Radović je tražila da sud utvrdi da su joj CBCG i Žugić, između ostalog, uskraćivali pravo na rad i ukinuli sva ovlašćenja, onemogućili joj rad u adekvatnom prostoru za njeno zdravlje te da je dobila niža primanja u odnosu na drugog viceguvernera koji je muškarac sa istim referencama i akademskim znanjem. Ona ih optužuje i da su donosili odluke iz njenog domena bez njenog znanja, uskraćivali informacije u vezi njenog posla, stavili je u dodatno nepovoljniji položaj nakon što je podnijela zahtjev za zaštitu od mobinga te pokrenuli inicijativu za njeno razrješenje u toku trajanja tog postupka. Zbog svega ovoga Radović traži deset hiljada eura kao naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog intergriteta.
U završnom izlaganju Radović je kazala da je jedini njen grijeh što je odbila da postupi po, kako je navela, nezakonitom nalogu Žugića. Advokati tuženih tvrde da je Radović bila privilegovana i tretirana sa posebnom pažnjom u odnosu na druge viceguvernere.
Njen advokat Bojan Vuković ranije je tražio izuzeće sudije Grdinića sumnjajući u njegovu pristrasnost, ali je taj zahtjev odbila predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović, zbog čega je postupak na kratko bio u prekidu. Sudija je odbio zahtjev za novim finansijskim vještačenjem smatrajući da bi to vodilo odugovlačenju. Tokom postupka saslušani su Žugić, viceguverneri Nikola Fabris i Miodrag Radonjić, kao i više zaposlenih u Centralnoj banci, a sprovedeno je medicinsko, pulmološko i finansijsko vještačenje.
Radović je tužbu zbog mobinga i diskriminacije protiv CBCG i Žugića podnijela nepuna dva mjeseca prije inicijative za njenu smjenu sa pozicije viceguvernerke. Osnovni sud je dva puta donosio presudu da je Skupština nezakonito smijenila, ali je Viši sud prvi put postupak vratio na početak, a drugu presudu poništio i odbio tužbeni zahtjev. Njeni advokati su tada tvrdili da je Viši sud dva puta vijećao o žalbi na presudu i to prije i nakon što je Vrhovni sud donio načelni pravni stav da redovni sudovi ne mogu preispitivati skupštinska razrješenja. Na ovu odluku Višeg suda podnijeta je revizija Vrhovnom, a na pitanje Pobjede kada se može očekivati odluka, rečeno je da je predmet primljen 12. marta i dodijeljen sudiji, a da će biti riješen u, kako su naveli, razumnom roku.
