Činjenica da datum Njegoševog rođenja odavno nije proglašen za Dan kulture govori o poteškoćama u procesu konsolidovanja crnogorske nacije, kaže istaknuti crnogorski pisac Milorad Popović, i dodaje da tu inicijativu smatra apsolutno umjesnom jer je Njegoš jedan od najvećih pisaca romantizma i "ovaploćenje svega najboljeg što je u crnogorskoj milenijumskoj tradiciji stvoreno".
„Oktoihi Njegoš su dvije naše poveznice da nijesmo sirotinja, da smo nešto dali evropskoj kulturnoj baštini“, kazao je Popović.
Fasadna kulturna politika suverenista
Činjenicu da se velikosrpske stranke u Crnoj Gori realizovale tu inicijativu Popović ocjenjuje kao njihov dobar marketinški potez, u sklopu projekta stvaranja Velike Srbije i asimilacije Crnogoraca. Saglasan je da su im na ruku išle i zvanične crnogorske vlasti, od kralja Nikole, preko komunista, do koalicije predvođene DPS-om, koje su propustile da Njegoševo djelo nepomjerljivo stave u temelje crnogorske kulture i identiteta.
Popović napominje da je kralj Nikola bio pjesnik i da je tadašnja dvorska kamarila njega pretpostavljala Njegošu, pa podsjeća da se Nikolaj Velimirović fokusirao na Kosovski mit u djelu velokog pjesnika. On ističe da se mnogi danas nekritički odnose prema kulturnoj politici u doba komunizma jer su, po njegovom mišljenju, u toj sferi crnogorska rukovodstva bila "potkapacitirana i, što je još gore, nezainteresovana".
„Što se tiče zvanične crnogorske politike u doba komunizma, tu su preuzeti neki naslijeđeni šabloni. Slobodan Tomović je jedini ozbiljno prevrednovao te postavke o Njegošu. Tomovićeve knjige su jako važne. Od 1998. do 2020. imali ste neku fasadnu kulturnu politiku. Nijedna stvar u tom periodu nije temeljno, kritički preispitana: kako dalje, na koji način zaokružiti pitanje nacionalnog i kulturnog identiteta Crnogoraca? Upravo iz nesposobnosti i straha da se to rješava. Tako da od mnoštva bolesti koje je Crna Gora bolovala na početku vijeka, jedna je smrtonosna, to je velikospska pretenzija na crnogorsku naciju“, naveo je Popović.
Ističe da je posljedica takve politike je bila novi pad Crne Gore pred velikosrpskom agresijom.
„Danas smo mi potpuno u getu. A to nije čak ni naša tema!? Na Njegošev dan moramo da govorimo o tome kako u dvije trećine Crne Gore ne možete nijedan kulturni sadržaj koji je izvorno crnogorski da postavite na javnu scenu. Sve ono što čini jednu živu kulturu, a nije velikosrpsko, bukvalno je satrveno“, naglasio je Popvović.
Njegoš nije islamofob
On je govorio i o dubokom nerazumijevanju Njegoševog djela i zloupotrebi svođenjem na srpstvo i Kosovski mit, kako bi ga mogli "postaviti na zastavu" pod kojom su prije četvrt vijeka rađeni strašni zločini na prostoru bivše Jugoslavije. Podsjeća kako je Hitler na istovjetan način postupio sa Ničeom i ukazuje da ideologiju ne zanimaju činjenice, niti se trudi da razumije kontekst u kojem je neko djelo nastalo, istorijske okolnosti u kojima je živio i stvarao velikan. Kosovski mit je, objašnjava Popović, u jednom vremenu imao izrazito pozitivnu ulogu, ali je krajem 20. vijeka instrumentalizovan za ideju Velike Srbije.
„Njegoš je svojim genijem i pronicljivošću shvatio da je Kosovski mit idealan za stvaranje duha pobune protiv prevashodno Otomanske imperije i, konačno, cjelokupnog oslobođenja Južnih Slovena“, kazao je Popović.
On podsjeća da je Njegošprvi izgovorio riječ Jugosloven, da je sa Banom Jelačićem sanjao i oslobođenje Hrvata iz Austro-Ugarske monarhije, da je bio pobratim sa Ali pašom Rizvanbegovićem i posvetio najljepše stranice islamskoj civilizaciji kroz opis Stambola... „
Razumijevanje Njegoša kao islamofoba duboko je pogrešno i, na žalost, u tu zamku upali su i neki važni bošnjački intelektualci, poput Rusmira Mahmutćehajića“, kazao je Popović.
Joanikije i Mandić govore o pomirenju Srba
Komentarišući čestitke Dana kulture u kojima čestitari, od Joanikija Mićovića do Andrije Mandića insistiraju na Njegošu kao ujedinitelju, bezmalo preteči srpskog svijeta, Popović objašnjava:
„Kad Mandić i Joanikije govore o pomirenju, oni govore o pomirenju Srba. Da ovaj dio za koji oni misle da ih je Tito, Vatikan, Kominterna i ko zna ko jedno vrijeme odvojio od Srba, treba da se vrate Srbiji i srpstvu. Da je i Crna Gora anomalija koja je postojala kao ratnički logor koji će u jednom momentu da se priključi Srbiji, čim se ona oslobodi od Turaka“.
Istaknuti pisac podsjeća da je kontroverza sa Kapelom nastala tako što je Aleksandar srušio Njegoševu kapelu i izgradio novu kao simbol dominacije Karađorđevića nad Petrovićima, kao poruku da je crnogorska dinastija "odslužila svoje" i da će Crna Gora biti u sastavu Srbije "vo vjeki vjekov".
„I to je tako danas. Ne što njima iz estetskih razloga smeta Mauzolej. Nego hoće da na tom najvišem simboličkom vrhu Crne Gore ponovo budu Karađorđevići. O tome je riječ“, naveo je Popović.
On je govorio i o teškom nerazumijevanju Njegoša upravo u sredini koja ga prisvaja i "svođenju njegovog djela na deseterac". Njegoševo srpstvo nemoguće je razumjeti van istorijskog konteksta, ono je, prevashodno kroz Kosovski mit, pokretač šireg oslobođenja, oslobođenja Južnih Slovena na koje on poziva svojom poezijom. No, Njegoš državnik je u državničkoj korespodenciji Crnogorac i o Crnogorcima govori kao o posebnom identitetu. Konačno, Njegošev pasoš je svjedočanstvo da je on Crnogorac.
„Ako bismo isključili iz Gorskog vijenca crnogorstvo, što bi ostalo od njega“, pita Popović i konstatuje da je duh i jezik toga djela "isključivo i samo crnogorski".
Centar identiteta moderne Crne Gore je 19. vijek
Milorad Popović naglašava da je crnogorski identitet organizovano napadnut, ali da ne postoji organizovana odbrana crnogorskog identiteta. Poručuje da je to primarni zadatak crnogorske intelektualne elite i ističe da je ne samo Njegoš, nego čitav 19. vijek centar crnogorskog nacionalnog identiteta.
„Devetnaesti vijek je formativni vijek, vijek stvaranja moderne Crne Gore. To je zaista vijek nad svim vjekovima. Nije to samo Njegoš, nego i Petar I i knjaz Danilo i kralj Nikola i Vučji do i Fundina i Grahovac i Opšti imovinski zakonik i Berlinski kongres... To je centar našeg identiteta. Ne 1941-45, koja jeste bila važna. Ali Crna gora ima hiljade peka dapčevića i sava kovačevića. Kod nas, međutim, postoji doktrinarna zabluda, koja je posljedica jedne ideološke zablude, jugoslovenske i komunističke - a Jugoslavije i komunizma, kakvi god da su bili, više nikada neće biti do kraja svijeta - na koju se, kao i na sve druge naše zablude, mi moramo osvrnuti ako želimo da opstanemo. A što se tiče velikosrpskih pretenzija na Crnu Goru, one će trajati toliko dugo koliko mi budemo slabi“, poručio je Popović.
