Slobodan čovjek treba da odlučuje, a ne da je nevoljni učesnik klijentelističkog vašara kome danas prisustvujemo, ističe Radonjić.
“Neka čitaju gospoda ljude koji su definisali što je politika počev od Aristotela preko Cicerona pa će vdijeti da je politika najčasniji posao, jer je u funkciji pomaganja čovjeku da bude i ostane čovjek koji će unaprjeđivati i sebe i društvo”, kaže Radonjić.
Sasvim suprotno tome, dodaje Raodnjić, politički akteri u Crnoj Gori prave velike greške.
“Mangupski i nedostojan performans koji izvode, a kog bi se svako zastidio, oni proglašavaju politikom”, ističe Radonjić.
Često se, kako ističe, može čuti i da je potrebno slušati glas naroda.
“Čujem onoga što je napravio apostolsku vladu, božjeg poslanika koji je došao da spasi Crnu Goru , kako moli političke partije da prvo čuju što narod ima da kaže.
“Što je politička partija pitao bih njega i šefove partija. Partija je interesna grupa ili grupa za pritisak, koja se od drugih sličnih grupa razlikuje po tome što se bori za osvajanje državne vlasti da bi preko nje pomogla ljudima da lakše, bolje i uspješnije obavljaju poslove. Zadatak je političke partije da napravi politički, odnosno državni program. A to nam niko od političara nije ponudio”, ocjenjuje Radonjić.
Kada je o političkom angažmanu uglednog profesora riječ, sam je dajući ostavku na članstvo u CK SKJ, gdje je bio i ideolog, odustao od ideje da uključi u rad drugih partija.
“Možda zvuči pomalo jeftino ali odlučio sam da je moja partija Crna Gora. Za nju radim koliko mogu. S obzirom na kritilke i osvrte kojima sam pratio sve što se događalo na političkoj sceni nijesu me mnogo prisvajali, ni jedni, ni drugi, ni treći”, ističe Radonjić.
Bogati književni opus Radovana Radonjića obuhvata 66 naslova. U ovom času još nekoliko knjiga je u pripremi za štampu. Pisanje je, kako ističe, pored ostalog, bilo prirodan slijed poziva univerzitetskog profesora.
“Pisao sam ne zato što sam skriboman nego zato što mi je to bilo interesantno. Svako ima ponešto što mu je zabavno. Meni je to bila knjiga, čitanje, a potom i pisanje, kaže profesor Radonjić.
“Bio sam na grupi predmeta koji se bave političko pravnom nadgradnjom društva – državom, pravom, vlašću, vladanjem, imao sam još u programu pravnu sociologiju, a nešto kasnije sam uključio i retoriku, Tako da izazova za pisanje nije nedostajalo”, kaže Radonjić.
Među brojnim knjigama čiji je autor posebno je vezan za biblioteku koju iz milošte naziva “Montenegro”.
“U okviru tih 60 i više do sada objavljenih, 17 knjiga i oko 8.000 stranica gdje je u fokusu Crna Gora iz 17 uglova posmatrana. To mi je omogućilo da uđem u stvari koje ljudi manje poznaju i odakle se više nijesam mogao povući. Imam u planu da zaokružim biblioteku o Crnoj Gori na 20 naslova”, ističe Radonjić.
Tokom višedecenijske profesionalne karijere za rad je dobio značajna priznanja poput Nagrade oslobođenja Cetinja 1973. godine, dvije godine kasnije Trinaestojulsku nagradu, a potom 1980. godine i Nagradu oslobođenja Titograda,
“Trinaestojulska nagrada me iznenadila. Dobio sam je za doktorsku disertaciju,, za prvu knjigu. Doživio sam tu nagradu kao obavezu i rekao sebi: ‘Za svaku narednu godinu napisaću novu knjigu”, prisjetio se Radonjić. .
Prilikom ranije kandidature za zvanje istaknutog kulturnog stvaraoca u štampi je objavljeno obrazloženje da mu taj status nije pripao zbog toga što je Trianestojulsku nagradu dobio iz oblasti nauke. Takvo obrazloženje je smatrao nepravednim.
“Jer navodno nauka ne pripada kulturi. Na to sam morao odgovoriti jer me direktno pogađalo. Studente sam podučavao tome da je nauka najvažniji segment kulture, i da tamo gdje nema kulture nema ničega”, kazao je Radonjić.
Za status istaknutog kulturnog stavraoca ponovo ga predložila prošle godien grupa studenata, KIC, Sekretarijat za kulturu Glavnog grada koji je formalno podnio predlog.
“Do dana današnjeg me nisu udostojili odgovora iako su obavezni po zakonu kroz 15 dana. Ne zamjeram nego bih se ovom prilikom i lično zahvalio ministarki kulture”, kazao je Radonjić.
