Region

Stav

Poricanje zločina i genocida: Nećemo vam oprostiti što smo vas ubijali

Poricanje je svjesna, ciljana državna strategija, napravljena sa predumišljajem, kao posljednja faza genocida, ratnih zločina i etničkog čišćenja

Poricanje zločina i genocida: Nećemo vam oprostiti što smo vas ubijali Foto: UGC
Tomislav Marković
Tomislav MarkovićAutor
Al Jazeera BalkansIzvor

Inicijativa mladih za ljudska prava objavila je izveštaj „Stanje poricanja – Srbija 2024: Laganje o zločinima pod zastavom“, koji predstavlja detaljnu analizu institucionalnog i društvenog poricanja ratnih zločina počinjenih u ratovima devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije. Ovo je treći godišnji izveštaj te vrste i fokusira se na dešavanja u Srbiji tokom 2024. godine.

Izveštaj dokumentuje primere poricanja ratnih zločina, veličanja osuđenih ratnih zločinaca i ignorisanja međunarodnih pravosnažnih presuda. Analiza je zasnovana na izjavama političara, institucionalnim saopštenjima, medijskim sadržajima i zvaničnim događajima. Poricanje je klasifikovano u dve vrste, prvo je institucionalno, od strane državnih aktera, zasnovano na državnoj politici sećanja, koja bi se mirno mogla nazvati i politikom organizovanog zaborava, negiranja i falsifikovanja. Ovu vrstu poricanja odlikuju „istorijski revizionizam, relativizacija počinjenih zločina i poricanje odgovornosti za njih“.

Druga vrsta je vaninstitucionalno poricanje, prevashodno je prisutno u medijima, ali u njemu učestvuju i ugledni članovi društva, poput univerzitetskih profesora, crkvenih velikodostojnika i penzionisanih vojnih lica, kojekakvi samozvani eksperti, razne desničarske i ekstremističke organizacije. Kad se sve sabere, gotovo da nema segmenta srpskog društva koji ne učestvuje u poricanju zločina i krivotvorenju zlikovačke prošlosti.

Vučić kao vođa poricanja

U toj besramnoj raboti koja traje već decenijama prednjače predstavnici naprednjačkog režima, na čelu sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Najmoćniji čovek u državi diktira ritam negiranja, a niži činovnici režima, kao i ostala posluga, medijska i svaka druga, slede njegov primer. Prošle godine predsednik se posebno istakao predvođenjem kampanje protiv Rezolucije UN-a kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sećanja. Predsednik je govorio da je Rezolucija „nefer”, da je „suprotna međunarodnom javnom pravu” i da je njen cilj da „srpski narod bude kažnjen zbog slobodarske i nezavisne politike”.

Vučić je tvrdio i da Srbija nije ni na koji način odgovorna za genocid, iako je Međunarodni sud pravde, odlučujući po tužbi Bosne i Hercegovine, 2007. godine utvrdio odgovornost Srbije zbog toga što nije učinila sve što je u njenoj moći da genocid spreči, u skladu sa obavezom iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Branio je predsednik pravo na poricanje genocida i ruganje žrtvama i u New Yorku, u sedištu Ujedinjenih nacija, zaogrnut srpskom zastavom.

Optuživao je vrhovni negator međunarodnu zajednicu za istorijski revizionizam, a u tome mu se pridružio i patrijarh Porfirije. Ana Brnabić, Ivica Dačić i drugi visoki funkcioneri takođe su tvrdili da se Rezolucijom „Srbi proglašavaju genocidnim narodom“, mada to niko na svetu ne tvrdi, niti koristi sintagmu „genocidni narod“.

Kad je Rezolucija usvojena, u Beogradu je organizovan Svesrpski sabor na kojem su učestvovali najviši predstavnici Srbije i Republike Srpske. Na saborovanju je doneta Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda u kojoj se još jednom negira genocid u Srebrenici.

Ubice kao medijske zvijezde

Ne zaustavlja se politička elita na poricanju zločina, već aktivno radi na veličanju ratnih zločinaca kroz govore u raznim prilikama, državne ceremonije i javne izjave. U režimskim medijima osuđeni ratni zločinci redovno gostuju, a voditelji ih predstavljaju kao eksperte, ugledne građane i velike srpske patriote. Što je više nevinih ljudi pobio – to je veći rodoljub, tako izgleda ta specifična matematika zločina. Među udarnim medijskim zvezdama posebno se ističe Vojislav Šešelj koji je, samo u periodu od aprila 2022. do avgusta 2023. godine, imao 60-ak medijskih nastupa.

Pored četničkog vojvode i političkog oca predsednika Vučića, u takozvanim medijima se često pojavljuje i Nikola Šainović, član Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije (SPS), a razlog njegovog ugleda, funkcije i pojavljivanja je to što je osuđen za masovne ratne zločine počinjene na teritoriji Kosova 1999. godine. Tu je i Vinko Pandurević, komandant Zvorničke brigade u okviru Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, koja je učestvovala u napadu na Srebrenicu u julu 1995. godine. Pandurević je medijska zvezda, a reč je o čoveku koji je oduđen „za ubistvo kao zločin protiv čovečnosti“, za „kršenje zakona i običaja ratovanja“, za „nečovečna dela, prisilno premeštanje kao zločin protiv čovečnosti“, kako stoji u presudi Haškog tribunala.

Predstavnici vlasti redovno koriste državne manifestacije za negiranje i relativizaciju zločina, te normalizaciju i veličanje zločinaca. Tako su u januaru prošle godine tadašnji premijer Miloš Vučević i ministar za rad i boračka pitanja Nikola Selaković dodeljivali boračke spomenice, u društvu Vladimira Lazarevića, komandanta Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije, osuđenog pred Haškim tribunalom za zločin protiv čovečnosti nad albanskim civilnim stanovništvom na Kosovu.

Kulturni zločinci

Pored državnih manifestacija i lojalnih medija, ustanove kulture takođe služe kao platforma za ratne zločince.

Veselin Šljivančanin, čovek osuđen za ratni zločin nad hrvatskim ranjenicima i ratnim zarobljenicima na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara, redovno gostuje po bibliotekama, domovima kulture i kulturnim centrima, promovišući svoje knjige u kojima širi lažnu verziju nedavne istorije. Prošle godine je gostovao u Domu kulture u Boru, nastupajući barabar sa predsednikom opštine Draganom Žikićem.

Nebojša Pavković, komandant Treće armije Vojske Jugoslavije za vreme rata na Kosovu, osuđen je za zločine protiv čovečnosti nad albanskim civilima i nalazi se na izdržavanju zatvorske kazne, pa je zato opravdano odsutan na promocijama sopstvene biografije. Autor nije neophodan, knjiga ima svoj vlastiti život, pa putuje po domovima vojske, domovima kulture i sajmovima knjiga širom Srbije, ponekad i u društvu notornog Aleksandra Vulina.

Pravosuđe na strani zločinaca

U sistematskom poricanju zločina i genocida, reviziji istorije i održavanju živom nacionalističke ideologije koja je do užasa i dovela – učestvuju i mnoge druge institucije. U tom zlikovačkom poduhvatu svoju ulogu ima i pravosuđe. Na primer, u Beogradu se sudi Milenku Živanoviću, bivšem komandantu Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), koji je predvodio ofanzivu za zauzimanje Srebrenice u julu 1995. godine.

Srpsko tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv njega, ali je zločin kvalifikovalo samo kao ratni zločin protiv civila, izostavljajući da mu sudi za zločine protiv čovečnosti i genocid. Time srpsko pravosuđe direktno učestvuje u institucionalnom poricanju težine zločina. U Bosni i Hercegovini je za isti zločin Živanović optužen za zločin protiv čovečnosti, a zbog nepojavljivanja pred sudom u BiH izdata je i međunarodna poternica.

U izveštaju Inicijative mladih navode se i mnogi drugi primeri. Evo samo jednog: „Rajka Kozlinu, bivšeg pripadnika Pozadinskog bataljona 549. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije (VJ), Viši sud u Beogradu proglasio je 2019. godine krivim za zločin u selu Trnje na Kosovu iz marta 1999. godine. Ipak, Kozlina se nije pojavio na odsluženju zatvorske kazne, a sud je za njim raspisao poternicu. Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srbije odbilo je 2020. godine da saopšti da li je Kozlina koristio zvanični granični prelaz da napusti zemlju, a Drugi osnovni sud u Beogradu, nadležan za izvršenje presude, nije odgovarao na pitanja da li je i kako postupao u ovom slučaju. Kozlina je i dalje u bekstvu, te ni tokom 2024. godine nije bilo informacija o tome gde se nalazi“.

Sasvim normalna praksa u zemlji gde su ratni zločinci proglašeni narodnim herojima – čak i kad ih osude, oni ne služe kaznu, već iščeznu na neki volšeban način, a država se i ne trudi da ih pronađe.

Državna strategija

Ovo su samo neki primeri, a u izveštaju ih ima mnogo više. Tu je temeljno, sistematski, akribično pobrojano i dokumentovano na stotine sličnih slučajeva poricanja zločina i genocida, laganja o prošlosti, negiranja odgovornosti, veličanja zločinaca, normalizacije zločina i srodnih pojava. Kad se ovako sve posloži, sa detaljnim podacima, statistikom, tabelama, navedenim primerima – čitalac dobija uvid u kompletnu sliku, crnu da crnja ne može biti.

Nakon čitanja izveštaja postaje očigledno da poricanje nije stihijsko događanje prepušteno slučaju, već da se radi o organizovanom, dirigovanom političkom projektu, i to sa vrha vlasti, u kojem učestvuju ogromne snage i silne institucije, mediji, društvene mreže, ustanove kulture, pravosuđe, organi izvršne i zakonodavne vlasti, delovi opozicije, ministri, skupština, crkveni jerarsi, intelektualci, javne ličnosti… Poricanje je svesna, ciljana državna strategija, napravljena sa predumišljajem, kao poslednja faza genocida, ratnih zločina i etničkog čišćenja.

Takav razvoj dogašaja je logičan, budući da se na vlasti nalaze učesnici udruženog zločinačkog poduhvata. U vreme kad su počinjeni zločini i genocid, Vučić je bio visoki funkcioner Srpske radikalne stranke, Ivica Dačić portparol SPS-a, a Aleksandar Vulin portparol Jugoslovenske udružene levice (JUL) i zamenik Mirjane Marković. Negiranje je od početka upisano u zločinački projekat, negirali su zločine i u realnom vremenu, pa sad samo nastavljaju isti posao. Tako brane svoja zlodela i održavaju u životu nacionalističku mržnju, kao zalog nekih potencijalnih budućih sukoba.

Zločinci i njihovi ideološki pokrovitelji stvorili su naopak sistem koji mladim generacijama šalje poruku da su zločini opravdani ako su počinjeni „za srpsku stvar”. A žrtvama se rugaju i poručuju im: nikada vam nećemo oprostiti što smo vas ubijali.

Portal Analitika

Komentari ()

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Vaš komentar se prvo šalje timu na odobrenje. Portal Analitika zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar, bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznijeta u komentarima ne odražavaju stavove redakcije.
Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.