Po vrelini ljetnjeg dana, kiši, hladnoći, na vjetru, oni su na ulici…ispred tržnih centara, prodavnica, zdravstvenih ustanova, na raskrsnicama. Nerijetko u prljavoj odjeći, oskudno obučeni i obuveni, traže nešto sitno, makar deset centi... Mole za najosnovnije: hranu, odjeću, obuću... Često žrtve, koje za svog "poslodavca" moraju skupiti određeni iznos novca ili ih čeka kazna...
A oni su samo djeca koja bi, da je sreće, trebalo da uživaju u bezbrižnom djetinjstvu. Ali nije tako. Zato su uvijek na istom mjestu. Svi ih vide. Svi - osim institucija... One su i dalje "slijepe" na problem prosjačenja u našoj zemlji.
A načina da se ovoj djeci pomogne, kako kaže socijalna radnica Violeta Golubović, ima.
„Kada govorimo o oblicima ekonomske eksploatacije djece, možemo je podijeliti prema načinu eksploatacija i klasifikovati na porodičnu ekonomsku eksploataciju, te spontanu i organizovanu”, ističe Golubović za Portal Analitika.
Ko treba da reaguje
Djecu, najčešće romske i egipćanske populacije, susrijećemo na istim lokacijama. Ipak, institucije ne prepoznaju problem u dovoljnoj mjeri i ne rješavaju ga.
„Kada je ovaj društveni problem u pitanju, prva od institucija koja treba da ima saznanje i kojoj se građani obraćaju za pomoć je Uprava policije, zatim Centar za socijalni rad, potom sud, kao pravosudni organ, koji izriče sankcije za ovakav vid zloupotrebe djece”, pojašnjava Golubović.
Zakonski osnov za reagovanje, kako kaže naša sagovornica, postoji.
„Kada je u pitanju procedura nadležnih institucija koje zateknu dijete na ulici kako prosi, istakla bih da je 2019. donijet Protokol o postupanju organa, ustanova i organizacija u Crnoj Gori sa djecom koja su uključena u život i rad na ulici, čije je donošenje inicirao Zaštitnik za ljudska prava i slobode. U tom dokumentu su tačno navedene obaveze svih organa, koji treba da postupaju i budu uključeni u zaštitu djece koja se ekonomski eksplotisana”, pojašnjava Golubović.
Djeca prisiljena da prosjače
Inflacija i loša ekonomska situacija pogađaju sve više crnogorsko društvo. Ovi problemi su posebno uočljivi kod pripadnika populacije za koje društvo već decenijama ne pronalazi model da budu uključeni u normalne društvene tokove i tržište rada.
„Loša ekonomska situacija u društvu i njeno pogoršanje mogu da dovedu do povećanja broja djece na ulicama, koja su ekonomski eksploatisana”, kazala je Golubović.
Institucije posao ne rade kako bi trebalo, pa oni koji ekonomski eksploatišu djecu, često prolaze nekažnjeno.
“Loša sankciona politika prema onima koji eksploatiu djecu s ciljem materijalne dobiti, može da dovede do povećanja obima ove pojave. U najčešćem broju slučajeva djeca jesu prisiljena da prose i moraju tačno određeni iznos novca da prikupe u toku dana. Mada se nekada dešava da djeca i samostalno, bez prisiljavanja, prose, jer je to način da dođu do novca kako bi kupili hranu koju im roditelji ne mogu priuštiti”, pojašnjava Golubović.
Sagovornica Portala Analitika ukazuje nam i na to ko sve prisiljava djecu na prosjačenje.
“Djecu najčešće prisiljavaju roditelji i oni ih na ovaj način eksploatišu. Ali, nerijetko se dešava da iz romske zajednice lica sa upitnim kriminalnim dosijeom i lošom reputacijom, tj. osobe od kojih se većina u zajednici plaši, zloupotrebljavaju djecu u sticanju koristi, odnosno materijalne dobiti”, navodi Golubović.
Registar ne postoji, kazne preblage
Napominje i da Crna Gora nema registar djece koja su u visokom riziku ili su izložena ekonomskoj eksploataciji.
„Ovakav vid evidencije potreban je iz razloga što bi se tako mogao imati lakši uvid u ovu problematiku, znalo bi se koliko djece je ugroženo, znali bismo koja djeca su u riziku da budu ekonomski eksploatisana i koja su u riziku od recidiva tj. da opet budu eksploatisana”, ističe Golubović.
Kazne za one koji djecu prisiljavaju da prosječe, kako ukazuje naša sagovornica, preblage su. Loša kaznena politika utiče na to da svakodnevno vidimo djecu kako od ranog djetinjstva “rade na ulici”.
“Kada je u pitanju sankciona politika koja je usmjerena na suzbijanje prosjačenja, ona je obično u okviru prekršajnog zakona i u vidu je novčanih kazni koje se izruču licima koja svjesno i sa namjerom ekonomski eksploatišu i zloupotrebljavaju djecu na ovaj način”, ističe sagovornica Portala Analitika.
Dodaje da bi strože kazne uticale na rješavanje problema.
“Smatram da ovakav vid sankcija, do sada, nije dao neke zadovoljavajuće rezultate i treba da razmišljamo u pravcu da je potrebno analizirati postojeći zakon, kada je ova pojava u pitanju. Potrebno je korigovati sankcionu politiku, odnosno povećati kazne u cilju suzbijanja ekonomske eksploatacije djece u Crnoj Gori”, zaključuje Golubović.
