Nijesu plod piščeve imaginacije i umijeća, već ljudi, od krvi i mesa. Ljudi s nadnaravnim moćima preobrazbe. Ljudi u kancelarijama, za šalterima, u bibliotekama, sekretarijatima, muzejima, galerijama, novinskim redakcijama, nvo organizacijama, i svim ostalim službama koje vam padnu na pamet. Na prvi pogled oni ne odaju utisak ljudi koji raspolažu moćima koje dok kažeš Vlast izmijene njihov govor, položaj tijela, i naočari kroz koje promatraju svijet. O, ne. Obični su. Kao i vi, kao i ja. No, njihova vještina adaptacije na nove uslove i nove okolnosti ipak ih čini drugačijima. Ako bismo ovaj crnogorski prostor posmatrali kao poligon na kojem se vrše ispitivanja krajnjih granica čovjekove fleksibilnosti, mogli bismo, bez prećerivanja, ustvrditi da su naši junaci već odavno stasali za cirkus, u kojem će znatiželjnu publiku uvjeriti da ljudsko tijelo zaista može biti guma. Elastična, savitljiva, otporna na trenje i zgodna za oblikovanje. Guma koja se svojom slobodnom voljom predaje ruci koja će njome upravljati. U čijim će šakama guma mijenjati svoje lice. Ruke će od nje načiniti neki novi oblik. Oblik, koji će se, dok si rekao Vlast, promijeniti, poprimiti nov izgled i svojstva.
Znate, ne morate čitati Kafku, ili čak Marvela, oni vični preobražaju žive među nama. To vam je jedna naročita vrsta loših. Kad me već vučete za jezik to vam je jedna naročita vrsta najgorih. To su ništice koje su 31. avgusta 2020, poput zmije, presvukle svoju kožu. To su oni koji su lagali otkad su stigli na svijet, i otkad je babica prerezala pupčanu vrpcu. Svijet je pun gada, rekao bi Andrić. A Crna Gora prepunjena, reći će svako ko ljubi istinu. To su vam oni najgori, predodređeni za gadost. Predodređeni za zaborav, koji će neminovno nastupiti kad njihovo sluganstvo više ne bude potrebno gospodarima. Oni, kojima su do samo prije tri godine usta bila puna slobode i borbe za pravdu. Borbe protiv strašnog tirjanstva, a tirjanstvu stati nogom za vrat to je ljudska dužnost najsvetija, zar ne?! To su vam, da prostite, izmećari koji su kevćali na i najmanji grijeh onih bivših. Na ručak u hotelu, plaćen pečatom i potpisom. Na ispušen cigar o trošku Države.
I ako su, i ako su. Nije da nije bilo grehova. Bilo ih je. I ručak i cigar nek plate oni koji jedu i puše. No, što ćemo sad, gospodo? Što ćemo i danas i juče? Kad je gažen Ustav u Skupštini, kad je gažen opet u raspuštenoj Skupštini, koja zasijeda, iako je raspuštena? Kad su gaženi Crnogorci na Cetinju, jer je tako zapovijedila izdajnička vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića? Kad je potpisivan tzv. Temeljni ugovor, kad je Javni servis lagao o pucnjima na policiju, a na čelu Javnog servisa bio čovjek izabran mimo zakona? Što ćemo s presudama crnogorskih sudova, koji su potvrdili ono što smo svi znali: Da je Boris Raonić izabran voljom režima, mimo zakona? I što ćemo sa Savjetom Javnog servisa koji je mimo zakona izabranog Raonića opet izabrao? Ko će za to odgovarati, i kad ćete o tome govoriti, pravednici? Znate, zato ste najgori od najgorih. Najgori vladaju, a još gori im služe. Što da činimo s izvjesnim šovinistom Vranešom, koji zapovijeda da se u opštinskim institucijama usred Crne Gore istaknu zastave koje nijesu državne, koje su tuđe? I sve to pozivajući se na svetosavsku Crnu Goru, na koju ćemo se, kako kaže, morati naviknuti? Zar jedan provincijalni, partijski fašista zaista smatra da će nekog uplašiti? Neće, ali vas pitam: Što s tim, gospodo? Ili s ministrom policije koji se ne želi baviti Vranešom već za skaredni dopis upućen ustanovama u Pljevljima, sad već tradicionalno, optužuje medije. Odgovornost nije na onome koji mrzi, već na onome koji o mržnji piše? Śećate se da je za vršnjačko nasilje takođe optužio medije, jer, nije problem velikosrpski nacionalizam, niti je problem vršnjačko nasilje, problem je, znate, pisati o tome. Ako se o tome ne piše i ne govori onda je sve u redu. Zar je teško to razumjeti? Eto, zato ste najgori od najgorih svi vi koji likujete nad razorom Crne Gore i nad anticivilizacijom koja njome vlada. Svi vi koji ste ginuli u borbi protiv izmaštane diktature, a danas ćutite. Zato takvi kakvi jeste pripadate ideologiji banalnosti, negativnoj kategoriji duha, i živite na poricanju i od poricanja, kako je Kiš pisao o nacionalizmu. Relativizacija zla je saučesništvo u njemu. Može vaš zavjet ćutanja trajati vječno, ali žig grijeha će ga nadživjeti, ipak. Jer pamtimo. Računajte na to.
