Crnogorski propisi predviđaju obavezu vraćanja ortopedskih pomagala, poput štaka, koja su im dodijeljena kao korisnicima Fonda za zdravstveno osiguranje. Međutim prilikom njihovog preuzimanja građani ne dobijaju tu informaciju.
Iz Fonda objašnjavaju da su štake jedno od pomagala koja se izdaju uz obavezu vraćanja, dok iz kompanije sa kojom imaju potpisan ugovor o isporuci tih pomagala navode da je praksa da se ona daju u trajno vlasništvo.
Jedna korisnica štaka ispričala je Pobjedi da je nakon povrede od doktora dobila potvrdu sa kojom je njen član porodice preuzeo tu vrstu pomagala, očekujući da treba da ih vrati nakon korišćenja. Rečeno im je ipak da štake zadržavaju, što ih je, kako kaže, prijatno iznenadilo.
Pobjedi su iz Fonda kazali da prema važećem Pravilniku o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala postoje određene vrste ortopedskih pomagala za koja je, u skladu sa Listom pomagala, propisano da se izdaju uz obavezu vraćanja nakon prestanka potrebe za njihovim koriščćenjem, navodeći kao primjer invalidska kolica, kao i određena pomoćna pomagala za olakšavanje kretanja koja su predviđena za privremenu upotrebu - štake, hodalice i stalak za hodanje.
Iz kompanije Rudo Montenegro sa kojom Fond ima zaključen Ugovor o isporuci medicinsko - tehhničkih pomagala za period od 1. januara ove godine do 31. decembra 2027. godine, odgovorili su Pobjedi da je praksa da se ova pomagala daju u trajno vlasništvo osiguranika bez obaveze vraćanja. Kao razloge naveli su sanitarne, bezbjednosne i ekonomske.
Propisana obaveza vraćanja
Prilikom odobravanja pomagala Fond izdaje revers karticu, uz obavezu osiguranog lica ili člana njegove porodice da vrati pomagalo isporučiocu u roku od 30 dana od prestanka potrebe za korišćenjem.
- U slučaju vraćanja pomagala prije isteka roka njegovog trajanja, ako je tehnički i tehnološki izvodljivo, isporučilac je u obavezi da obnovi i servisira pomagalo kako bi imalo sve odlike funkcionalnosti i kvaliteta kao novo, te da ga izda drugom osiguranom licu na osnovu ovjerene potvrde Fonda i revers kartice – rekli su iz Fonda.
Ugovor Fonda i Rudo Montenegra predviđa obavezu isporučioca da vodi evidenciju vraćenih pomagala koja su izdata na revers i o tome mjesečno izvještava Fond.
Fond smo pitali da li im Rudo Montenegro dostavlja mjesečne izvještaje o vraćenim pomagalima, na što iz ove institucije nijesu imali odgovor.
Pitali smo ih i da li je rađena analiza isplativosti sistema povrata, servisiranja i ponovne upotrebe ortopedskih pomagala poput štaka, hodalica ili standardnih invalidskih kolica, na što su nam iz Fonda kazali da nije.
Štednja ili diskriminacija?
Direktor kompanije Rudo Montenegro Dragan Radonjić objašnjava da je upravo potrebno ispitati sistem povrata ovih pomagala, za koji kaže da je naslijeđen iz perioda komunizma, te da danas nije primjenjiv.
- Smatram važnim da se u javnosti razjasne dvije ključne stvari: Stručna neopravdanost korišćenja polovnih pomagala i alarmantno niska izdvajanja za samostalnost korisnika u poređenju sa regionom – kazao je on.
Izdvajanja za ortopedska pomagala, smatra on, nijesu „rashod“ na kom treba štedjeti, već direktna investicija u radnu i životnu sposobnost građana. Omogućiti korisniku novo, funkcionalno i sigurno pomagalo znači dati mu šansu da se obrazuje, radi i živi dostojanstveno, dok se njegovim ukućanima omogućava da ostanu radno aktivni i privređuju.
Radonjić postavlja pitanje i ko odlučuje o tome kome će biti uručeno popravljeno pomagalo, a ko „zaslužuje“ novo.
U Pravilniku se navodi da se osiguranom licu može odobriti već korišćeno, ali obnovljeno i servisirano pomagalo koje podliježe obavezi vraćanja (obnovljeno pomagalo), koje ima sve odlike funkcionalnosti i kvaliteta kao novo pomagalo, u skladu sa Listom pomagala.
- Pitanje diskriminacije osiguranika, dodjela polovnih pomagala stvara opasan presedan i direktnu diskriminaciju pacijenata. Postavlja se ključno etičko i pravno pitanje – ko i na osnovu kojih kriterijuma odlučuje koji osiguranik ima pravo na novo pomagalo, a ko je građanin drugog reda pa mora da se liječi polovnim? Svi osiguranici moraju imati jednak standard zdravstvene zaštite – ocjenjuje on.
Ističe i kako slike polovnih pomagala koja na prvi pogled djeluju „očuvano“ zavaravaju javnost.
- Pored sanitarnih i higijenskih razloga koji onemogućavaju da se upotrebljavane stvari ustupaju drugim licima, ključni problem je bezbjednost i ekonomičnost – dodao je.
Polovno pomagalo, objašnjava Radonjić, mora proći kompletnu sanitarnu obradu, servis i zamjenu svih habajućih i oštećenih djelova (gumeni nastavci, mehanizmi za podešavanje, zglobovi, ležišta).
- Kada se na to dodaju troškovi preuzimanja, transporta, skladištenja i obavezne stručno testiranje ispravnosti, proces pripreme polovnog pomagala za novog korisnika po pravilu prevazilazi nabavnu cijenu novog pomagala – dodao je on.
Korisnici štake prosljeđuju dalje
Iz razgovora sa više ljudi koji su jedan period koristili štake može se zaključiti da najčešće, nakon saznanja da će im biti potrebne, kontaktiraju poznanike za koje znaju da su ih koristili. Iste štake, potvrdilo je više njih, prosljeđuju poznanicima ili članovima porodice kojima zatrebaju.
Jedna korisnica ortopedskih pomagala kazala je Pobjedi da je štake, zatim i ortozu dobila od svog fizioterapeuta, te da mu ih je nakon korišćenja vratila da bi ih on dalje mogao prosljeđivati.
Da se u Crnoj Gori pomagala najčešće pozajmljuju potvrđuju i rezultati pretrage sajtova za prodaju polovnih stvari na kojima se rijetko mogu naći štake, hodalice i ortoze.
Ortoped iz Kliničkog centra Crne Gore Nermin Abdić kazao je da ima pacijenata koji doniraju štake nakon što njihovim članovima porodice više nijesu potrebne.
Abdić smatra da, ukoliko su štake provjerene i servisirane kod stručnog tima, novi korisnik može da koristi bez problema.
- Zavisi od odgovornost prethodnog korisnika i koliko je uspio štake da sačuva. Kod blažih povreda gdje se štake koriste nepunih mjesec dana, one najčešće budu sačuvane, pa je eto potrebno provjeriti gume na dnu i pod pazuhom, ali takve najčešće budu adekvatne za dalju upotrebu – rekao je on Pobjedi.
Cijene servisiranja
Kanadska podpazušna štaka od aluminijuma za koju je čitaocu Pobjede prilikom predaje rečeno da je nije potrebno vratiti košta 31 euro prema cjenovniku ortopedskih pomagala koja finansira Fond za zdravstveno osiguranje.
Radonjić objašnjava da svaka guma koja se mijenja koša tri eura, a jedna štaka ih ima šest.
- To, dakle, košta 18 eura. Ako se doda pakovanje, dezinfekcija, te zamjena stubića obnova će izaći oko 20 eura po štaci, što je više od polovine. Takođe neke budu rasklimane, a to se ne može dati sledećem korisniku – naglasio je Radonjić.
Ugovor
U Ugovoru oisporuci medicinsko - tehhničkih pomagala u članu 8. stoji da je u slučaju vraćanja pomagala prije isteka roka njegovog trajanja, ako je tehnički i tehnološki izvodljivo, Rudo Montenegro u obavezi da obnovi i servisira pomagalo kako bi imalo sve odlike funkcionalnosti i kvaliteta kao novo pomagalo, te da ga izda drugom osiguranom licu na osnovu ovjerene potvrde Fonda i revers kartice.
Ugovorom je predviđeno da se vraćena pomagala obnavljaju ukoliko je to tehnički i tehnološki izvodljivo, ali ostaje otvoreno pitanje koji su kriterijumi za utvrđivanje izvodljivosti, te ko taj dio kontroliše.
- Troškovi servisiranja odnosno obnove pomagala fakturišu se prema stvarnim troškovima, a najviše do 30 odsto od cijene pomagala – piše u istom članu.
Koliko Fond izdvaja
Iz Fonda navode da su u prethodne tri godine odobravane i isporučene razne vrste i obim ortopedskih i drugih pomagala. Tako je 2023. godine privrednom društvu Rudo Montenegro isplaćeno 1.665.340,84 eura, 2024. godine 1.778.201,13 eura, a 2025. godine 1.581.000,02 eura.
- Tokom 2023. godine na osnovu 9.473 odobrenih potvrda o nabavci pomagala, Rudo Montenegro d.o.o. Podgorica isporučio je osiguranim licima Fonda 14.696 raznih vrsta pomagala. Najviše pomagala je isporučeno iz grupe ortoza 3.462 (za donje ekstremitete -1.054, za gornje ekstremitete – 418 i za kičmeni stub - 1.990) ili 23,13 odsto od ukupnog broja isporučenih pomagala. Isporučene su 3.294 proteze (za gornje i donje ekstremitete i odgovarajućih sastavnih djelova) ili 22,01 odsto, 2.793 estetske proteze (vještačke dojke, perike, utege i suspenzorijumi i pojasevi) ili 18,66 odsto, pomoćna pomagala za olakšavanje kretanja 2.336 (štake, hodalice, štap) ili 15,61 odsto, 1.882 para ortopedskih cipela i uložaka ili 12,57 odsto, 1.041 invalidska kolica ili 6,95 odsto i 152 antidekubitusna dušeka i 9 ortopedskih kreveta – rečeno je iz Fonda.
Tokom 2024. godine, dodali su, isporučena su 15.362 ortopedska i drugih pomagala na osnovu 10.065 odobrenih potvrda o nabavci pomagala. Najviše je isporučeno ortoza 3.605 ili 23.47 odsto, zatim 2.973 estetske proteze ili 19,35 odsto, 2.842 proteze ili 18,50 odsto, 2.647 pomagala za olakšavanje kretanja ili 17,23 odsto, 1.900 ortopedskih cipela ili 12.37 odsto, 1.228 invalidskih kolica i 156 antidekubitusna dušeka i 11 ortopedskih kreveta.
- Na osnovu 9.476 odobrenih potvrda o nabavci pomagala Rudo Montenegro je 2025. godine isporučio 15.105 pomagala. Kao i prethodne dvije godine, od ukupnog broja isporučenih pomagala najviše je isporučeno pomagala iz grupe ortoza 3.587 ili 23,75 odsto, zatim 3.141 proteza ili 20,79 odsto, 3.093 ili 20,48 odsto estetskih proteza, 2.362 ili 15.64 odsto pomoćnih pomagala za olakšavanje kretanja, 1.645 ortopedskih cipela ili 10.89 odsto, 1.113 invalidskih kolica i 154 antidekubitusna dušeka i 10 ortopedskih kreveta.
Imajući u vidu da je u prethodne tri godine najviše isporučeno ortopedskih pomagala iz vrste ortoza, evidentno je da je to i finansijski praćeno.
- Tako su se fakturisana sredstva za ortoze kretala od 40 odsto od ukupnog iznosa fakturisanih sredstava za isporučena ortopedska pomagala 2023. godine, 42 odsto 2024. do 44 odsto 2025. godine. Za razliku od ortoza, fakturisana finansijska sredstva za proteze pokazuju trend pada pa je od ukupno fakturisanih sredstava za ortopedska pomagala 2023. godine za proteze fakturisano 24 odsto, 2024. godine 20 odsto i 2025. godine 25 odsto. Fakturisana sredstva za invalidska kolica pokazuju da iznose cca 15 odsto a za ortopedske cipele cca 8 odsto, estetske proteze 6 odsto, pomoćna pomagala za olakšavanje kretanja cca 5 odsto i 2 odsto za antidekubitusne dušeke i ortopedske krevete, u sve 3 godine, u odnosu na fakturisana sredstva za ortopedska pomagala na godišnjem nivou – podaci su Fonda za zdravstveno osiguranje.
Fond je za tri godine za pomagala Rudu uplatio više od pet miliona eura, za oko 45.000 isporučenih pomagala. Zato pitanje iz člana 8 nije samo pitanje odnosa Fonda i dobavljača, već i javnog novca - ima li ekonomske opravdanosti da se vraćena pomagala obnavljaju i ponovo izdaju, ako Fond za njihovu obnovu može platiti najviše 30 odsto njihove cijene?
Iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili Pobjedi kako iz tog resora vide postojeći sistem dodjele ortopedskih pomagala, te da li je finansijski i organizaciono adekvatno uređen.
Utvrditi isplativost vraćanja
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je u junu 2026. objavila smjernice o popravci, obnovi i ponovnoj upotrebi pomagala, sa primjerima Islanda, Norveške i Rumunije.
SZO navodi da je cilj takvih sistema da produži vijek proizvoda, smanji troškove nabavke i istovremeno osigura bezbjednost i kvalitet.
Nacionalna organizacija koja vodi i koordinira Nacionalnu zdravstvenu službu (NHS) u Engleskoj NHS preporučuje bolnicama da organizuju sisteme vraćanja i ponovne upotrebe pomagala za hodanje. Prema toj organizaciji, kada bi se vratila dva od pet izdatih pomagala, prosječna bolnica mogla bi uštedjeti do 46.000 funti godišnje.
Međutim, NHS Engleske ima propisano praćenje statusa opreme (nova/popravka/obnova) i posebno evidentiranje troška obnove.
Još 2010. godine, Evropska komisija je u izvještaju upozorila da niža nabavna cijena sama po sebi nije dovoljna za zaključak da je ponovna obrada medicinskih proizvoda isplativa, već da se moraju uračunati i troškovi obrade, logistike, transporta, osiguranja i odgovornosti.
Isplativost je potrebno dokazati dugoročnim studijama koje uključuju veliki broj pacijenata i jasno izračunavanje direktnih i indirektnih troškova, stav je Komisije.
