Svaki povratak Cetinju i Crnoj Gori predstavlja nešto specijalno. Međutim, toga septembra 2019. godine, doživljaj je bio poseban. Kao doktorand primijenjene lingvistike sa Oklandskog univerziteta, došao sam u svoj rodni grad da bih učestvovao u Cetinjskim filološkim danima II.
Bio sam srećan što je događaj upriličen od strane Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, i što na skup dolazim u dogovoru sa dekanom Oklandskog fakulteta, cijenjenim svjetskim lingvistom, kako bih predstavio rad koji smo upravo predali na objavu za prestižni Leksikon slavonskh jezika pod okriljem Oksford University Press-a.
Karl Poper kaže - demokratija jedino postoji kada su ljudi u stanju smijeniti nesposobnu vlast. Crna Gora bi taj test demokratije morala položiti u susret pristupanju EU, nadamo se, naredne godine
Vjerovao sam da je to tek početak izgrađivanja mostova moje saradnje sa institucijama Crne Gore, rada na valorizaciji i promociji naše zemlje, te našeg identiteta i jezika, van njenih granica. Teško sam mogao naslutiti da će pandemija Kovida samo nekoliko mjeseci kasnije pomrsiti mnoge od mojih planova, kao i da će avgusta 2020. uslijediti prekretnica koja će Crnu Goru uvesti u još jedan period grčevite borbe za goli opstanak.
Bilo je teško izdaleka posmatrati kako progresivna Crna Gora nema adekvatan politički odgovor na brutalno uništavanje svih postulata njene državnosti od uspostavljanja ‘avgustovske’ većine. Predugo je trajala i traje ta nakaradna populistička burleska, dok se skandalozne i pogubne posljedice sve teže uspijevaju prikriti nebuloznim i infantilnim izgovorima vladajućih struktura.
Država u tom rasulu već predugo nastavlja biti “krčma bez krčmara’, a pijanstvo će trajati samo dok se na račun kuće bude moglo davati. Naravno, svaki razuman čovjek zna da takvo stanje ne može trajati predugo. Da je ozbiljna kulminacija blizu sugeriše premijerov očajnički pokušaj još jednog umotavanja nestabilne ekonomske, društvene i političke realnosti u “šarenu lažu” vještačkog podizanja prihoda u susret izborima 2027. Radi se o još samo jednoj potvrdi već očiglednog - garnituru na vlasti budućnost ljudi u ovoj državi ne interesuje.
Posmatrati navedeno stanje u matici, a istovremeno biti državljanin i višedecenijski stanovnik uređene zemlje zapada predstavlja poseban položaj. U ovom slučaju, posmatrati ‘lažne spasioce’ i povratnike iz inostranstva, poput premijera, kako žive svoj dječački san sprovodeći svoju hazardersku agendu, poigravajući se sa sudbinom države, izaziva posebnu vrstu deluzije. Jer dok takvi svojom manijakalnom politikom svakodnevno dodatno zarobljavaju buduće generacije naše zemlje, svima u zapadnoj dijaspori je jasno da bi njihova politička karijera u bilo kojoj razvijenoj zemlji bila gotova prije nego što bi počela.
A kao što Karl Poper kaže, demokratija jedino postoji kada su ljudi u stanju smijeniti nesposobnu vlast. Crna Gora bi taj test demokratije morala položiti u susret pristupanju Evropskoj uniji, nadamo se, naredne godine.
Kako god bilo, do sada bi moralo biti sve jasno. Mnogo i previše truda je uloženo u pisanje i analiziranje od strane umnih i dobronamjernih ljudi naše zemlje. To ipak nije dovoljno. Sa riječi je potrebno preći na djela. Zajednički cilj svih Crnogoraca, kako u dijaspori tako i u matici, jasniji je nego ikada: ujediniti snage i demokratskim putem na izborima 2027. vratiti Crnu Goru sebi.
Zbog toga me raduje još jedan povratak kući, ovoga puta septembra 2026.
Kao slobodnom intelektualcu, biće mi čast da zajedno sa hrabrim i odvažnim patriotama, koje ujedinjuje zavjet Stege, započnem zajedničku misiju na Martinićima, baš onamo đe stoje uklesane riječi: “drug-drugu, brat-bratu, pleme-plemenu, čvrstu vjeru dajemo, da među sobom izdati nećemo.”
