Doživotni počasni predsjednik Arsenala i čovjek koji je gotovo cijeli život posvetio londonskom klubu, Ken Frajer, preminuo je u 92. godini.
"Od osnivanja našeg kluba 1886. godine, mnogi izuzetni pojedinci svojim su djelovanjem vodili klub naprijed, ali niko nije ostavio trag u Fudbalskom klubu Arsenal poput „gospodina Frajara“. Iza sebe je ostavio izuzetan život posvećen služenju klubu – nasljeđe koje će teško ikada biti nadmašeno", objavio je danas londonaksi klub.
Frajer je rođen u londonskom Islingtonu 13. avgusta 1934. godine, a svoju prvu ulogu u klubu dobio je neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
"Gotovo je nevjerovatno pomisliti da je potom bio dio Arsenala tokom devet decenija – bio je živa istorija kluba koji je toliko volio i koji je na izuzetan način predstavljao"; navode iz Arsenala.
Jedanaestogodišnji Ken je 1945. godine igrao fudbal sa prijateljima u Avenel roudu, ispred Hajberijevog Mermernog hola, kada se teniska loptica kojom su se igrali otkotrljala ispod velikog automobila.
"Sa druge strane ulice začuo se snažan glas: „Dječače, šta to radiš?“ Bio je to menadžer Arsenala Džordž Alison, koji je pozvao Kena i rekao mu da se vrati sljedećeg dana. Mladi Frajar je upravo to i učinio, a nakon što je impresionirao Alisona svojim entuzijazmom, ponuđen mu je posao prenošenja poruka od glavnog ulaza do blagajne za pola krune sedmično. Pet godina kasnije, 1950, kada je završio Hajberi Kaunti gramar skul, Arsenal mu je ponudio stalni posao. Iako je Ken želio da prihvati drugu, bolje plaćenu priliku i postane pripravnik kod berzanskog posrednika, njegovim roditeljima više se dopadala sigurnost zaposlenja u Arsenalu, pa je Ken počeo da radi kao mlađi službenik na blagajni", piše londonski klub.
Inteligentan, britkog uma i izuzetno vješt u ophođenju sa ljudima – od običnih navijača na tribinama do nekih od najvećih predstavnika londonske poslovne elite u upravi – Ken je 1965. postao pomoćnik sekretara Boba Vola. Tada je zaista počeo da razumije kako funkcioniše svaki segment jednog fudbalskog kluba.
"Nakon što je odigrao važnu ulogu u organizaciji borbe za svjetsku titulu između Muhameda Alija i Henrija Kupera na Hajberiju 1966. godine – događaja koji je često navodio kao jedan od najznačajnijih trenutaka svoje karijere – Ken je 1973. postao sekretar kluba. Time je postao jedna od ključnih ličnosti Arsenala, ali i jedan od najcjenjenijih fudbalskih funkcionera. Njegov položaj u klubu i fudbalu dodatno je ojačan 1983, kada je imenovan za izvršnog direktora. Kao čovjek koji je praktično upravljao fudbalskim klubom, Ken je predvodio Arsenal kroz period tranzicije, nakon kojeg je uslijedila trofejna era Džordža Grejema. Uživao je gledajući kako se „Tobdžije“ vraćaju u sam vrh fudbala pod vođstvom čovjeka kojeg je poznavao još od njegovog dolaska u klub kao igrača dvije decenije ranije", navodi londonski klub.
Bio je to, međutim, i period velikih izazova za vodeće ljude u fudbalu. Huliganizam je predstavljao stalnu prijetnju, razmatralo se uvođenje identifikacionih kartica za sve navijače, a stadioni su morali da budu temeljno rekonstruisani.
"Odlazak iz Arsenalovog doma na Hajberiju ozbiljno se razmatrao decenijama, a Ken je učestvovao u razgovorima koji su mogli dovesti do toga da klub igra na Vembliju, Aleksandra palasu ili na nekoj još udaljenijoj lokaciji. Ipak, njegova vizija dovela je do toga da 2000. godine preuzme novu funkciju direktora zaduženog za preseljenje kluba sa Hajberija na novi stadion, svega nekoliko minuta udaljen, u Ešburton Grouvu. Ken je, zajedno sa kolegom iz uprave i dugogodišnjim prijateljem Denijem Fišmanom, bio idealna osoba da predvodi ovaj ogroman projekat u Islingtonu – njegovom Islingtonu. Radio je neumorno, sa ogromnom strašću i diplomatskom vještinom, kako bi se ispunili svi zahtjevi i prevazišle sve prepreke, sve dok stadion nije otvoren u julu 2006. godine – na vrijeme i u okviru predviđenog budžeta", objavio je danas Arsenal.
Njegove bliske veze sa britanskom kraljevskom porodicom dovele su do planiranog dolaska kraljice Elizabete Druge na zvanično otvaranje stadiona Emirati.
"Pošto je kraljica zbog bolesti bila spriječena da prisustvuje, ceremoniju je umjesto nje obavio vojvoda od Edinburga. Ken je potom, zajedno sa kompletnim prvim timom Arsenala, pozvan u Bakingemsku palatu, gdje su se sreli sa kraljicom. Bio je to još jedan od najznačajnijih trenutaka njegove karijere. Novi, veličanstveni fudbalski hram bio je prikladan dom za još jednu trofejnu generaciju, koju je predvodio još jedan Kenov veliki prijatelj i čovjek koji ga je inspirisao – Arsen Venger. Tokom naredne decenije Ken je, kao član uprave, nastavio da utiče na pravac razvoja kluba. Koristio je svoje jedinstvene diplomatske sposobnosti i poznavanje lokalne zajednice kako bi odnosi sa lokalnim vlastima ostali plodonosni i zasnovani na međusobnom poštovanju. Teško je, zapravo, zamisliti nekoga ko je više zaslužio priznanje „Freedom of the Borough of Islington“, koje mu je dodijeljeno 2004. godine", piše londonski klub.
To priznanje primio je sa istom skromnošću sa kojom je 2000. godine prihvatio Orden Britanske imperije (OBE) za zasluge u fudbalu. Ken je i 2014. bezuspješno pokušavao da umanji značaj svog ogromnog uticaja na klub, kada je most kod Južne tribine preimenovan u Most Kena Frajara. Tamo je postavljena i statua koja prikazuje Kena kao mladog fudbalera, neposredno prije sudbonosnog susreta u Avenel roudu, toliko godina ranije.
"Nakon što se 2020. povukao sa funkcije izvršnog direktora i bio imenovan za doživotnog predsjednika, Ken je preuzeo manje aktivnu ulogu u Arsenalu, ali je i dalje rano dolazio na utakmice kako bi se bavio različitim klupskim pitanjima. U tom periodu izgubio je i ljubav svog života, Gven, što je bio razoran udarac za Kena i njegovu porodicu. Njih dvoje bili su zajedno više od 60 godina", navodi Arsenal u objavi.
Poručuju da ga nikada neće zaboraviti oni koji su ga poznavali – bilo da je riječ o igračima kojima je detaljno objašnjavao svaki dio ugovora, predstavnicima lokalnih vlasti kojima je tiho, ali uvjerljivo ukazivao na značaj kluba za Islington, ili zaposlenima koji su uživali slušajući njegovu riznicu priča prikupljenih tokom mnogih decenija.
"A ponajmanje će ga zaboraviti njegova porodica i bliski prijatelji, koji su ga voljeli kao dobrog, velikodušnog i divnog oca, djeda i prijatelja. Ironično, Ken Frajar vjerovatno ne bi želio da se ljudi previše zadržavaju na njegovim životnim dostignućima, jer je u potpunosti predstavljao Arsenalov moto „Uvijek naprijed“. Njegova maksima da je „sljedeća utakmica uvijek najvažnija“ nije ostavljala mnogo prostora za razmišljanje o prošlosti kada je trebalo brinuti o važnoj budućnosti.
Ipak, teško je ne prisjetiti se činjenice da bi se, kada je 1945. na zahtjev Džordža Alisona na dane utakmica prolazio kroz vrata Hajberija kao zaposleni Arsenala, krišom spuštao do tunela kako bi makar na trenutak vidio svoje heroje kako igraju na čuvenom terenu Hajberija", piše Arsenal.
Bio je to tim u kojem su još igrali Klif Bastin i Džordž Mejl , velike zvijezde dominantnog Arsenalovog tima Herberta Čepmana iz tridesetih godina prošlog vijeka.
"Više od 90 godina kasnije, sa 11 titula prvaka osvojenih tokom njegovog života, i dalje je uživao u svakoj sekundi gledajući igrače Arsenala kako pobjeđuju i pronose ime našeg kluba širom svijeta – a ništa od toga ne bismo mogli da ostvarimo bez njega. Naše misli su uz porodicu Kena Frajara i njegove brojne prijatelje u ovom teškom trenutku", navode iz londonskog kluba.
