Saopštenje pravnog tima Mila i Ane Đukanović prenosimo integralno:
"Osnovno pravno pitanje ove, javnosti nametnute teme, koja se planski, jeftinim medijskim senzacionalizmom, gura što dalje od prava, da bi se ostvarila, jednako tako planirana, diskreditacija ljudi na koje se odnosi, jeste koji pravni subjekt, u konkretnom pravnom slučaju, u skladu sa crnogorskim pravnim poretkom, može uopšte imati pravni status oštećenog, u krivično-pravnom smislu, a koji se, kao takav, nije pojavljivao u dosadašnjem toku postupka. U dnevno-političkim spekulacijama dežurnih dušebrižnika za pravni poredak i samoproglašenih krivičnih progonitelja svih neistomišljenika sa društvene scene, pominje se čas Vlada, čas Država, kao navodni oštećeni, a Vlada, na prijedlog ,,Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije”, koji inače nema baš nikakvu zakonom propisanu nadležnost, ,,zadužuje Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa da preduzme krivično gonjenje”.
Nečuven i nezakonit presedan. Vlada ,,nalaže krivično gonjenje”! ,,Vlada preduzela krivično gonjenje”!
Pritom, da bude svima i za svagda do kraja jasno o kakvoj zloupotrebi se radi, ,,krivično-pravni događaj” se odnosi na vrijeme nakon privatizacije kada Država nije više bila vlasnik kompanije, dok sam ,,Telekom” nikada nije tvrdio da je pretrpio bilo kakvu štetu.
Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa u opisu svojih zakonskih nadležnosti nema nikakvu nadležnost za krivično gonjenje bilo kojeg pravnog subjekta, za bilo koje krivično djelo. Neko se, međutim, dosjetio da mu, radi ostvarenja svojih prozaičnih političkih ciljeva, nezakonito servira ovu nadležnost, ad hoc, u slučaju kolokvijalno nazvanom ,,Telekom”, u kome su inače dvojica crnogorskih građana, nakon dvadesetogodišnjeg pravosudnog mrcvarenja i medijskog i dnevno-političkog satiranja njihovih ličnosti i gaženja njihovog ljudskog dostojanstva, pravosnažno oslobođeni od svih optužbi.
Da li ih iko može obeštetiti za svaku vrstu enormne štete koja im je pričinjena? Ovaj odgovor crnogorska javnost, jednako kao i pomenuti građani i njihove porodice, očigledno neće dobiti od zagovornika planiranog ,,novog krivičnog progona”, sada sa drugim ljudima u ulozi optuženih, koje treba, pošto-poto stigmatizovati, posebno ukoliko nose prezime Đukanović.
Ostaje za pravne anale i dugo sjećanje pravni stav koji smo imali priliku da čitamo da je do navodnog prekida relativne zastarjelosti krivičnog gonjenja, u konkretnoj pravnoj stvari, protiv novih žrtava nezakonitog krivičnog progona, došlo ,,preduzimanjem procesnih radnji u drugom krivičnom predmetu, ne protiv navedenih, nego protiv drugih lica, i to upravo onih koji su pravosnažno oslobođeni od optužbi za krivična djela koja su im stavljena na teret” ?!
Nečuven i nezakonit presedan je i kada potpredsjednik Vlade u medijima daje, otvoreno i bez imalo zazora, sugestije Vrhovnom sudu kako treba da odluči i kako treba da obrazloži svoju odluku, po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, koji je, upravo u odnosu na prethodno navedenu, pravno bizarnu odluku, podnesen od strane Vrhovnog državnog tužilaštva, na inicijativu Specijalnog državnog tužilaštva! A potpredsjednik Vlade zahtjev za zaštitu zakonitosti u medijima ekspresno proglasio pravno nedozvoljenim!
Da li je ikad do sada i, ako jeste, kada je to Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore preduzimao krivično gonjenje, nakon što je tužilaštvo, koga veže načelo legaliteta krivičnog gonjenja, u ime Države Crne Gore, po članu 19 Zakonika o krivičnom postupku, odbacilo krivičnu prijavu zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja, kao trajne procesne smetnje za krivično gonjenje, ili bilo kog drugog, na zakonu zasnovanog razloga?
Svakom pravno pismenom je jasno da su Specijalno državno tužilaštvo i Vrhovno državno tužilaštvo svoje potpuno zakonite odluke u predmetnoj pravnoj stvari donijeli upravo ,,u ime Države Crne Gore”, koju jednako tako zastupaju i kada krivično gone učinioce krivičnih djela. I niko ih drugi u toj ustavnoj ulozi, u ime Države, ne može odmijeniti. Koga bi inače Državno tužilaštvo zastupalo, ako ne Državu? Ali Vlada, kao i oni koji u strahu ponizno i spremno osluškuju šta im iz Vlade poručuju, radije bi da Državu nezakonito zastupa u krivičnom gonjenju neko drugi, koji će ,,bolje od Državnog tužilaštva” konvenirati njihovim prozaičnim interesima političke diskreditacije onih koje su naciljali kao svoje političke protivnike i sa kojim se treba ,,silom na sramotu” obračunati, ne zazirući ni malo od zloupotrebe institucija.
Kome nije jasno neka pročita član 134 Ustava Crne Gore koji određuje da je „Državno tužilaštvo jedinstven i samostalan državni organ koji vrši poslove gonjenja učinilaca krivičnih djela i drugih kažnjivih djela koja se gone po službenoj dužnosti“. SAPIENTI SAT (pametnome dosta).
Neka se svako ko traga za istinom i odgovorom na postavljeno pitanje vrati sve do Zakonika o sudskom krivičnom postupku iz 1929. godine, kada je institut oštećenog kao tužioca (supsidijarnog tužioca) uveden u tadašnji krivično-pravni sistem, po uzoru na austrijsko krivično procesno pravo iz 1873. godine, ako mu se već ne dopada pravni sistem danas nezavisne Crne Gore i njeno važeće zakonodavstvo, a dopada mu se pravni okvir Karađorđevića iz tog vremena.
Odgovor je već sad poznat svakom iole upućenom u krivično pravo. Nikada, baš nikada, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, niti raniji pravobranioci, u pravnoj praksi nijesu preduzimali krivično gonjenje umjesto nadležnog državnog tužilaštva, pa neka crnogorskoj javnosti makar bude jasno o kakvoj se zloupotrebi i diskriminaciji radi."
