Grčko-izraelski konzorcijum Aktor-HCH, kao što se očekivalo, ni u produženom roku do 10.decembra nije uspio da dostavi finansijske garancije za izgradnju autoputa, čime je čitav proces vraćen na početak tenderskog postupka - tačnije na 2008. godinu.
Grci su dostavili pismo o namjerama i tražili dodatno produženje roka do marta sljedeće godine. Razlog što Aktor nije dostavio grancije je svima poznat - Evropska investiciona banka sa kojom se pregovaralo, nije bila spremna da finansira ponuđeni model projekta.
Nakon očigledne propasti drugog tendera, jasno je da je Vlada olako davala obećanja o gradnji autoputa bez ikakvog pokrića.
Podsjetimo, Vlada je prije pet i po godina, gromoglasno najavljivala da će 114 miliona eura dobijenih od prodaje Telekoma, uložiti u gradnju autoputa prema sjeveru. Pošto od tada praktično ništa nije urađeno - a mnogo se pričalo i obećavalo - projekat crnogorskog autoputa podsjeća na gradnju čuvenih, nepostojećih Potemkinovih sela. Zbog toga Vlada mora konačno dati odgovor na pitanje da li je autoput isplativ projekat ili nije.
Zašto je EIB odbila projekat: Predstavnica Evropske investicione banke (EIB) Marion Henik je u ponedjeljak u Podgorici na pres konferenciji, nakon
potpisivanja kredita za odvođenje otpadnih voda, jasno saopštila da ponuđeni model gradnje crnogorskog autoputa nije u skladu sa specifikacijama te finansijske institucije, ne precizirajući o čemu se zapravo radi.Portal Analitika saznaje da EIB ima velike primjedbe na model gradnje, ponuđenu cijenu autoputa, redosljed gradnje trasa i nisku frekventnost saobraćaja, što sve skupa čini veoma spornom finansijsku održivost projekta. EIB smatra da zbog veće frekvencije saobraćaja, treba prvo graditi dionicu prema Baru, dok Vlada, zbog završene eksproprijacije i sigurnosno-bezbjedonosnih razloga insistira na dionici Podgorica-Mateševo.
Stoga je najveća evropska banka tražila ponavljanje cijelog tenderskog postupka, jer smatra da bi se postigla puno niža cijena. Vlada je takav predlog EIB-a - glatko odbila.
Kako je sve počelo: Iako priča o autoputu traje od 2005.godine, u komplikovanu tendersku proceduru se, međutim, ušlo tek 2008.godine, kada je svjetsku ekonomiju zadesila najveća finansijska kriza u istoriji.
Ispostavilo se da je u pitanju bio veoma loš tajming, a Vlada se nije osvrtala na opozicione ali i stručne stavove Glavnog ekonomiste Centralne banke Nikole Fabrisa, koji su upozoravali da bi zbog krize trebalo odložiti gradnju skupog autoputa.
Da bi osigurala maksimalnu transparentnost posla, Vlada je za vodećeg savjetnika izabrala Međunarodnu finansijsku korporaciju (IFC) - članicu Svjetske banke. To je bio dobar znak, ali se najveća svjetska finansijska institucija, uprkos očekivanjima, nije pojavila kao sufinansijer projekta!Pretkvalifikovacioni tender je raspisan 16. juna 2008.godine a mjesec i po kasnije - 30. jula je saopšteno da je uslove ispunilo šest kompanija. Nekoliko mjeseci kasnije, nakon pažljivog razmatranja, 18. marta 2009. godine, zvanično su objelodanjene ponude za izgradnju autoputa Bar-Boljare. Kao veoma ozbiljne su uzete dvije ponude: prvorangirani je bio konzorcijum hrvatskih firmi predvođen Konstruktorom, dok je drugo mjesto zauzeo grčko-izraelski konzorcijum Aktor-HCH. Hrvati su za kompletan autoput u dužini 170 kilometara ponudili neto vrijednost od 2,77 milijardi eura, od čega bi učešće države bilo 1,74 milijarde eura. Grčko-izraelski konzorcijum Aktor je za kompletan autoput ponudio cijenu od ogromnih 3,92 milijardi eura uz učešće države od 2,78 milijardi eura. Ugovor o koncesiji sa hrvatskim Konstruktorom, nakon dvomjesečnih pregovora je potpisan 9.juna 2009.godine.
Domaća i hrvatska štampa je najavljivala skori početak „posla stoljeća“, a iz naše Vlade je širen optimizam kako će gradnja autoputa uposliti posrnulu, domaću građevinsku operativu i oživjeti krizom uzdrmanu ekonomiju.
Premijeri u Gornjim Mrkama: Uvjereni da je u pitanju siguran posao, premijeri Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i
Jadranka Kosor su 15. oktobra ozvaničili početak gradnje autoputa u Gornjim Mrkama.Pokazalo se da je Vlada Crne Gore debelo omašila u procjeni...Uprkos velikim naporima, Hrvati nisu uspjeli da dostave valjane finansijske garancije ni u regularnom niti u produženom roku, koji je istekao početkom februara 2010.godine. Ispostavilo se da je Konstruktor - kako su tvrdili hrvatski mediji - previše zadužena kompanija da bi osigurala bankarske garancije vrijedne oko 800 miliona eura. Pored toga EIB nije bila spremna da finansira ponuđeni projekat.
Da bi spasila svar, Vlada 30.januara 2010. povlači iznuđeni potez: poziva na pregovore drugorangirani grčko-izraelski konzorcijum Aktor-HCH uprkos činjenici a im ponuda bila skuplja za - milijardu eura!
Uslov za zaključenje ugovora je bio da Grci drastično spuste cijenu ponude. Grci su, tokom pregovora, korigovali finansijsku ponudu pa su 29. aprila 2010. godine zvanično objelodanili - za 63,5 kilometara autoputa na relaciji Đurmani-Mateševo, ponudili su 1,575 milijardi eura ili 23,5 miliona eura po kilometru. Ispostavilo se da je optimizam koji su predstavnici Aktora od početka projekata širili u vezi nabavke novca, bio prilično neozbiljan za najveću grčku građevinsku kompaniju.
Mogu li Kinezi spasiti stvar: Nema toga u Crnoj Gori koji vjeruje da će Savjet za izgradnju autoputeva produžiti rok Aktor-HCH do marta, kako su Grci tražili.
Sve oči Vlade su sada uprte u kineske kompanije i „brzu ponudu“ za izgradnju autoputa. Niko ne spori zainteresovanost dalekoistočnih kompanija za infrastrukturne projekte kod nas, ali je veliko pitanje da li je realno očekivati da poslovično mudri i oprezni Kinezi krenu „grlom u jagode“ i dostave ponudu u veoma kratkom roku. Iz prostog razloga - pitanju je projekat vrijedan milijarde eura.Dostavili Kinezi ponudu ili ne, teško je izbjeći novo pitanje - može li projekat autoputa Crnu Goru uvesti u dužničko ropstvo poput Hrvatske?
Javni dug Crne Gore trenutno iznosi 1,27 milijardi eura ili 42,3 osto BDP-a, pa nadležni treba dobro da razmisle da li nam treba dodatno zaduženje od par milijardi eura za autoput, pa makar to bilo u nekom dužem roku. Vlada je, nakon ogromnih napora, završila izgradnju puta Risan-Žabljak čime će značajno biti rasterećen saobraćaj prema Kolašinu, pa u ovom momentu djeluje kao jako dobra ideja gradnja i novih trećih traka na magistrali Podgorica- Bijelo Polje i djelimično izmještanje saobraćaja sa trase Platija, kako je predviđeno projektom gradnje elektrana na Morači. Baš i ne liči na autoput, ali je – za razliku od projekta autoputa – jeftinije i izvodljivo.
Predrag ZEČEVIĆ
