"Nekoliko sati prije nego što mi je umrla majka, nazvao sam je preko video poziva i čuo je kako doziva najmilije i najbliže. Tješio sam je i pričao joj dok je tonula u san. Mislim da se posle toga više nije budila."
BBC producent Endrju Veb nije mogao da posjeti majku u bolnici u poslejdnjim danima pred njenu smrt.
Umesto toga, uspio je da iskoristi tehnologiju da provede virtuelno vrijeme sa njom.
Slične priče možete čuti iz svih krajeva svijeta dok ograničenja zbog virusa korona ne daju porodicama da posjete teško bolesne pacijente u njihovim posljednjim danima i satima.
Ovde je Endrju sa nama podijelio šta se desilo sa njegovom majkom Ketlin Veb i kako je uspio da ostane u kontaktu sa njom do samog kraja, uprkos tome što su bili fizički razdvojeni.
Moja majka je doživjela srčani udar na dan kad je trebalo da proslavimo pedesetogodišnjicu braka naših roditelja.
Ali mi smo već bili otkazali zajednički porodični ručak.
Moj brat Lorens i ja smo razgovarali o prijetnji od virusa korona i skoro dvije nedjelje prije nego što je britanska vlada uvela mjere socijalnih ograničenja, odlučili smo da zaštitimo našu mamu i tatu i otkažemo slavlje.
Da se održalo, svi bismo se okupili blizu njihovog doma na jugozapadu Engleske sredinom marta - vikend prije nego što se u Velikoj Britaniji slavi Dan majki.
Još u novembru 2019. godine, moja majka je imala hitnu operaciju koja joj je spasila život, nakon što je doživjela perforaciju crijeva. Problem se ponovo javio prije nego što je trebalo da se održi slavlje za njihovu godišnjicu.
Njoj je pozlilo i moj otac ju je odvezao u bolnicu.
Narednih nedjelja nije mogla da svari hranu, postajala je sve slabija i na kraju je umrla nakon što je došlo do perforacije tankog crijeva.
Ljekari su smatrali da bi je operacija ubila, a i da nije, život bi joj posle toga bio znatno otežan. Nismo mogli mnogo toga da uradimo.
Iako ograničenja još nisu bila uvedena u Velikoj Britaniji, virus korona je već počeo da se širi i naša porodica se suočila sa veoma teškom dilemom.
Kako da posjetimo krhkog i bolnog srodnika u bolnici kad možemo da predstavljamo prijetnju po njega i druge pacijente i osoblje.
A onda je tu bio i rizik po nas same. Porodica mog brata ima hronične bolesti, tako da je on odlučio da ne smije da ugrozi njihovu bezbjednost posjetom bolnici.
Moj otac, Berni - koji ima 75 godina - posjećivao je mamu u bolnici, noseći maske i rukavice koje sam mu poslao.
Počeo sam da ga pripremam za realnost da on ne samo da je potencijalni rizik po svakoga kad ide tamo, već da će najvjerovatnije biti usvojeni zakoni koji će zabranjivati posjete bolnicama.
Koristili smo mobilnu aplikaciju Vocap da bismo razgovarali sa mamom - otac se javljao na telefon kraj njene postelje, a potom pridržavao mobilni telefon da bi nas ona vidjela.
Ovo je omogućilo nekolicini nas da vodimo video konferencijske pozive između bolničkog odjeljenja u jugozapadnoj Engleskoj i porodice u Londonu i Hong Kongu.
Ali jednom kad je uvedena izolacije zbog virusa korona, moj tata je morao da prestane lično da ide u bolnicu.
Loše zdravlje moje majke značilo je da ona ne može da se javlja bez pomoći, tako da smo morali da zovemo bolnicu i zamolimo sestre da se jave na telefon koji je moj tata ostavio kod nje.
Odjednom je moja mama bila prebačena u izolaciju zbog sumnje na korona virus. Hrabre sestre navlačile su rukavice, maske i odeždu prije nego što su ulazile u njenu sobu.
Organizovao sam video pozive tako da se poklapaju sa njihovim ulascima u sobu.
Sestre su uvijek htjele rado da pomognu, znajući da je zbog izolacije telefon jedina veza moje majke sa spoljnim svijetom.
Posljednji pozdrav
Preko Skajp videa, moja mama se oprostila od mene, mog brata i njenih unuka, uključujući moju šestogodišnju ćerku koja živi u američkoj saveznoj državi Virdžiniji.
Bez modernih telefonskih aplikacija, sve bi to bilo nemoguće.
Dakle, igrom sudbine, virus korona nas je primorao da pronađemo način za komunikaciju koji je omogućio njenoj najbližoj porodici da se uključi sa daljine i spojio više nas u ključnom trenutku.
Moj tata se oprostio sa suprugom sa kojom je živio 50 godina preko telefona, iako je bio samo 30 kilometara od nje.
Medicinsko osoblje je bilo fantastično, sve vrijeme pazeći na moju majku. Ali dvaput sam pozvao i čuo majku kako zapomaže tražeći ljekove protiv bolova, sama u izolovanoj sobi za bolesnike od korona virusa.
Pozvao sam sobu za sestre i moja mama je dobila ljekove nekoliko trenutaka ranije nego što bi ih dobila da nije bilo telefona kraj njenog kreveta.
Nekoliko sati prije nego što je umrla, povezao sam je sa telefonom u dva ujutro i čuo je kako doziva najmiliji i najbliže.
Umirivao sam je 15 minuta i pričao joj dok nije zaspala. Mislim da se više nije budila.
Video sahrana
Moj tata i bratovljeva porodica prisustvovali su nekoliko nedjelja kasnije 10-minutnoj službi za kremaciju.
Prema britanskim zakonima, na sahranu može da ide do 10 ljudi, ali smo odlučili da je bezbjednije ukoliko ode samo njih nekoliko. I tako, sem dvoje komšija, nije bilo prisutno drugih ožalošćenih, uključujući i mene.
I dalje smo se brinuli zbog rizika od zaraze, tako da je porodica mog brata nosila maske.
Nije bilo video opreme u krematorijumu, pa su moj brat i sestrić koristili Zum na vlastitim telefonima da bi podijelili službu sa mojim prijateljima i sa mnom. Ja sam to snimio za ljude koji nisu mogli sa nama to da gledaju toga dana.
Crkvena biskupija nije dozvolila maminom vikaru da održi opelo jer je stariji od 70 godina i smatra se da je ugrožen od Kovida-19.
