To je žena čija je slika ispred vodenog topa, zahvaljujući fotoreporteru Predragu Mitiću, pre 19 godina obišla planetu. To je žena čija je hrabrost više od svih kamenica, juriša i jakih reči zaboljela režim Slobodana Miloševića. To je žena koja je ispred “Ruskog cara” sa uzdignuta tri prsta, potpuno sama, sa torbom nonšalantno okačenom na ramenu, uzdignute glave čekala policijski top iz koga je šikljala ledena voda.
Dragana Srdić umrla je u šezdesetoj godini. Živela je sama u porodičnom stanu u Čika Ljubinoj ulici. Od 1996. godine bila je u prevremenoj penziji. Njeni sinovi potražili su sreću daleko od Srbije - jedan u Sloveniji, drugi u Kanadi. Postala je i baka. Živjela je od njihovih telefonskih poziva, slika i uspomena.
Hladni mlazevi su već potiskivali na hiljade ljudi, pa čak i demonstrante s motkama. Ona je ostala “jedan na jedan”, oči u oči, Dragana sa blindiranim “oklopnjacima”. I nije se pomjerila.
- Vratila sam se kući predveče - rekla je ona prošle godine za “Novosti”. - Još sam bila mokra. Gledali smo kroz prozor tenkove. Vuk Drašković je bio uhapšen. Nisam tada ni znala da će moja slika da obiđe svijet. Da ću postati bezimeni simbol 9. marta.
Kada je predsjednik SPO izašao iz zatvora, Draganu su “popeli” na binu na Trgu slobode da se obrati demonstrantima. Smušena i pomalo iznenađena, pokazala je tako kako prkosno izgleda otpor režimu.
Njen drug i saborac iz devetomartovskih demonstracija Vuk Drašković potresen smrću Dragane Srdić za “Novosti” kaže:
- Dragana je bila simbol hrabrosti i slobode. Ona će živjeti dok bude živjelo sjećanje Srbije na 9. mart 1991. godine. Ali, demokratska Srbija ogriješila se o nju, i ne samo o nju.
Heroina 9. marta biće sahranjena danas 12 časova na Novom groblju u Beogradu. Iza nje su ostali sinovi Vladan i Aleksandar, unuka Sofija i mnogobrojna rodbina kojoj će ona uvek ostati uzor hrabrosti i poštenja.
