Kad je potonji put viđen živ u Beranama, Pavle Đurišić je bio oficir Vermahta. Potom je prije neki mjesec uskrsnuo u liku kumira a pod sponzorstvom Beogradske patrijaršije, dosljednog sljedbenika ideologije u čije je ime Vermaht i ratovao.
Ali nećemo sad o Pavlu. Pitanje je ko je zlo puštio s lanca.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dva i po mjeseca tragala je za dvostrukim ubicom Alijom Balijagićem, a da ovaj nije državnu granicu preskočio kao potok možda bi ga i danas tražili.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija šest i po sati tragala je po Cetinju za ubicom Acom Martinovićem - nadahnutog po svemu sudeći umobolnim recitalima nesretnog Peđe Vukića sahranjenog ni manje ni više nego pod Ostrog - a agonija je prekinuta monstrumovim samoubistvom.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija uspješno je identifikovala lice koje je pokušalo ubiti Igora Nedovića u City kvartu. Isto lice koji mjesec kasnije ubilo je Nedovića ispred njegove kuće u Staroj varoši.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija obznanila je da je prije mjesec dana pucano na Cetinjanina Stefana Beladu. Dvadesetak dana kasnije Belada je pronađen mrtav.
Nije teško iz ovog nasumičnog popisa zločina koji su se desili u rasponu od desetak mjeseci zaključiti da Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija broji mrtve i da ne uspijeva izaći na kraj s pokretnim problemima.
No isti je slučaj i s onim nepokretnim.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dopustila je da u Zaostru - pod sponzorstvom Beogradske patrijaršije - bude postavljen kumir posvećen ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Potom su pred njezinim nosom napadnuti novinari i fotoreporteri koji su o tome izvještavali. Zatim je Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dopustila da se skaredni spomenik s livade prenese u crkvu nakon što je episkop Beogradske patrijaršije jasno saopštio da je policija nesposobna.
53Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija nije nakon toga ni registrovala kad se i pod kojim okolnostima kumir prošetao od crkve u Zaostru do Đurđevih stupova. Kao što nije konstatovala ni video snimke na kojima im se iguman Manastira posprdava, prati ih kolima i prijeti.
Konačno, ušla je u Đurđeve stupove i konstatovala da onđe nije zatekla Pavlov kumir. Bolje reći nije zatekla kumir onđe đe im je otključano da ga traže. U zaključane prostorije pristupa imali nijesu jer tako je odlučio lokalni pop.
Kad su prije 15-ak dana pripadnici Bečićeve, Šaranovićeve i Šćepanovićeve policije upali u kuću Nenada Nikaljevića u Brčelima jer je Nenad radio ono što država ne smije - stao u odbranu zaštićenog kulturnog dobra - nije bilo ključa koji ih je mogao spriječiti da sve pretraže. Ali ono što važi za Nenada, ne važi za Beogradsku patrijaršiju u Crnoj Gori.
Otud se u "njihovim objektima" - otuđenim od države Crne Gore čije su kulturno dobro - može pretraživati samo onđe i onoliko koliko dozvole njihovi agenti u mantijama, nerijetko okićeni crvenim beretkama ili putinovskim zastavama. Tek toliko da se zna da Države Crne Gore i njezinih zakona ima samo tamo đe oni odobre da ih bude.
E pa zbog toga što Crna Gora nema više suverenitet na najvećem dijelu svoje teritorije, a i zbog mnogo čega drugog, Bečić, Šaranović i Šćepanović moraju da odu. Ne da daju ostavke, jer to rade ljudi od integriteta, već da iz svojih fotelja budu pometlani kako zbog epske nesposobnosti tako i zbog toksičnog ambijenta koji šire oko sebe, u kojem je svakim danom sve manje bezbjednosti a sve više nasilja i ośećaja da smo svi pokretne mete.
