Čak i da je tačno da je Aleksandar Lukašenko pregovarao o primirju između Jegenija Prigožina i Vladimira Putina, revolt vođe Wagnera jasno je otkrio da unutrašnja moć predsjednika Rusije opada i da pratimo tek prvi dio nove ere. Putin više nije u stanju da kontroliše bande koje je sam stvorio, njegov je oklop probušen, a njegova se zastrašujuća aura raspršuje.
To što je grupa od 25.000 plaćenika zauzela glavni ruski komandni centar za rat u Ukrajini i dala se u pohod na Moskvu, bila je i najveća prijetnja sa kojom se Putin sreo u svojoj vladavini.
Prigožin teško da je simpatičan tip.
Ne treba ga miješati sa harizmatičnim Putinovim oponentima poput utamničenog Alekseja Navaljnog ili ubijenog Borisa Njemcova. Prigožin je nasilnik, on je ubica mnogih za koje je smatrao da su ga izdali.
Počeo kao lični Putinv kuvar, svoje je prijateljstvo sa njim iskoristio da napravi unosnu poslovnu imperiju. Wagner je najzloglasnija ruska plaćenička organizacija. Prigožin je, podsjetimo, godinama pod američkih sankcijama, djelimično i zato što je finansirao “farme trolova” tokom izbora 2016. godine.
Taktika “zavadi pa vladaj” funkcioniše samo onda kada vođa ima neupitnu moć
Uprkos tome, Prigožinova pobuna učinila je ono za šta su mnogi mislili da je nemoguće – zadala je udarac Putinu u samoj Rusiji. Prvi put otkad je Putin na vlasti, djelovi ruke teritorije suštinski su bili pod kontrolom oružanih snaga koje su mu bile suprotstavljene.
Slika koja se sada projektuje širom Rusije i svijeta govori o Putinovoj slabosti, a ne snazi. On je izgubio kontrolu nad Frankenštajnom kojeg je sam stvorio.
Jer, afirmišući načelo “zavadi pa vladaj”, Putin je dugo njegovao Wagner kao protivtežu formalnoj vojnoj strukturi, a Prigožinu je sam dao moć.
Ali, taktika “zavadi pa vladaj” funkcioniše samo onda kada vođa ima neupitnu moć i kada je u stanju da dovoljno kontroliše sve frakcije, makar onoliko da one ne postanu previše nezavisne. Činjenica da je jedna takva frakcija krenula na njega, dokaz je da Putnova moć opada. Putin više nije gospodar marioneta.
Tu slabost uočiće i Putinovi partneri iz bliskih država, poput Bjelorusije, Kine i drugih. Jer, lideri izvan granica Rusije nemaju više razloga da ga doživljavaju toliko ozbiljno kao do sad, nakon što je napravio kompromis sa Prigožinom tek nekoliko sati pošto ga je u TV obraćanju nazvao “izdajnikom”.
Putinova kula od karata izgrađena je samo na iluziji autoriteta i kontrole koja blijedi
U tu sliku, pritom, nije inkorporirana ni potencijalna mogućnost da Ukrajina na frontu dodano ojača svoju poziciju u borbi sa ruskom vojskom, na bojnim poljima sa kojih će biti ‘skinuta’ većina Wagnerovih plaćenika.
Jedno od aktuelnih pitanja je i šta ova ugušena pobuna može predstavljati u pogledu lojalnosti loše obučenih i demoralisanih redovnih vojnih snaga. Kako će je doživjeti rusko stanovništvo, uznemireni oligarsi, ali i vođe od Kine do Čečenije?
U svim ovim velikim tačkama domaćeg i međunarodnog pritiska, teško je danas isključiti mogućnost da bi Putinova kula od karata – izgrađena samo na iluziji autoriteta i kontrole koja blijedi – mogla da se sruši brže nego što mnogima djeluje. No, sve i da Putin ‘preživi’ – njegov autoritet nikada više neće biti onakav kakav je nekad bio. Jasno je objelodanjeno – imperator je go.
