Majka Srebrenice Kada Hotić održala je emotivan govor na današnjoj komemoraciji povodom 31. godišnjice genocida u Srebrenici.
"Naš bosanski narode, prije svega porodice i majke ubijenih, srdačno vas pozdravljam. Želim da vam se zahvalim što ste danas ovdje. Možda ste umorni i nenaspavani, ali ovo je poseban dan. Ovo je dan, jednom godišnje, kada se okupimo da obilježimo godišnjicu srebreničkog genocida. Možda ću ove godine govoriti, pa više neću uspjeti, zato imajte strpljenja. Imala sam 21 godinu kada sam dobila sina. Kada je odrastao i postao momak, bio je moj ponos i ljepota... Moj muž mi je bio istinski prijatelj i oslonac... Srebrenica prije rata bila je izuzetno lijep grad, bilo je veoma lijepo živjeti u njoj. Nije bila prenatrpana, ali je bila urbana, imala je prirodne ljepote i dobar narod“, kazala je Hotić, prenosi Klix.ba.
Podsjetila je da je hala u kojoj se danas održava komemoracija nekada bila izvor života.
"Radilo se i zarađivalo. Ova dolina bijelih nišana vrvjela je od života. Naša čaršija bila je ljepota. Ne znam koja pamet i kome je zasmetao taj život. Ne znam ko je došao na ideju da ovo razori i osramoti se. Ljudi koji vode ratove nijesu civilizovani ljudi. Ljudi treba da poštuju jedni druge. Pretrpjeli smo užasne stvari – napad na ovaj mali grad. To je bio napad naših pravoslavnih komšija koji su dobili naredbu i oružje iz Srbije. Mi smo bili iznenađeni tim ratom, nijesmo se pripremali. Bili smo goloruki. Sva sela u Srebrenici su napadnuta i ljudi su protjerani u gradski dio opštine. Bili smo tako gusto naseljeni, kao ljudi danas ovdje u hali. Prije nego što su protjerali narod, zapalili su bošnjačke kuće“, dodala je ona.
Ispričala je da je sa grupom komšija u šumi provela devet dana i noći.
"Djecu smo pokrivali lišćem. Morali smo tako izdržati. Ubrzo smo ostali bez struje i telefona, odsječeni od svijeta. Bombardovali su nas 36 puta avionima. Mnoge majke su skupljale djelove svoje djece u krilo. Sahranjivali su ih u ovim šumama. Nakon dva mjeseca sva hrana u gradu je potrošena. Ljudi su jeli sve i svašta. Jedina hrana bio nam je kukuruz koji smo noću brali u Bratuncu. Ali ne žalim se na to, još smo bili živi“, kazala je.
Kada Hotić opisala je i događaje od 11. do 13. jula, što je bio najpotresniji dio njenog govora.
"Poslije su nas sakupili u ovaj prostor, u ovu dolinu i ove hale. Ovdje se vijorila zastava Ujedinjenih nacija. Garantovali su nam život, opstanak i našu imovinu. Ali su nas prevarili i izdali. Predali su nas Mladićevim krvolocima. Dvije noći sam ovdje provela, od 11. do 13. jula. Tada sam imala 50 godina. Nikada neću zaboraviti te noći. Sjećam se majke kojoj su zaklali dijete u krilu, imao je 13 godina. Sjećam se djevojčice koja je plakala, pa joj jedan četnik kaže: "ućutkaj to dijete". Majka je odgovorila da ne može ništa. Uzeo joj je dijete, odsjekao mu glavu, a tijelo bacio. Sjećam se jedne majke koja je govorila: "pustite je, ima samo devet godina". Silovali su je pred očima majke. Još mnogo djece su odveli. Odavde sam izašla 13. jula. Brat i sin su otišli preko šume. Jednog brata više nijesam vidjela, drugi je bio sa mnom“, kazala je.
Kasnije su se, kako se prisjeća, majke Srebrenice spontano okupljale i organizovale proteste pred institucijama.
"Kasnije, kada smo saznale šta se desilo sa našim najmilijima, tražile smo da dobijemo njihove posmrtne ostatke kako bismo ih dostojno sahranile. Najveća pomoć bila nam je Komisija za ekshumaciju i identifikaciju, koja je otkrila grobnice i identifikovala tijela. Ali majke su se izborile za ovaj prostor. Munira Subašić bila je inicijatorka ovog mezarja. Ovdje su nas razdvojili, ovdje su nas ubijali. Mi smo istoriju ispisali bijelim nišanima. Budimo ljudi, ne dajmo Bosnu. Bosna je jedna lijepa zemlja i Evropa treba da se njome ponosi. Svi oni koji negiraju da su počinili zlo – lijek im je da priznaju istinu. Neka zatraže oproštaj, makar oni koji su bili primorani da počine zločin. Možda ću im i oprostiti“, zaključila je Kada Hotić.
