Decenijama je američko vojno prisustvo na nemačkom tlu bilo okosnica američkih globalnih operacija – i stub evropske odbrane. Ali dok se Vašington sprema da ponovo procijeni gdje su njegove trupe bazirane, zvaničnici u Berlinu su sve nesigurniji što će to značiti za njih, navodi Politico, prenosi N1.
Ministar odbrane Njemačke Boris Pistorijus otputovao je u ponedjeljak u Vašington kako bi se uvijerio da će Njemačka ostati u toku sa američkim planovima. Nakon sastanka sa američkim ministrom odbrane Pitom Hegsetom, jasno je stavio do znanja da Berlin očekuje promjenu američkog stava.
„Počeo sam prije dvije godine da ističem da će u nekom trenutku postati jasno da će Amerikanci na kraju ovdje biti manje... Za sada, mi u Evropi smo mogli da računamo na to da će učiniti više. Ali moramo da priznamo da oni imaju svoje interese – u Indo-Pacifiku, u bezbjednosti pomorskih trgovačkih puteva", rekao je Pistorijus novinarima nakon njihovog sastanka.
Ono što nedostaje je jasnoća o tome šoa „manje“ zapravo znači. Njemački zvaničnici kažu da ciljaju da budu dio koordinacionih napora. Ali nijesu dobili nikakve čvrste obaveze o tome što SAD planiraju da urade — ili kada.
Saveznici NATO-a su takođe zabrinuti, a američki ambasador pri NATO-u Metju Vitaker pokušao je da smiri situcaiju u četvrtak. U razgovoru sa novinarima u sjedištu NATO-a u Briselu, rekao je da ima „dnevne razgovore sa našim saveznicima o tom procesu“.
„Saglasili smo se da nema iznenađenja i praznina u... strateškom okviru Evrope“, dodao je on.
Berlin se sprema za povlačenje SAD
U srži ovih diskusija je Globalni pregled raspoređivanja snaga, široka procjena koju ponovo vodi Pentagon o raspoređivanju američke vojske širom svijeta.
Njen cilj je da se američke snage prilagode promjenljivim globalnim prioritetima — posebno rastućoj napetosti u Indo-Pacifiku i pritisku da se smanje američke potrošnje u inostranstvu. Očekuje se da će konačni izvještaj biti objavljen do septembra.
Za Evropu, to bi moglo da znači manje američkih trupa na kontinentu. U februaru, Hegset je stajao pored svog poljskog kolege i jasno rekao:
"Sada je vrijeme da investirate [u svoje vojske], jer ne možete pretpostavljati da će američko prisustvo trajati zauvijek".
Njemačka vlada, više od većine, ima razloga da to upozorenje shvati ozbiljno.
Njemačka je domaćin više američkih trupa nego bilo koja druga zemlja u Evropi, sa oko 35.000 američkih vojnika stacioniranih u oko 35 opština.
To uključuje vazduhoplovnu bazu Ramštajn, centralno čvorište za američke vazdušne operacije i satelitske komunikacije Grafenver, koji je, prema podacima vojske, najveće područje za obuku američke vojske van Sjedinjenih Država - gdje je, kako se navodi, i sam Hegset bio privremeno stacioniran kao vojnik - i ključno sjedište za vojno osoblje.
Za Njemačku, američka vojna podrška je dugo bila kamen temeljac nacionalne bezbjednosti - od Hladnog rata do danas, navodi Politico.
Ali, kako je istakla Ajlin Matle, viša saradnica za bezbjednosnu politiku u Njemačkom savjetu za vanjske odnose, američko prisustvo služi i interesima Vašingtona.
„Baze poput Ramštajna se ne koriste samo za evropsku odbranu, već i za projektovanje moći na Bliski istok i, donekle, u Afriku", rekla je za Matle za Politico.
Na primjer, Evropa je služila kao „okretna vrata“ za američku vojnu opremu u druge djelove svijeta, dodala je ona.
Prema mišljenju Matle, jedan od vjerovatnih rezultata Pregleda globalnog rasporeda snaga bio bi uklanjanje oko 20.000 američkih vojnika koji su poslati u Evropu 2022. godine pod tadašnjim predsjednikom Džoom Bajdenom nakon invazije Rusije na Ukrajinu.
Trenutni broj američkih trupa u Evropi varira između 90.000 i 100.000, dodala je ona.
Njemačka nastoji da zadrži Vašington
Ta neizvjesnost je upravo ono što Pistorijus pokušava da spriječi da se pretvori u krizu.
Ta zabrinutost je već podstakla Njemačku da pojača tihe diplomatske aktivnosti. Zvaničnici u Berlinu su se zalagali za fazni, transparentan pristup, naglašavajući rastuća vojna ulaganja zemlje i njenu spremnost da ugosti američke snage.
U junu je Njemačka objavila planove da poveća rashode za odbranu sa približno 86 milijardi eura u 2025. na oko 153 milijarde eura do 2029. godine — povećavajući ih na otprilike 3,5 odsto BDP-a kako bi se ispunili ciljevi NATO-a i podržale obaveze u vezi sa zajedničkom infrastrukturom.
Prema Matle, napori su namjerni — i, do sada, umjereno uspješni.
Međutim, što dolazi sljedeće zavisi isključivo od Vašingtona.
