Uspjeh reprezentacije savršeno je zakamuflirao probleme u domaćoj ligi koja se iznenada našla oči u oči sa recesijom i čiji klubovi imaju velikih problema sa likvidnošću. Zahvaljujući astronomskim i nesrazmjernim trošenjima onih najvećih, naročito Reala i Barcelone, Primera se našla u škripcu, a njeni čelnici kao da žele prebaciti odgovornost.
‘’Nemojte me sada pitati o tome. Ovđe želim razgovarati samo o našoj reprezentaciji. Kada se vratimo u domovinu, pozabavićemo se i tim problemima - poručio je Ángel María Villar, predsjednik Saveza, kada su ga novinari u španskom trening-kampu pitali što misli o gorućim problemima domaćeg prvenstva.
Profesor Jose Maria Gay sa univerziteta u Barceloni uvjeren je da su razlozi potencijalnog finansijskog kolapsa Primere identični onima koji su u jesen 2008. doveli do globalne krize.
‘’Jednostavno je: klubovi troše više od svojih realnih mogućnosti i na račune igrača isplaćuju goleme iznose, oslanjajući se isključivo na kredite banaka. Umjesto profita, imamo samo gubitke i dugove’’, objasnio je Gay.
Tamni oblaci koji su se nadvili nad ligom teško će se razići sve dok Real i Barça vode bespoštednu bitku na tržištu i pritom ne biraju sredstva.
Novi predsjednik Barcelone, Sandro Rosell, prije nekoliko dana otkrio je da su Katalonci zbog otežane likvidnosti bili prisiljeni da pozajme novih 150 miliona eura kredita. Kada takav potez stigne iz kluba koji je prema prihodima drugi u svijetu (naravno, iza Reala), nije teško pretpostaviti da se trošilo bez uma i razuma.
‘’Što je najgore, takvo pretjerano trošenje preslikava se i na manje klubove’’, kazao je Angel Barajas, profesor finansijskog menadžmenta.
Tako se događa da “maleni” koji žele biti u koraku s Realom i Barçom, naposletku završe čak i u stečaju. Primjer je Mallorca.
‘’Nerazumno trošenje na odštete i plate igrača završava akumuliranjem dugova. Oni koji žele opstati, nemaju izbora, osim da prodaju imovinu ili promijene politiku’’, zaključio je Barajas.
Đe je rješenje problema? Čelni ljudi lige već su predložili uvođenje limita koji je, primjera radi, u NBA ligi poznatiji kao “salary cap”. Tako godišnji iznos koji se troši na transfere i plate ne bi smio premašiti 70 posto prihoda.
No, sve je to okretanje ražnja bez zeca jer se sa odlukom moraju usaglasiti čelnici klubova. Ko će, naime, predsjedniku Reala, Florentinu Pérezu, reći kada i koliko on smije trošiti? Ko će mu, nakon što dovede Ronalda i Kaku, reći: stop, ovđe se podvlači crta?!
Manje klubove, osim velikog rezultatskog zaostatka, dodatno nervira gramzivost Reala i Barcelone, koji po sezoni razgrabe 300 miliona eura za televizijska prava. Ovđe se, za razliku od većine evropskih liga, o pravima pregovara individualno, a ne kolektivno. Pohlepa je do vrhunca stigla u maju kada je nekoliko bogatijih klubova predložilo osnivanje zasebne, elitne lige. “Liliputanci” su odmah zatražili intervenciju državnog tužioca za sport, ali ovaj je mirno kazao da se ne želi miješati.
Ipak, neće moći dugo sjeđeti prekrštenih ruku. Studije pokazuju da je ukupni dug Primere prije dvije sezone iznosio 3,5 milijardi eura, a uz Real i Barcelonu, samo je Numancia u toj sezoni ostvarila dobit od redovnog poslovanja. I, kojeg li slučaja, ispala u drugu ligu. Alarm će zvoniti sve glasnije.
Jutarnji List
