Sudija Vrhovnog suda okarakterisao je Čarlsovu intervenciju kao "neočekivanu i nedobrodošlu"; kraljičin sin je naime dva mjeseca vodio kampanju s ciljem da ubijedi katarsku firmu - koja je stajala iza gradnje modernističkog projekta na lokaciji bivše vojne kasarne u jednoj od najelitinijih londonskih četvrti - da odustane od gradnje i umjesto toga razmotri predlog arhitekte koga je on sam (Čarls) preporučio.
Čarls je, pored pisama, svoje neslaganje s planom - koji je opisao kao brutalno modernistički - iznio i u privatnom razgovoru s katarskim emirom i njegovom drugom suprugom šeikom Mozom, inače Čarlsovom dobrom prijateljicom.
Prošao Čarlsov plan: Katarska firma je nakon ovoga odlučila da odustane od spornog projekta, (što je mnoge uključene u njega koštalo velike sume novca), i opredijelila se za plan arhitekata koje Čarls podržava, čime je, po presudi suda, prekršila ugovor sa prvobitnim britanskim partnerima.
Većina listova osuđuje Čarlsovo ponašanje u ovom slučaju, optužujući ga za prekoračenje ustavnih ovlašćenja. Iako je Čarlsovo strasno zalaganje za arhitektonsko očuvanje Londona poznato, ovo nije pitanje estetike, već zloupotrebe uticaja, smatra Indipendent.
Čarls ima prava na snažne lične stavove i poglede - poznata su njegova zalaganja za klasičnu arhitekturu, homeopatiju i organske farme - ali nema prava da koristi svoj uticaj iza zatvorenih vrata, kao što je to učinio, uz čaj, sa katarskim vladarom, naročito kad su u pitanju finansijski osjetljive stvari, za koje javnost ima puno pravo da zna, smatra Tajms.
BBC
