Dok Podgorica iščekuje pozitivno mišljenje Evropske komisije,
Međutim, kao i mnogo puta do sada, ostaje otvoreno pitanje da li će Srbija - i kada - zaista uhapsiti Ratka Mladića što je već godinama uslov za napredovanje ka EU.
Kooperativnost: Iako je Srbija poslednjih mjeseci pokazala da je kooperativna kada su pitanju politički zahtjevi EU I SAD vezani za Kosovo – donijeta je rezolucija u Savjetu bezbednosti UN i izražena spremnost za početak dijaloga sa kosovskim Albancima - to očigledno nije dovoljno da Holandija da zeleno svjetlo za napredak Srbije ka EU, već uporno insistira na tome da je saradnja sa Haškim tribunalom uslov svih uslova za Srbiju kada je pitanju Evropska unija.
Zašto Holandija ne vjeruje obećanjima srpskih vlasti sasvim je jasno jer su se prije 15 godina opekli na Mladićevo obećanje da se Muslimanima u Srebrenici ništa neće desiti, pa je zatim počinjen genocid.
Hag i Beograd: Da li oni koji to treba da znaju zaista raspolažu informacijama gdje je najtraženiji haški optuženik ili će se i dalje pravdati da su zakasnili pa im je Mladić pobegao pred očima, jer cure informacije
Odgovor na ova pitanja znaće se u narednih nekoliko mjeseci. Ipak, medijska potraga za Mladićem ubrzala se u poslednjih nekoliko dana. “Srbija sada mnogo više zna o skrivanju Mladića”, rekao je Rasim Ljajić, a predsjednik države Boris Tadić kaže da je “hapšenje Mladića pitanje vremena”.Očito: političari su svjesni da Srbija više ne može da se pravda da nadležni daju sve od sebe u potrazi za Mladićem, i da su ispunili sva obećanja što se tiče ostale saradnje sa Tribunalom, predaja dokumenata, otvaranje arhiva…Prema riječima Ljajića “sada se traži samo rezultat, a izjave ih više ne interesuju”.
Nedovršeni poslovi: Mladić je tek dio slagalice koja mora biti završena. Srbija ima i druga neriješena pitanja koja bi u budućnosti mogla da uspore njeno kretanje ka EU, ili da ga ubrzaju ako se Mladić nađe u Hagu. Strategija o proširenju EU biće poznata 9. novembra kada će biti objelodanjen i godišnji izveštaj Evropske komisije o napretku zemalja Zapadnog Balkana.
Bez obzira na to što se u tom godišnjem izveštaju “bilježe procesi reformi bez ikakvih kvalifikacija koje su svojstvene medijima”, kako je rekla Milica Delević, direktor Kancelarije Vlade Srbije za pridruženje EU, već sada je poznato da EU ima primjedbe na: reformu pravosuđa, rad nezavisnih regulatornih tela, finasiranje stranaka i vlasništvo nad poslaničkim mandatima, dobrosusjedsku saradnju, pitanje Sandžaka - odnosno formiranje Nacionalnog savjeta Bošnjaka i restituciju. Ipak, kritika na sve pomenuto može se smatrati manje značajnom od toga kako će se Srbija ponašti kada počnu pregovori sa Kosovom. Bez obzira na to što Kosovo nije formalni uslov za priključenje Srbije EU, tok pregovora
(Ne) realna očekivanja: Za EU su ti pregovori značajni iz više razloga. Prije svega, evropska diplomatija na njima polaže svojevrsni ispit jer će se oni voditi po njenom planu i pod njenim okriljem. U svemu tome, SAD predstavljaju, za sada, samo neku vrstu zainteresovanog pokrovitelja ili kako je nekoliko puta saopšteno od američkih zvaničnika - SAD ohrabruju početak pregovora.
Očekivanja od tih pregovora sve četiri strane - Srbija, Kosovo, EU i SAD - su velika i svima u interesu da oni počnu što prije. Ambasadori EU u Srbiji jednoglasni su u poruci da razgovora o statusu Kosova neće biti, odnosno da će se početi od pitanja koja su najbitnija za život građana Kosova.
Kako će se Srbija ponašati u svemu tome i da li će opravdati povjerenje EU? Koliko je Beograd ozbiljan u namjerama da sluša sugestije EU vidjeće se već od toga ko bude predvodio srpsku delegaciju na pregovorima jer vremena za nadgornjavanje sa EU više nema.
Fleksibilnost: Srbija je u bliskoj prošlosti zbog neznanja, netaktičnosti i inata propustila mnoge šanse da svojim građanima obezbijedi bližu evropsku budućnost. S obzirom na to da je sledeća godina predizborna i da Demokratska stranka želi i dalje ključnu poziciju u vlasti može se očekivati maksimalna fleksebilnost srpske pregovaračke ekipe bez obzira što je rečenica “nikada nećemo priznati nezavisnost Kosova” postala ne samo omiljena poruka političara već i njihova uzrečica.
Šta je Srbiji obećano za dobro ponašanje i kooperativnost prilikom kosovskih pregovora nije objelodanjeno, ali poruke koje dolaze od političara da je najraniji rok za ulazak Srbije u EU 2016. godina i da Srbija početak pregovora za pristupanje EU očekuje krajem naredne ili početkom 2012. godine (Tadićeva izjava u Minhenu, početkom okotobra) treba shvatiti kao dio predizbornih poruka ali i namjere da se sa evropskim partnerima mora sarađivati jer je mnogo puta do sada prokockano njihovo poverenje. A više nema vremena za novo kockanje.
Violeta CVEJIĆ
