Pokušaj zataškavanja „slučaja BIRN“ motivisan potrebom da se ne dovedu u pitanje donacije

Slučaj skandaloznog BIRN-ovog izvještaja u okviru projekta „Mapiranje ekstremističkih i desničarskih grupa na Zapadnom Balkanu“, u kojem je novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović kao krajnje desničare i vjerske fanatike targetirala devetoro civilnih aktivista iz Crne Gore, uključujući dvije novinarke Pobjede, ponovo je aktuelizovan na nedavno završenoj Regionalnoj konferenciji o slobodi medija u Sarajevu.

Generalna sekretarka Udruženja BH novinara Borka Rudić ocijenila je na konferenciji da je pokušaj zataškavanja ovog slučaja od BIRN-a uzrokovan potrebom da se ne dovedu u pitanje međunarodne donacije i interesi organizacije koja je mapu finansirala.

Urednički promašaj

Kako je u nedjelju prenijela Gradska TV, Rudić je kazala da je izvještaj o mapiranju ekstremističkih i krajnje desničarskih organizacija na Balkanu bio urednički promašaj, a reakcije BIRN-a su kasnile, dok je kao proizvod toga nanijeta nemjerljiva šteta aktivistima i novinarima, što ne bi smjelo da se dešava.

"U toj situaciji mislim da nije bilo lako ni kolegama iz BIRN-a, zato što je postojao jedan viši interes da se to ne dira. Neću reći da je bio pritisak na ljude u BIRN-u, jer ne znam za to, ne mogu tvrditi, ali bilo je nešto u zraku što govori da se željelo da se što prije zataška sve. To nije dobro. Pogotovu nije dobro kad imamo slučaj da kolege iz jednog medija rade na štetu novinara i novinarki, aktivista iz drugog medija. To je bio vrlo opasan izvještaj", kazala je Rudić.

Iako je objavljivanje skandaloznog izvještaja, sredinom novembra prošle godine, izazvalo brojne reakcije organizcaija civilnog društva, domaćih i regionalnih intelektualaca, javnih ličnosti, politikologa i novinara, koji su ocjenjivali da je, makar u dijelu koji se tiče Crne Gore, prepoznata matrica hibridnog djelovanja, u našoj zemlji su, osim Instituta za medije i Medijskog savjeta za samoregulaciju, tišinu koju praktikuje BIRN već deset mjeseci, praktikovale i medijske organizacije i resorno ministarstvo.

Doduše, direktor Direktorata za medije u Ministarstvu kulture Neđeljko Rudović je jednom prilikom u decembru prošle godine, suočen sa pitanjem novinara Pobjede, kazao da bi kao novinar imao motiva da „raspravlja do detalja o tome što se pojavilo u izvještaju BIRN-a“, ali kao direktor Direktorata za medije ne može, niti želi, da se miješa u medijski sadržaj.

Takođe, tada je kazao da u konkretnoj situaciji postoji tema „koja izaziva različite interpretacije i mišljenja i o kojoj bi struka trebala da da mišljenje“. No, činjenica je da različitih interpretacija nije bilo, jer se „drugi“ mediji ovom temom uopšte nijesu bavili, osim prijetnji autorke izvještaja Jelene Jovanović dan nakon objavljivanja njenog uratka, u maniru premijera Abazovića, da će se i drugi naći „na spisku“.

Za Sindikat mapa „obračun medija“

Osude napada na koleginice, novinarke Pobjede, Kaćušu Krsmanović i Tanju Pavićević nije bilo ni iz Sindikata medija, koji inače evidentira napade na novinare u Crnoj Gori.

I, dok je, na primjer, Evropski centar za slobodu štampe i medija u sklopu projekta „Mapiranje slobode medija“ targetiranje novinarki Pobjede označio kao napad, odnosno uznemiravanje/psihičko zlostavljanje i pokušaj diskreditacije, u izvještaju Sindikata medija za 2022. godinu, pod nazivom „Indikatori za nivo slobode medija i bezbjednosti novinara“, ovaj slučaj nije karakterisan kao napad.

Posvećena mu je jedna rečenica u kojoj se konstatuje da je „tokom 2022. godine registrovan i nastavak međusobnih obračuna između konkurentskih medija, koji su kulminirali BIRN-ovim objavljivanjem spiska desničarskih organizacija u Crnoj Gori, a u kome su navedene i novinarke lista Pobjeda“.

No, ipak je ovdje bila riječ o mnogo ozbiljnijoj igri u kojoj je, kako je kazala i sama Jovanović postojao spisak. Po ugledu na rusko hibridno djelovanje iskorišćena je, do objavljivanja skandaloznog izvještaja, ugledna regionalna mreža, često citirana u izvještajima NATO i EU, za targetiranje i deskreditaciju ljudi i organizacija u kojima rade ili ih predstavljaju.

Ovdje ne može biti riječi ni o kakvom „međusobnom obračunu“, već isključivo o obračunu sa zdravim razumom, koji se, srećom, završio potpunim fijaskom, a koji čeka i sudsko-pravni epilog pred sudovima u Sarajevu i Podgorici.

Ovo esnafsko ćutanje i relativizaciju možda je najbolje opisala ambasadorka Češke Janina Hrebičkova koja je nakon suspendovanja BIRN-ove mape, uz konstataciju da je „konačno zaustavljeno targetiranje branilaca ljudskih prava u onlajn sferi“, kazala i da tišina koja nije slučaj u nekim drugim društvima, gdje novinari ne bi ćutali, može izazvati nepovjerenje u medije, da nije riječ o šali već je stvar dostojanstva ljudi, njihovih života, rada, ali i načina na koji se tretira ovo pitanje.