Svemu je prethodilo dugo mimoilaženje na relaciji Podgorica – Beograd, koje je trajalo još od raskola jedinstvene Demokratske partije socijalista. Dok su iz crnogorske vlasti podržavali srpsku opoziciju, povremeno pružajući njihovim prvacima i 'utočište' u našoj državi, tada najjača opoziciona Socijalistička narodna partija bila je uz režim Slobodana Miloševića.
Kulminacija razdora i 27. izborna jedinica
Jaz između crnogorske vlasti, koju su predvodili predsjednik Milo Đukanović i premijer Filip Vujanović, pri čemu je u izvršnoj vlasti bila tročlana koalicija „Da živimo bolje“, i Miloševićeve administracije kulminirao je upravo te 2000. godine.
Jer, tada su savezne vlasti odlučile da Crna Gora na saveznim izborima, na kojima su birani i predsjednik tadašnje SRJ i poslanici u vijeću Savezne Skupštine, bude – 27. izborna jedinica.
SNP podržala Miloševića, crnogorska vlast zabranila glasanje u javnim objektima
I dok su iz crnogorske vlasti poručivali kako nije razumno da Crna Gora bude identična jedinica kao Vranje, Prokuplje ili Čukarica, unionističke i prosrpske stranke iz naše republike odlučile su da učestvuju na izborima, pri čemu je SNP, zajedno sa Socijalističkom partijom Srbije i Jugoslovenskom levicom, podržala kandidaturu Slobodana Miloševića za predsjednika SRJ. Njegov oponent bio je Vojislav Koštunica iz Demokratske opozicije Srbije (DOS).
„Zvanična Crna Gora neće na te nametnute izbore, ali ih neće ni zabranjivati. Ipak, oni koji se tog dana odluče za izbore, svjesno ili ne, objektivno će se izjasniti i protiv crnogorskog proevropskog puta“, poručivao je Đukanović tog 22. avgusta.
I dok je Milošević uoči izbora posjećivao Crnu Goru i održao veliki miting u Beranama – koji ostaje upamćen po čuvenoj foto-montaži objavljenoj u Večernjim novostima – naše vlasti zabranile su otvaranje birališta u objektima koji su državna ili svojina lokalnih uprava, mimo onih koje je kontrolisala SNP.
'Alternativna' birališta po kućama i kafanama, na listiću bilo osam opcija
Tako je Savezna izborna komisija, umjesto blizu 1.500 'regularnih', bila prinuđena da objavi spisak od 671 'alternativnog' birališta u Crnoj Gori. Glasalo se, između ostalog, i po privatnim kućama, ugostiteljskim objektima, salonima namještaja... Pritom, Savezna komisija pozvala je Vojsku Jugoslavije da na dan izbora „održava javni red“ u Crnoj Gori.
Što se Crne Gore tiče, na biračkom listiću bilo je osam opcija – Socijalistička narodna partija Momira Bulatovića, Srpska narodna stranka Božidara Bojovića, Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja, Jugoslovenska levica Mirjane Marković, Savez komunista, Stranka deviznih štediša, Jugoslovenski komunisti i Srpska stranka Aćima Višnjića.
'Glasalo' manje od četvrtine birača, a i mnogi od njih to su činili 'u odsustvu'
U Crnoj Gori je na 'birališta' izašlo tek oko 120.000 glasača. To znači kako je u procesu učestvovalo manje od četvrtine crnogorskih birača – ali, i taj je podatak bio krajnje sumnjiv. Jer, kasnije će nezavisni posmatrači konstatovati kako je naročito u našoj republici „broj onih koji su glasali u odsustvu prilično visok“. Na pojedinim biralištima je više listića popunjeno 'putem pisma' nego na licu mjesta. Samo u Podgorici je putem pisma glasalo 2.500 ljudi.
Iz DOS-a su javno govorili o bjelopoljskom 'biračkom mjestu' Slijepač most, u kojem je od 229 birača njih 110 glasalo putem pisma. Pritom, kako su tada isticali, izvjesni V. Nedović iz Bijelog Polja je tokom dana glasao na tri 'birališta' u toj opštini.
Izlaznost na Cetinju – četiri odsto
Prema podacima Savezne izborne komisije, najveća izlaznost bila je u Andrijevici – 60,3 odsto, pa u Plužinama (51,6) i Kolašinu (50,3).
Sa druge strane, na Cetinju je pravo glasa iskoristilo tek 550 glasača, odnosno – četiri odsto upisanih. Međutim, iz DOS-a će kasnije osporiti čak i taj podatak – tvrdili su da je među tih 550 glasova bilo mnogo onih koji nijesu bili regularni.
Vojna policija maltretirala posmatrače, SNP i SNS prešli cenzus
Tokom izbornog dana, ondašnja Vojna policija je u niz crnogorskih gradova maltretirala posmatrače Centra za demokratsku tranziciju, koji su pokušavali da nadgledaju izborni proces.
Kako se i očekivalo – na birališta u Crnoj Gori izašle su uglavnom pristalice SNP-a, pa je Milošević 'osvojio' gotovo sve glasove na predsjedničkim izborima. Jednako očekivano bilo je i to što je Milošević u gotovo svim crnogorskim opštinama imao od 80 do 100 odsto 'podrške'.
Što se tiče onih za Saveznu Skupštinu, SNP je imao 103.425 glasova ili 19 mandata, a Srpska narodna stranka je sa manje od 10.000 glasova stekla jedno poslaničko mjesto. Ostali su bili ispod cenzusa.
Od petog oktobra do referenduma
I dok su crnogorske vlasti uoči izbora poručivale kako su oni nelegitimni, to će po 24. septembru isticati i iz srpske opozicije. Tvrdili su iz DOS-a da su izbori pokradeni, da je Koštunica osvojio više od 50 odsto u prvom krugu, uslijedio je peti oktobar i sve što se potom izdešavalo odveć je dobro poznato.
„Ako Milošević pobijedi, idemo na referendum“, izjavio je, prema arhivi agencijskih vijesti, Vujanović tokom izbornog dana.
Milošević naposljetku nije pobijedio, odnosi dvije republike uskoro će biti redefinisani, ali referendum je, kako se ispostavilo, bio neminovan – dogodio se šest godina kasnije.
