Crnogorski spasioci koji su se juče vratili iz Turske kazali su da su i dalje pod utiskom i da situaciju u Turskoj ne može nijedna slika niti video zapis da prikaže, već čovjek to treba da doživi da bi shvatio.
"Nijedna obuka nije mogla da prikaze i da nas pripremi za ovo čemu smo prisustvovali, nama je bitno da smo dali maksimum", ističe spasilac Dragan Radanović.
Najteže im je bilo komunicirati sa porodicama koji su neprestano tragali za najbližim.
"Najteže nam je pala emocija od ljudi sa kojima smo komunicirali, imali smo u početku jezičku barijeru ali je i ona nestala, ni sami ne znamo kako... pokazivali su nam slike djeteta, roditelja, govoreći da su ispod ruševina", objašnjavaju oni.
Spasilac Predrag Đokvučić kaže da nijesu mogli ni da sanjaju kakva će situacija biti, i da je jedna prezentacija koju su gledali na slikama, a potpuno druga kada su došli na lice mjesta.
Spasilac Balša Budimić kaže da je za njega to bilo sasvim novo i nevjerovatno iskustvo, i da nije mogao da povjeruje u samu situaciju kojoj je prisustvovao.
"Mi smo pomogli tim ljudima koliko smo mogli i sa opremom koju smo imali", kazao je on.
"Kada radimo obuke, tu radimo sa opremom, po prinicipima, logistikom, ali onda se zadesite na mjestu gdje ništa od toga nemate. Naš tim je stavljen u samo žarište, nas 23 ljudi goloruki smo počeli da radimo i sa tim uradili mnogo. Nije bilo očekivano da nam pruže sve što treba, ali neki minimum jeste, a i bez toga smo uspjeli. Nikome nije bilo lako, niko nije bio pripremljen za ovakvu katastrofu", objašnjava spasilac Aco Vulević.
Građevinski inžinjer Mentor Lunji je kazao da je Turska 50 godina ispred Crne Gore, te da je veliki problem naš zakon koji je, kako kaže, loš.
"Znači država koja je preživjela ovu katastrofu, logično je pitanje sad gdje smo mi. Kod nas je koncept legalizacije da se što prije legalizuje, da proces bude što prostiji. Jako je važno i projektovanje gradnje, a mi to nemamo", istakao je on.
Kazao je da je Zakon o planiranju prostora i izgradnje objekata 2017. usvojen i napisan na loš način.
Glavni državni arhitekta Vladan Stevović je kazao da su u zadnjih nekoliko decenija zakoni u oblasti izgradnje objekata i planiranja prostora u konstantnoj degradaciji.
"Ovo posljednje zakonsko rješenje Zakon o planiranju prostora izgradnje objekata ima i taj fenomen da se u zakonu koji se bavi planiranje uvede norma koja se bavi nelegalnim objektima, što je nonsens, tako da novim zakonom to će biti promijenjeno", kazao je Stevović.
Objašnjava da je imamo situaciju da je nelegalno sagrađen objekat, i tu je upitno ko je radio taj objekat, vjerovatno neka siva zona, intervencija jedne grupe ljudi, i tu je upitna stabilnost objekta.
Vlasnik kompanije "Zetagradnja" Baća Radović ističe da je sve pitanje savjesti i odgovornosti. Procedure prilikom gradnje nijesu jednostavne. Četiri su faze: idejno rješenje, izrada glavnog projekta, revizija projekta i najvažniji dio nadzor.
"Mi to nemamo na dovoljno kvalitetan i orgovoran način, a drugi veliki problem je da odavno nemamo karte gdje su moguće erozije zemljišta, posebno na primorju. Investitori su žurili da završe objekat, jer sezona na promorju je vrlo kratka, pa se bojim da se nije vodilo računa o kvalitetu", kaže Radović.
Gradnja, kako dodaje, podrazumijeva savjestan nadzorni organ i na gradilišti inženjeri moraju biti prisutni tokom svih faza rada, odnosno 24 sata.
Radović napominje da od 1. januara smo obavezni da radimo po eurokodovima, koje ta firma primjenjuje odavno.
Iz Direktorata za zaštitu i spašavanje Ljuban Tmušić kazao je da Crna Gora nije spremna za ovu vrstu katastrofe.
"Sigurno bi uradila mnogo toga ali ne znam kakvi bi bili rezultati. Cijelo društvo mora da da doprinos. Očekuje seda se spašavaju nečiji životi, a da ništa prije toga nije urađeno kako je trebalo, ili je većina urađena kako nije trebalo", kazao je Tmušić.
Istakao je da je jako važna edukacija djece u kriznim situacijama, moraju znati kako da regauju i da se zaštite. Škole moraju više da se zainteresuju da se organizuju obuke na koje mi insistiramo.
"Prva i osnovna stvar je da se zauzme siguran položaj, drugo jeste da budemo ispod klupe ili nekg zida, nakon toga koordinisano polazili jedan po jedan, pa u dvorište, sve mora biti sihronizovano. Znači da se time moramo baviti više puta u toku godine.", objašnjava on.
Poručio je da se mora naći budžetska sredstva da se riješi problem koji je vezan za nabavku opreme u ovakvim situacijama.
Situacija u Turskoj je, kaže, za nas jedan alarm da jedna jako ozbiljna država i razvijen sistem je bio u potpunom kolapsu.
