Činilo se da je Mirotićev transfer u Partizan gotova stvar, međutim, doskorašnji košarkaš Barselone je umjesto potvrde objavio otvoreno pismo u kojem je, između ostalog, naveo da je primio brojne prijetnje i uvrede i da jednostavno ne želi da bude dio takve atmosfere.
Trofejni stručnjak Duško Vujošević je u razgovoru za Sport Klub istakao da Mirotićeva odluka nije dobra za Srbiju, kao i da je velika šteta što takav igrač neće pojačati njegov bivši klub. Nekoliko dana kasnije gostujući na TV Nova Vujošević se takođe osvrnuo na situaciju oko Mirotića, a tom prilikom je takođe pomenuo i Patrijarha srpskog Porfirija.
3“Svašta se priča, da je i patrijarh zvao da koristi tu njegovu religioznost da se opredijeli prema onom drugom klubu za koji i patrijarh navija. Ako je to zaista istina, a ja sumnjam u to, onda on nije patrijarh, nego član nekog lobija“, rekao je Vujošević gostujući na Novoj.
Dva dana kasnije uslijedio je odgovor Patrijarha, koji prenosimo u cjelosti i bez ispravki.
„Sa g. Duškom Vujoševićem dijelim najmanje dvije ljubavi. Volim košarku i sport uopšte, a volim i Boku Kotorsku, posebno Herceg Novi. Jasno je da on nije bez preke potrebe zamijenio Škver i Savinske plaže sa Beogradom na više od 40 ˚S. Stoga mogu donekle da razumijem njegovu neopreznost jer me je kao mogućeg protagonistu uključio u bizarnu, apsurdnu, krajnje nevjerovatnu izmišljotinu o meni i košarkašu Mirotiću.
Ne treba da savjetujem Duška Vujoševića ali, kada je on kao zreo čovjek sa velikim životnim i profesionalnim iskustvom, makar i djelimično prihvatio takvu naučno-fantastičnu priču, čiji krajnji cilj nema veze sa Zvezdom i Partizanom, kako će takvu fantastiku, da ne kažem klevete i laži, da shvate oni manje upućeni i sa manje iskustva.
Jednostavno, poglavar Srpske Pravoslavne Crkve se ne bavi takvim poslovima. U mjeri koju mi je Gospod podario, bavim se problemima Crkve, spasenjem svih, spasenjem vjernog naroda, naravno, tako i sopstvenim spasenjem, kao uostalom i svaki drugi hrišćanin. Trudim se da ispunim ono što pred mene Crkva i Gospod Hristos postave, a nastojim i da sve što činim merim Jevanđeljem i ličnošću Bogočovjeka Hrista. Kao i sve druge ljude, i mene posao kojim se bavim i sve što činim približava ili udaljuje od Boga i spasenja. Smatram da je to suštinski važno, tako da predažem i da se svako trudi da radi svoj posao najbolje što može. I to je način da posvjedoči šta su za njega bližnji, šta za njega predstavljaju Hristos i Crkva Božija.
Česte su podvale, klevete ili tračevi poput ovog. Nemam vremena da se na sve to osvrćem, pogotovu da komentarišem, a i kada bih imao, toliko je ljepših i korisnijih stvari kojima bih se bavio i kojima želim da se posvetim. Ipak, s vremena na vrijeme, zbog konfuzije koja se stvara u vjernom narodu, moram da ukažem na činjenice.
Smisao sporta je, zapravo da budemo bolji od samih sebe, da se borimo za vrlinu, za viteštvo. Ni onog koji izgubi utakmicu, ni onog koji pobijedi, ne treba da vidimo kao neprijatelja, nego kao nekoga ko je učestvovao u kreiranju onoga što je najbolje, onog što je vrlina. Tu onda nema mjesta za bilo koji vid neprijateljstava ili ne daj Bože nasilja. Za to se molim, za to se zalažem. Antička mudrost nas uči poslovicom Orandum est ut sit mens sana in corpore sano, što znači da je potrebno moliti se za zdrav duh u zdravom telu. Više sam puta govorio o objediniteljskoj, isceliteljskoj, duhovnoj ulozi i koristi od sporta. Ipak nedovoljno, treba još više, jer su prepredeni projektanti sukoba u Crkvi i narodu pomislili da mogu da me upletu u nešto sa čim nemam veze“, stoji u objavi Patrijarha srpskog Porfirija.
