Drašković je veoma mlad uplovio u novinarske vode, prve tekstove objavljivao je u Nikšićkim novinama, a godinama je radio i kao reporter, pa i urednik Radio Nikšića. U Pobjedi je proveo posljednju deceniju prošlog i prvu deceniju ovog vijeka, a čitaoci su ga prepoznavali po osobenom stilu i posebnom senzibilitetu za reportažu.
Na zalasku karijere na drugačiji način posvetio se vječitoj ljubavi i okušao u televizijskom stvaralaštvu. Brojnim zapisima, putopisima iz svih krajeva Crne Gore obogatio je arhiv Javnog servisa RTCG, da bi većinu tih video materijala kasnije pretočio u knjige pod naslovima „Zemlja crnogorska“, „Šetnja kroz vrijeme“ i „Riječi koje putuju“. Godinama ranije objavio je knjigu „Svjedok“ koja je doživjela čak četiri izdanja.
Drašković je i mimo novinarskih krugova bio omiljen i poštovan. U toku karijere dobio je brojna priznanja, vrlo prestižna međunarodna, ali i sa domaće scene. Dobitnik je nagrada Udruženja novinara bivših nam država, Društva crnogorskih novinara, nagrade „Zaloga“..., ali i najvećeg priznanja grada podno Trebjese - Nagrade „18.Septembar“.
Mišo Drašković biće sahranjen sjutra, u 15 časova, na groblju u rodnom Lukovu, kod Nikšića.
