Život ti daje onoliko koliko možeš da podneseš - u ovoj rečenici i u rođenju sestrične Kaline crnogorska reprezentativka Đurđina Jauković pronašla je smisao, filozofiju i lakoću u oporavku od operacije prednjih ukrštenih ligamenata.
Jedna od najboljih crnogorskih rukometašica drugi put je morala na operaciju od iste povrede i na istom koljenu, a prije dva dana je ušla u šesti mjesec oporavka i sigurna je da će od početka nove klupske sezone, a možda i ranije, biti spremna za prepreke koje je do povreda sa lakoćom prelazila. I u Budućnosti i u Brestu i kroz reprezentaciju.
Oporavlja se u Crnoj Gori, na relaciji je Podgorica -Nikšić, a do prije nekoliko dana je boravila u Beogradu.
"Lakše je i bolje nego prvi put. Polako slažem kockice, dobro se osjećam, a koljeno nije odreagovalo na rad i, ono najvažnije, nije oteklo. Osim nedjelje svakodnevno treniram", kazala je Jauković.
Uželjela se lopte, terena, zajedničkog rada sa ekipom, a vjeruje da će za otprilike mjesec, kada ide na kontrolu u Zagreb, nakon testova, dobiti odgovor kada će ući u finalnu fazu oporavka.
"Ništa lopta! Ali, polako, ne žurim, biće vremena i za ovaj najljepši dio rukometa. Otprilike za mjesec ću dobiti odgovor kada bih mogla da krenem u rad sa loptom", kazala je ona.
U posljednje tri godine Đina je prošla tešku priču oko povreda. Još je i u februaru 2023. imala iste probleme, ali je izgurala.
"Teško je bilo tada i još je teško. Tri godine sa bolom, mukom, stresovima... Neđe se i pitam kako i zašto, ali dobro... Smirena sam, dajem sve za oporavak, okružena sam porodicom i najbližim prijateljima koji su mi najveća podrška. U januaru sam postala tetka. Dobila sam najveće blago. I na teške godine sam zaboravila. Kalina je moj vjetar u leđa i snaga koja mi ne da da odustanem. Upravo sam tražila da se vratim iz Francuske kako bih oporavak završila u Crnoj Gori. Prije svega da sam kod kuće, što mi je najviše trebalo. Čini mi se da bih u Brestu umrla da sam propustila kod kuće sve ove lijepe stvari. Vjerujte mi da me pokrenula i prosto je nerealno da me adrenalin na ovakav način drži i gura", iskreno će Jauković.
U aprilu ,,lavice“ očekuje olimpijski kvalifikacioni turnir, ako prođu dalje, Đina će biti u devetom mjesecu oporavka. Ima li nade da ode u Pariz?
"Uh, nekako je teško dati odgovor. Ne želim da žurim. Bila sam dva puta na OI, a najveća mi je želja da odem i treći put. Ali, moram malo da razmišljam o sebi, a daću sve od sebe. Ako postoji i jedan odsto rizika, ne želim da rizikujem. Još sam mlada, još dosta godina imam da igram, a prošla sam kroz težak period. Niko ne može da razumije ko nije prošao kroz sve ovo. Namjestilo se. Tri godine je mučno bilo. Imam potajno cilj, nadam se Igrama, ali neću biti ni razočarana ako se to ne desi. Svjesna sam svega, nijesam dijete, a nikad ne bih voljela nekome mjesto da zauzmem. Znamo šta su OI, znamo da je u sastavu 14 igračica... Ajde da pustimo vrijeme, pa kada se približe Igre, razgovaraćemo. Jer, sada sam fokusirana na oporavak", ističe ona.
Poslije četiri godine ponovo je Đina u plavo-bijelom dresu. Za narednu sezonu se pravi zanimljiva ekipa.
"Bila sam u Brestu kada je možda krenuo pad Budućnosti, koja je za mene od svih klubova i sportova najuspješnija. Srećna sam što se polako klub uzdiže, a moramo biti realni da se preko noći ništa ne može desiti. Mislim da smo na pravom putu i da je ekipa lijepo skockana. Ima dosta domaćih igračica, reprezentativki, velikih nada i strankinja koje mogu dosta da doprinesu. Daleko je do starta nove sezone do koje treba svi zdravi da ostanemo. Glupo je sada govoriti o ciljevima, ali da kažem da je cilj da se dođe do osmine finala. Imamo raznovrsnih igračica, a očekujem uzbudljivu i zanimljivu sezonu", kaže ona
Budućnost Bemaks je angažovala nekoliko strankinja, sa nekima je Đina igrala, a neke dobro poznaje sa druge strane terena. Nema sumnje da je njena riječ uticala da se naš trofejni klub brzo dogovori sa pojačanjima.
"Sve one prate našu reprezentaciju i dosta puta sam dobijala pitanja odakle nam onakva želja da bukvalno život ostavljamo na terenu. Uglavnom sam im odgovarala da je sve do mentaliteta i da smo tako vaspitane da se borimo za državu i klub. Rekla sam im da su države iz kojih dolaze potpuno sređene, a kod nas - kako se rodiš za nešto se boriš. I da nas ništa nije sačekalo ili bilo lako. Izuzetno vole i cijene Bojanu Popović i Maju Savić, znaju dobro i kakve su bile na terenu kao igračice. Mislim da ih je upravo naše srce privuklo, između ostalog, da dođu u Budućnost. Šveđanka Karlson mi je kazala kako nikad nije igrala na Balkanu, ali da nam se divi za dosta stvari koje radimo. Nadam se s vremenom da će se navijači vratiti, jer su bile oduševljene podrškom na EP. Kada sam se vratila u Francusku poslije šampionata, bile su u čudu i govorile su da je nemoguće u onakvoj atmosferi izgubiti utakmicu. Mislim da će njima kod nas biti veliki izazov, ali će im prijati rad i život. Neke od njih već znaju puno o Crnoj Gori i kazale su mi da jedva čekaju da je obiđu. Slušajući me kako pričam o našoj državi, često su mi govorile: ,,Koliko pričaš o Crnoj Gori, kao da je ne znamo šta“! Moj odgovor je bio: samo sačekajte, dođite i vidjećete", kazala je Jauković.
Uzbudljiva Liga šampiona
Za Đurđinu ovogodišnje izdanje Lige šampiona je uzbudljivo i nepredvidljivo. Favorita nema.
"Bilo je nekoliko iznenađenja, ali mislim da je ovogodišnja LŠ kvalitetom ujednačena i da je svako svakoga mogao da pobijedi. Brest je prošao kao treći u osminu finala, FTC je jedva prošao grupu, a stigao je do četvrtfinala. Ne mogu sada da kažem ni da će Đer sigurno da prođe na F4. Mislim da će još biti iznenađenja u četvrtfinalu. A na fajnal-foru je sve moguće", istakla je Jauković.
