Što mislite da bi bilo da je gospodin Jakov,što je normalno i očekivano, povodom godišnjice NATO bombardovanja odao dužnu poštu žrtvama na Murinu, ali istovremeno izrazio svoju duboku zahvalnost DPS-u, tačnije Milu Đukanoviću, na tadašnjem političkom vođstvu koje je spasilo Crnu Goru od razarajućih NATO bombi. Ne može se to očekivati ni od Jakova ni PES-a, jer bi sličan potez, ne daj bože, bio okarakterisan kao dovoljno čojski i dovoljno sojski čin. Nemaju ni Milatović ni njegov PES ni odvažnosti ni ljudskih kapaciteta za slični moralni uspon.
Eto zbog čega Milatović nikako neće biti predsjednik svih građana Crne Gore. Ne samo u ovom trenutku nego nikad. Još prije vlastite inauguracije potrudio se da se nesrećno legitimiše izuzetno glupom izjavom da je Srbija Crnoj Gori više od susjeda. Znači li to da je Hrvatska, sa kojom se takođe graničimo, manje od susjeda? No, posebno izjavom o „Otvorenom Balkanu“ Milatović se očigledno spremio za maratonsko poltronisanje Srbiji, dakle ne samo Vučiću i sličnim Vučićima, nego i svim srpskim institucijama koje više nego vijek i po probaju progutati Crnu Goru.
No, da gospodin Milatović nikako ne može biti predsjednik svih građana u Crnoj Gori potrudila se posebno njegova pokroviteljica Srpska pravoslavna crkva koja tobože baštini, iako iz temelja falsifikovanu, navodno svu pravoslavnu povijest na Zapadnom Balkanu. Kao svoje provjereno oružje SPC njeguje fašizam, dakle svoje autentično nasljeđe iz Drugog svjetskog rata, ali još više iz jugoslovenskih ratova devedesetih. Može gospodin Jakov mnogo čega sakriti ili krivo interpretirati, ali sigurno neće uspjeti da ubijedi Evropu da njegova omiljena Srpska pravoslavna crkva nije najobičniji ruski špijun na Balkanu.
Nije gospodinu Jakovu sa pozicije predsjednika države moguć nikakav manevar koji bi ga zadržao u sedlu, uz divljenje Srpskoj pravoslavnoj crkvi, i uz njegovu nesumnjivu naklonost prema čitavom Kolu srpskih sestara koje predstavljaju trenutnu skupštinsku većinu. Moćne fraze o pobjedi nad tridesetogodišnjim diktatorom već su gotovo potrošene. Sad, na žalost, nešto treba raditi.
