Noćni voz za Njemačku… Na svaka dva dana, voz napušta Pržemišil, na granici sa Ukrajinom, i kreće za Hanover. Rezervisan je isključivo za izbjeglice, ali nije lako naći mjesto u njemu.
Čekaonica stanice u Pržemišilu postala je sklonište namijenjeno majkama sa malom djecom. One su prve koji dobijaju narukvice koje znače da imaju garantovano mjesto u vozu. Volonteri Crvenog krsta nadziru proces. Ljudi često pokušavaju da ih potkupe, ali postoji stroga lista čekanja.
Aleksandar Hrabarčuk je sa članovima porodice pobjegao iz grada Sjeverodonjeck na liniji fronta u istočnoj Ukrajini. Poslije dva dana čekanja u skloništu, porodica je dobila svoje narukvice i sprema se za život u Njemačkoj.
"Sedamdeset odsto grada je uništeno. Biće potrebne najmanje tri ili četiri godine da se obnovi. Naravno želim da se vratim, odrastao sam tamo. Bilo je veoma teško otići. Ali uradio sam to zbog svoje djece", priča on.
U svakom kupeu voza može da spava šest osoba, ili do osam, ako su u pitanju djeca.
"Ovaj voz ima samo četiri vagona, tako da imamo 210 osoba sa narukvicama koje će ući u voz za Hanover. Voljeli bismo da imamo pet ili šest vagona, veoma su nam potrebni dodatni vagoni da bismo mogli da smjestimo sve izbjeglice", priča volonter Crvenog krsta Sebastijan Berten.
Proces je spor i metodičan. Volonteri koriste svaki djelić raspoloživog prostora za izbjeglice – i njihov prtljag.
"Ima mnogo više očajnih izbjeglica koje žele da se domognu Njemačke nego što ima mjesta u vozu", ističe Berten.
Neki mogu da sami kupe karte za voz, autobus ili letove do Zapadne Evrope i drugih destinacija. Ali mnoge izbjeglice su izgubile sve što su imale - i oslanjaju se na ovu besplatnu uslugu.
Mnogi moraju da čekaju satima tokom ledene zimske noći. Olga je iz Zajceva, sela nadomak Bahmuta u istočnoj Ukrajini, poprišta nekih od najtežih borbi.
"Kuće su potpuno razorene. Nema gdje da se ode. Uništili su nam selo u sred noći. Ne znam gdje mogu da počnem ispočetka. Ne mogu da kupim kuću, ne mogu da sagradim kuću, ne znam gdje ću živjeti, ne znam kakvu nadu Bog više može da nam da", kazala je ona.
Za sada, jedina nada je da se pobjegne od rata i da se vjeruje u plemenitost nepoznatih ljudi.
Poslije dvočasovne operacije, 230 izbjeglica se ukrcalo u voz, dvadeset više nego što je planirano. U 10:30 uveče, voz izlazi iz stanice u Pržemišilu i kreće na putovanje od 16 sati do Hanovera, još jedan korak na dugom putu ka novom životu u nepoznatoj zemlji.
