Novi nacionalni avio-operator ToMontenegro nedavno je predstavio pobjednike konkursa za redizajn znaka Montenegro Airlinesa. Prvonagrađeno rješenje, dizajnera Maksima Arbuzova, diglo je veliku prašinu u javnosti koja nije bila blagonaklona u kritikama novog vizuelnog znaka nacionalne avio-kompanije - što zbog što zbog prevelike sličnosti sa prethodnim logom, što zbog ne toliko srećne intervencije na samom znaku.
Iz kompanije su pojasnili da nagrađeno rješenje u potpunosti odgovara ciljevima konkursa, jer je „sačuvalo žilavost izvornog znaka i dodalo mu savremen lik i medijske kvalitete, koji će biti trajna podrška brendu“. Ovo pojašnjenje, teoretski, lijepo zvuči, ali - malčice je drukčije ispalo u praksi. Montenegro Airlines u stečaju, tužio je novu kompaniju ToMontenegro zato što je neovlašćenim predstavljanjem i stavljanjem u promet vizuelnog znaka koji je istovjetan ili sličan čuvenom orlu povrijeđen registrovani žig kompanije.
O tome da li je novi znak nacionalne avio-kompanije odlično riješen konkursni zadatak ili samo stari znak s minimalnom (i to lošom) intervencijom, minulih dana izjasnili su se i brojni javni poslenici.I stručni i oni manje kompetentni.
Najuzdržaniji u komentarima na ovu temu bili su zapravo oni kojima je pobjeda zamalo izmakla – članovi tima agencije DAA Montenegro. Osvojili su drugo mjesto u konkurenciji više od 100 idejnih rješenja pristiglih iz cijelog svijeta i ostali po strani cijele buke koja se digla zbog pobjedničkog dizajna.
Za Portal Analitika, kreativni direktor agencije DAA Montenegro, Nikola Bada Radonjić pojašnjava razliku između redizajna i restilizacije vizuelnog znaka, objašnjava i zašto je pobjedničko rješenje za novi logo kompanije Air Montengro izazvalo ovakve reakcije i, naravno, predstavlja drugonagrađeni rad iza kojeg je stala njegova ekipa.
ANALITIKA: Za početak, kakav je Vaš stav - je li žiri nagradio redizajn ili je zapravo riječ o restilizaciji starog loga?
RADONJIĆ: Redizajn znaka Montenegro Airlinesa je jedno. Dizajn znaka Air Montenegro na hipotezi redizajna MA je drugo. Ovo što smo dobili je, ipak, nešto treće, a to je definitivno restilizacija koja bi bila najprimjerenija da je sve išlo nekim ispravnijim tokom.
ANALITIKA: Javnost je reagovala uglavnom negativno na novi logo nacionalne avio-kompanije, uz ocjenu da je to rješenje gotovo identično prethodnom, te da je novac mogao biti pametnije potrošen. Vi ste bili među rijetkima koji su zamolili za temeljnost u iznošenju stavova na tu temu. Zašto?
RADONJIĆ: Upravo zato, jer su reakcije izazvane komprimovanim emocijama i zato što je klijent, a i žiri, tu reakciju morao očekivati. Upravo zato, jer Air Montenegro nije isto što i Montenegro Airlines. I zato jer se izabrani logo može braniti samo kao izvjesna restilizacija znaka Montenegro Airlines, nikako kao novi logo rađen na hipotezi redizajna MA verzije.
Logo MA odradio je svoje i na izdisajima kompanije već je pokazivao manjkavost i nemogućnost savremenih primjena. Bio je, dakle, već spreman za realan i prirodan redizajn
Da je, pak, MA nastavio da postoji kao restruktuirana kompanija, a samim tim i brend, ovaj logo bi se mogao tumačiti kao potencijalno prirodan redizajn, na bazi sličnih varijacija koje su na istim formalnim primjerima dostupne kod drugih avio kompanija kao što su Lufthansa, British Airways, Air France…Čak i u tom slučaju trebalo bi poći dva koraka naprijed i pomjeriti se od bukvalnog, znakovitog tretiranja jednopoteznog orla.
Posla za izabranog autora sigurno će biti, tako da dovođenje u pitanje opredijeljenog budžeta nije na mjestu, budući da se time pored rada na znaku i vremenskog otkupa prava na korišćenje, nalaze i ostali troškovi implementacije i realizacije koji su za avio kompaniju nacionalnog kalibra i te kako veliki.
ANALITIKA: Iz nacionalne avio-kompanije saopšteno je da je konkursom za logo brenda Air Montenegro sačuvan znak Montenegro Airlinesa kao svojevrsno kulturno nasljeđe Crne Gore. Budući da je konkurs postavio ograničavajuće instrukcije kako bi „redizajn zadržao dovoljno elemenata vizuelnog koda izvornog znaka“, je li uopšte bilo potrebe za novim logom?
RADONJIĆ: To je možda jedan od najboljih gestova koji je naš esnaf uspio nametnutni donoscima odluka, ujedno i vrlo problematičan za krajnju realizaciju. Logo MA odradio je svoje i na izdisajima kompanije već je pokazivao manjkavost i nemogućnost savremenih primjena. Bio je, dakle, već spreman za realan i prirodan redizajn. Kako je on mogao izgledati - to je druga tema, ali je definitivno zaslužio da u nekoj formi nastavi da živi. Vrijeme će pokazati kako će sve ovo „naleći” na novi brend.
ANALITIKA: Je li onda kompanija To Montenegro ovim konkursom, kako su istakli, ponudila stručnoj javnosti smjernice za unapređenje konkursnih standarda u kreativnim industrijama ili je, imajući u vidu prvonagrađeno rješenje, u pitanju ipak nešto drugo?
RADONJIĆ: Stručno posmatrano, ovo je jedan od formalno boljih konkursa koji su sprovedeni, makar od kada ih mi pratimo. Javna dostupnost autora, nadmetanje sa finalistima i mogućnost da ih tokom samog pitch-a „u oči pogledate” nešto je što takmičarski duh u našoj profesiji dodatno obogaćuje. Siguran sam da to može doprinijeti samo podizanju konkurentnosti i kapacitiranosti samih ponuđača.
Odlučili smo da naš redizajn bude podsjetnik na emocije koje je stari znak budio. Željeli smo da kroz svojevrsno „zatvaranje poglavlja” zatvorimo i sva ta nakupljena osjećanja koja ne možemo ignorisati, niti izbrisati
Odluka žirija, koji je u ovom slučaju bio strukovno brojniji, opet je nešto drugo i to u našem slučaju možemo posmatrati samo iz jednog ugla – jesmo li pogrešno razumijeli programski zadatak? Na kraju krajeva, iz kompletnog procesa smo naučili dosta. Nadam se i ostali autori, pa i članovi žirija, imajuću u vidu izuzetno dinimičan period koji je bio aktuelan tokom procesa izbora - dva izvrsno procesuirana kruga i finale. Nadam se da ćemo našom percepcijom na taj isti zadatak, kao i promišljanje u samoj realizaciji, ostaviti prostora za neke dalje razrade ovog pristupa u edukativnom i profesionalnom smislu, a u daljem periodu ostajemo otvoreni za bilo kakva dodatna pojašnjenja i refleksije.
ANALITIKA: Tim DAA Montenegro osvojio je drugu nagradu, za koju ste kazali da je „omaž struci, procesu i percepciji Crne Gore na međunarodnoj profesionalnoj sceni“. Na koji ste to način Vi odgovorili na temu zadatu konkursom i zamalo pobijedili?
RADONJIĆ: Ako ste ranije bili upoznati sa radom naše agencije, onda znate i koliko pažnje posvećujemo procesnom i istraživačkom segmentu na svakom projektu. Naročito kada se radi, kao i u ovom slučaju, o vrlo delikatnim tematikama koje su u startu nabijene nostalgijom i drugim jakim emotivnim odnosima između brenda i njegovih korisnika. To, naravno, u nekim idealnim uslovima predstavlja olakšicu jer imamo reprezentativan primjer iz korisničke prakse kao polazište. Tako je vrlo lako iskristalisati dalje smjerenice koje treba da reazultiraju osvježenim pričama ili nekim poptuno novim narativima, a sve sa ciljem amortizacije potencijalne štete koja može nastati nesavjesnim odnosom prema primarno zatečenim emocijama.Naravno, priča je ovdje u lokalu bila uveliko poznata, a već generisani odnos prema prethodnoj kompaniji možda je predstavljao i izvjesni hendikep domaćim autorima, u odnosu na one sa strane koji su to, siguran sam, sve objektivnije posmatrali. Nama je to negdje i bio okidač, budući da spadamo u ovu prvu grupu. Morali smo prvo da savladamo sebe da bismo uopšte mogli savladati i sam znak.
ANALITIKA: Kako ste to uradili?
RADONJIĆ: Odlučili smo da naš redizajn, u izvjesnom smislu, bude podsjetnik na emocije koje je stari znak budio. Željeli smo da kroz svojevrsno „zatvaranje poglavlja” zatvorimo i sva ta nakupljena osjećanja koja ne možemo ignorisati, niti izbrisati. Jednostavno, nijesmo htjeli da se igramo sa nečim što je već samo po sebi krhko, a sa jakom pozadinom u oblikovnom, nematerijalnom smislu, bez obzira na to koliko je na kraju namjera klijenta bila da sačuva prethodnu arabesku.
Stoga smo duplirali značenjski segment i kroz izvjesne polaritete u vizuelnom, posmatračkom smislu, kreirali izuzetno energičan znak koji zadržava estetsku bravuru prethodne arabeske, ali generiše jedan nadograđen narativ koji treba da otvori novo poglavlje letjenja nacionalnog avio-operatora. Jer, složićete se - govorimo o novoj avio kompaniji. Ne o restruktuiranju stare.
Sve ovo ima i jasno izražen dijalog sa profesionalnom scenom na bilo kom nivou, lokalnom ili međunarodnom. Zato ovaj proces i naš rad želimo da ogolimo do kraja, upravo da bismo na tim poljima ostavili trag za sve sadašnje i buduće kolege.
ANALITIKA: Od svih rješenja ponuđenih na konkursu koja smo ovih dana mogli vidjeti što u medijima, što na društvenim mrežama, Vaše je najsmjelije. Koliko je u ovom slučaju ta smjelost u promišljanju zapravo bila i otežavajuća okolnost?
RADONJIĆ: „Ko gubi, ima pravo da se ljuti…”, mogli ste čuti od mnogih autora. (smijeh). Šalu na stranu, lično i profesionalno dokazali smo da ne postoji pogrešno vrijeme za inteligentnu smjelost i da svaki odmjeren rez u oblikovnom i komunikacijskom smislu može unaprijediti pogled na svijet. Jer, ipak, bavimo se poslom koji emancipuje i koji je neraskidivo vezan za ljude i njihov habitus.
Naš pristup jeste hrabar iz prostog razloga jer je hrabro uspostavljati i novu avio-kompaniju u vremenu kada su svuda u svijetu one na najvećem gubitku, a ujedno i na nikad većem teretu država. Tako da se ta „smjelost” kojom naš znak odiše ne ogleda u namjenskom pristupu koji smo htjeli da nametnemo već - u prirodnom. S jedne strane imate staru, ugašenu avio-kompaniju i brend Montenegro Airlines, u sredini je tendencija da sačuvamo oblikovnu baštinu kroz MA znak, dok sa druge strane imate novu avio-kompaniju i novi brend, koji želi tu baštinu da iskoristi kako bi se prethodna tendencija realizovala. Sve je to skupa nekako smjelo, zar ne?
