Zapravo, u to vrijeme, u pitanju je trebalo da bude najveća investicija te godine u Crnoj Gori.
Pritom, bila je to i najava prvih radova na našem najvećem stadionu nakon gradnje zapadne tribine 1981. godine.
Kako je tada saopšteno, a što je prenijela Titogradska tribina, stadion je po završetku radova trebalo da prima 20.000 gledalaca, uz 14.000 kvadrata poslovnih prostora u suterenu. Svi radovi trebalo je da koštaju 10 miliona njemačkih maraka.
U drugoj polovini godine, radovi su i počeli – prvo je uklonjeno dotadašnje sjeverno, pa istočno stajanje. Međutim, nije to bilo najbolje vrijeme za 'megaprojekte' – ondašnja država se raspadala, počinjao je rat u okruženju, a tadašnjoj SR Jugoslaviji uskoro će biti uvedene sankcije, praćene velikom inflacijom.
Na sjeveru je, međutim, do 1993. godine podignuta manja tribina – mnogi Podgoričani i dalje je se dobro sjećaju. U suterenu je imala podzemne etaže, a na gornjoj ploči gigantsku željeznu konstrukciju koja nikad nije dobila namjenu. Naposljetku je i uklonjena.
Umjesto tribine – na istoku je dugo između terena i zidane ograde zjapila rupa. Isto toliko, velika je rupa bila i iza juga.
Stvari su sa mrtve tačke pokrenute u prvoj deceniji ovog vijeka. Tokom 2004. godine, završena je gradnja sjeverne i južne tribine. Identične, sa galerijama, uz kapacitet od po 3.500 sjedišta. Onakve kakve su i sada.
Najzad, četvrtu tribinu je podgorički stadion dobio početkom 2007. godine. Ali, ona je trebalo da bude 'privremeno' rješenje.
Međutim, vlasti su dolazile i prolazile, nizala su se obećanja i najave, ali istok je ostao isti. Odnedavno, u rupi iza tribine, umjesto nastavka davno započetih radova izgrađen je – parking.
