi tek od 2025. Te godine zabilježila je 29 krivičnih djela, koja je počinilo 50 maloljetnika na štetu 37 maloljetnih lica. Policija pritom ne može da izdvoji prijave koje su joj poslale škole i centri za socijalni rad.
“Ne postoji dovoljno pouzdana, objedinjena i međusektorski povezana evidencija”, kaže Radulović.
Povezivanje baza podataka ministarstava planirano je još 2017. i nije urađeno. Država pojavu ni sama ne istražuje. Institucije se, utvrdila je DRI, oslanjaju na sporadična istraživanja nevladinih i međunarodnih organizacija.
Škole ne mjere
Zavod za školstvo dostavio je školama standardizovani Olweusov upitnik, koji DRI naziva jedinim relevantnim alatom za utvrđivanje stvarnog stanja. Nijedna škola ga nije koristila, upozoravaju revizori. U školskoj 2022/23. bilo kakvu anketu o nasilju sprovelo je 16 od 138 škola, i to bez dubinske analize faktora rizika.
Pritom 29,4 odsto nastavnika ne prepoznaje povlačenje za kosu ili štipanje kao nasilje, iako svi tvrde da u teoriji znaju da prepoznaju nasilje.
“Kako možemo očekivati kvalitetnu prevenciju ako sistem ne može pouzdano ni da identifikuje obim i pojavne oblike problema?”, pita Radulović.
Prosvjetna inspekcija je u školskoj 2024/25. u deset od 26 prijava utvrdila nepravilnosti u primjeni procedura za postupanje u slučajevima nasilja.
“Problem nije samo u nedostatku strategija. Problem postoji i u primjeni postojećih pravila u školama”, kaže Radulović.
Djeca ne prijavljuju
Besplatna linija Ministarstva prosvjete 080 777 777 za prijavu nasilja nije radila od 2022. do maja 2023. Otkad je ponovo pokrenuta, primila je po 15 prijava u svakoj od dvije školske godine. Nacionalna kampanja protiv vršnjačkog nasilja, planirana za 2024. i 2025, nije sprovedena, jer, kako je objasnio njen nosilac, nijesu opredijeljena sredstva.
Zašto djeca ćute, pokazuje istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO), sprovedeno u junu 2024. među 1.000 srednjoškolaca. Svaki peti (21,6 odsto) bio je žrtva vršnjačkog nasilja, najčešće psihičkog, a 39,1 odsto osjećalo se povrijeđeno zbog sadržaja objavljenog o njima na društvenim mrežama. Više od trećine žrtava (35,8 odsto) nasilje nikada nije prijavilo. Među svjedocima koji su ćutali, 38,7 odsto ne vjeruje da bi se išta promijenilo. Ipak, 80,6 odsto učenika tvrdi da bi nasilje prijavilo kad bi bili žrtve. To, prema CGO, pokazuje da „problem nije u spremnosti mladih, već u povjerenju koje sistem nije uspio da izgradi“.
Tri godine bez strategije
Kad su 2021. istekli strategija za zaštitu djece od nasilja i program za suzbijanje vršnjačkog nasilja, uslijedio je, navodi Radulović, period bez kontinuiteta strateškog planiranja. Državu su u tom periodu vodili kratkoročni akcioni planovi i setovi mjera.
“Problem nije samo u tome što je postojao vremenski jaz. Problem je što se u tom periodu izgubila mogućnost planiranja, sprovođenja, mjerenja rezultata, evaluacije i korekcije politike”, kaže on.
Izvještaji o sprovođenju strategije za 2020. i 2021. nijesu izrađeni, kao ni završni izvještaj i evaluacija. O Vladinom setu mjera iz 2023. izvijestilo je samo Ministarstvo pravde.
Analizu zakona o zaštiti djece od nasilja, planiranu još 2017, niko nije uradio. Kad je DRI preporučila Ministarstvu socijalnog staranja da je obezbijedi, odgovor je glasio:
“MSSD nije u mogućnosti da obezbijedi izradu sveobuhvatne analize normativnog okvira za zaštitu djece od nasilja”, odgovorili su iz tog resora kojim rukovodi Gutić.
Nova strategija 2025-2029, prema Raduloviću, prepoznaje vršnjačko nasilje kao problem u porastu. Ali nema dovoljno sveobuhvatnu analizu pojave ni dovoljno precizne indikatore za njegovo posebno praćenje.
“U prvoj godini sprovođenja Strategije 34,28 odsto aktivnosti nije realizovano, a 48,57 odsto realizovano je djelimično. To znači da je samo manji dio planiranih aktivnosti u potpunosti realizovan”, kaže Radulović.
Sistem praćenja zasnovan na mjerljivim indikatorima planiran je tek za 2029. godinu.
Više stručnjaka, efekat nepoznat
“DRI je registrovala i pozitivne pomake”, kaže Radulović.
Broj pedagoga u školama porastao je sa 154 u 2024/25. na 183 u 2025/26, a psihologa sa 91 na 120. Prvi put su angažovana i četiri socijalna radnika. U svim školama formirani su timovi za prevenciju nasilja, a novi programi rada obavezuju pedagoge i psihologe na individualne razgovore sa svim učenicima.
“Međutim, ključni problem ostaje – nije uspostavljen sistem kojim se može izmjeriti kakav je efekat ovih povećanih kapaciteta na smanjenje nasilja”, upozorio je on.
Rok još dvije godine
Radulović je kazao i da su svi subjekti revizije blagovremeno do 13. jula 2026. godine dostavili akcione planove za realizaciju preporuka DRI. Ministarstva socijalnog staranja i prosvjete, Savjet za prava djeteta i Zavod za školstvo izvještaj o urađenom treba da podnesu do 11. juna 2028.
DRI im je dala deset preporuka. Njihova suština je, prema Raduloviću, jedinstven sistem podataka koji povezuje obrazovanje, socijalnu zaštitu, policiju i zdravstvo, mjerljivi indikatori, kontinuiran monitoring, jasna odgovornost institucija i mjerenje efekata umjesto broja aktivnosti.
“Nalaz DRI treba posmatrati mnogo šire od samog pitanja vršnjačkog nasilja. On pokazuje jedan od ključnih problema javne uprave, a to je da nije dovoljno donijeti strategiju, formirati tim, održati obuku ili sprovesti kampanju. Država mora da zna koliko je problema bilo, šta je uradila, koliko je uložila, šta se promijenilo i ko je odgovoran ako rezultata nema. Vršnjačko nasilje nije samo problem škole. To je sistemski problem države”, istakao je Radulović.
On zaključuje i da ako država ne može da izmjeri da li se nasilje smanjuje, ne može ni tvrditi da je njena politika uspješna.
