Onoga momenta kad je Jovan Mićović zvani Joanikije Crnu Goru nazvao ''malom Ukrajinom'', dao je zeleno svijetlo svima nižim od sebe da krenu u akciju. Jednostavno, ako se ''velika'' Rusija obračunava sa velikom Ukrajinom, onda i oni, ''veliki'' Srbi, treba da udare na onu ''malu''.
Naravno, nisu toj raboti mogli toliko da se posvete. Bilo je mnogo važnijih stvari. Kompletna operativa kojom raspolaže Crkva Srbije je bila stavljena u pogon oko raznih događaja, izbora itd. No, došao je i tome kraj. U Đukanoviću su viđeli glavnu smetnju, a eto više ga na vlasti nema. Viđeli smo da su to i proslavili, u njima svojstvenom maniru, nekakvim mrtvačkim zvonima sa jednog od najvažnijih crnogorskih manastira. Lično, ništa manje nisam očekivao od njih.
Par dana nakon, javlja se jedan od sveštenika Crkve Srbije u Crnoj Gori, da prenese poruku i artikuliše pastvi kako treba da se ponaša i što se sprema. Iskreno, ne mislim da je išta što oni rade slučajno ili neplanirano. Sve se radi planski i organizovano, pa tako i taj tekst napisan rukom jednog od popova oslikava veće geopolitičke planove, ali i planove za one neposlušne. To smo valjda mi koji nismo pali na priče da su popovi SPC neki prepametni, sveznajući i nepogrešivi ljudi, već smatramo da ih je većina na nivou Njegoševog popa Mića.
16Veli tamo ovaj savremeni pop Mićo da je ''proces ujedinjenja srpskog naroda počeo prije tri godine i on je nezaustavljiv''. Mislim, ovo nisu njegove riječi nego citira Aleksandra Vulina, još jednog bajnog mislioca srpskoga sveta. Dok većina i u Crnoj Gori u i Srbiji Vulina tretira kao marginalnu ličnost i budalu, ja nisam u to baš siguran. Osim možda u ovo da je politička budala, ali ipak budala na položaju. Nije on nebitni sekretar nekog ministarstva srpske vlade, već šef najveće obavještajne agencije na Balkanu. One koja je i zadužena, naravno, za velikosrpske proksije u regionu, a kojima pripada i sveštenstvo Crkve Srbije u Crnoj nam Gori. Iz toga proizilazi da navedeni pop nije ovo smišljao sam, već po naredbi i zaduženju pokušava da nametne agendu svojoj pastvi koja mu vjeruje.
Veli naš Mićko dalje da je proces ujedinjenja pokrenuo narod, a ne crkva. Crkva kaže nije pokrenula ni litije, već se samo stavila na njihovo čelo. Istina, u tome se možemo složiti. Nije ih pokrenula crkva, već srpske tajne civilne i vojne službe. Iste one koje diktiraju agendu i temu pomenutog teksta.
Varamo se svi koji mislimo da se obnova crnogorske nezavisnosti desila bez prolivene krvi i s olovkom u ruci
Takao se dalje ovaj pop Mićo i biblijskih tema. Poredi on tu Crnu Goru sa Kainom, a Srbiju sa Aveljom, aludirajući na to da je Crna Gora prolila krv Srbiji?! Moguće je to jedino ako misli na bitku na Neretvi i slične velike događaje naše istorije. Tamo su se stvarno crnogorske udarne brigade odnijele u skladu sa zaslugom prema njegovim istomišljenicima. Međutim, nije to nešto što može oslikavati tu biblijsku priču. Tu je pop pobrkao uloge. Meni scena kad Kain ubija Avelja više liči na ono kad su njegovi bjelaši ubijali nedužnu familiju Petra Zvicera, palili mu đecu, a stogodišnju babu vezali za drvo pred kuću da gleda kako joj nejač vrišti u plamenu. Čak je i Kain bio humanista u poređenju sa miljenicima Crkve Srbije, on je brata ubio iz jednog udarca. Mada i tu ima poređenja - jedan njegov kolega i svetac organizacije u kojoj radi imao je nadimak pop Maca jer je žene po Pljevljima ubijao macom u glavu.
Onda slijedi nebuloza. Kaže pop da je sadašnja Crna Gora nastala na antidržavnim elementima, da je antipod države. Kaže da njen nastanak nije po pravdi Božijoj. Kad bi neko ovo pročitao, tipa neki grčki teolog ili bilo ko ko se ozbiljnije bavi hrišćanskom i pravoslavnom teologijom samo bi se nasmijao i potvrdio da se radi o običnom popu Miću.
Crna Gora je jedino mogla nastati na osnovu ratne zasluge njenoga naroda. Varamo se svi koji mislimo da se obnova crnogorske nezavisnosti desila bez prolivene krvi i s olovkom u ruci. To jednostavno nije tako. I taj 21. maj je neko debelo krvlju platio. Jer da nije bilo Božićnog ustanka i žrtava iz Drugog svjetskog rata, ne bi bilo ni 21. maja. Znači da Crna Gora ispunjava osnovni element nastanka, jer je za nju krvlju plaćena istorijska cijena državotvorne misli. Nije nam je niko poklonio.
Isto tako, njen nastanak i opstanak je volja Božija, ako posmatramo to sa religijske tačke gledišta. Ovaj priučeni teolog, vjerovatno iz večernje škole Gojka Perovića, puno bogohuli njegovim tvrdnjama i stavom da je tumač Božije volje. Po njegovom mišljenju, Božija volja je jedino ono što odgovara njemu i njegovim velikosrpskim istomišljenicima i nalogodavcima.
Ponavlja on dalje narative o ujedinjenju, o jačini ujedinjenih, o masama i o tome ko se pita. Da se čovjek prosto zapita đe nestadoše ona usta koja su toliko pričala o demokratiji. Obijala su pragove po Vašingtonu i Berlinu i kukala kako nekakvi komunisti oće da im otmu crkve! A sad propovijedaju o ugnjetavanju manjih i slabijih. Pa i Avelj da je bio jednak Kainu, možda bi uspio da se odbrani i zvizne brata napasnika nekakvom mačugom.
Jednostavno, ovi i ovakvi kao naš savremeni pop Mićo ne postoje kao individue. Postoje samo kao poslušna vojska i izvođači radova aktuelnog nalogodavca iz Beograda ili Moskve. Njih samo zanima masa i osjećaju se jako kad su u masi, kad su uz velikog. Nažalost ne kapiraju da su zapravo samo mali, minorni i nebitni.
Što se tiče izbora, ujedinjenje ili smrt, jasna je odluka. Vjekovna borba za slobodu je ono što nas odvaja od poslušnika i ljubitelja jačega. Razbucali smo pet pokušaja ujedinjenja do sad, pa ćemo i ovo Vučićevo. Naš imuni sistem je odavno oguglao na to, pope.
