- Na Pravnom fakultetu u Beogradu odmah se uključio u napredni pokret tako da postaje član SKOJ-a 1934. Godine, a KPJ 1937. godine. Danilo je pripadao grupi komunista bez kojih se nije mogla zamisliti ni jedna akcija na Univerzitetu ili van njega. Poslije Pravnog završio je Filološki fakultet u kome je Danilova bista, a na Pravnom spomen-ploča. Bio je veoma krupan, snažan, hrabar i energičan, a učestvovao je u brojnim akcijama studenata, u tučama sa protivnicima revolucionarnog pokreta zbog čega je često i zatvaran. Danilu je, svojevremeno, povjerena dužnost da brine o studentskoj menzi na Beogradskom univerzitetu koja je imala status autonomije. Tu je došla do izražaja njegova solidarnost prema siromašnim studentima. Danilo je bio jedan od organizatora u Beogradu za odlazak u Španiju, a sa tog puta je vraćen iz Slovenije gdje je uhvaćen, jer je dobro bio poznat žandarmima širom Kraljevine - kazao je juče prilikom posjete mjesta Bojovićeve pogibije predsjednik nikšićkog Udruženja boraca i antifašista Slobodan Mirjačić, dodajući da je ovaj heroj često dolazio u rodni kraj, Župu nikšićku, te da je pomagao u radu partijskih ćelija, okupljao omladinu više srezova na Lukavici.Po Danilovom planu uništena je žandarmerijska stanica u Župi, a ovaj borac spada i u najuži krug organizatora 13-julskog ustanka u Nikšiću. Bio je i prvi komandant Župskog bataljona.
- Biran je Danilo za člana Okružnog komiteta KPJ za Nikšićki okrug gdje njegovi kvaliteti i organizatorske sposobnosti dolaze do punog izražaja. Putuje u Pivu, Goliju, Banjane, Pješivce... gdje predano izvršava partijske zadatke na formiranju novih partijskih jedinica, na izgradnji organa revolucionarne vlasti i sl. Često je učestvovao u brojnim žestokim borbama za stvaranje slobodnih teritorija naročito u periodu treće neprijateljske ofanzive. Kao odličan poznavalac ljudi i rodnog kraja, po odluci PK KPJ za Crnu Goru juna 1942. godine Danilo je sa grupom komunista dobio zadatak da ostane na ilegalnom radu na terenu. To su i najteži dani za NOB u Crnoj Gori. Udružene italijanske snage sa četnicima i separatistima čine prava zvjerstva prema partizanskim porodicama i simpatizerima NOP-a. Ubijaju, odvode u logore, pale kuće, organizuju stalne poćere za ilegalcima, napadaju partizanske grupe i sl. I u ovoj situaciji Danilo se pokazao kao vrstan borac i član OK. Pročuo se u borbama protiv neprijatelja, a posebno protiv četnika. Danilo, kao trn u oku neprijatelja, okupio je u zajedničkoj hajci protiv sebe žandarme, špijune i istaknute četničke zlikovce. Danilo sa grupom ilegalaca komunista nalazio se na Konjsku u kolibi. Opkoljeni četničkim streljačkim strojem partizani su pružali žestok otpor. Neustrašivi Danilo je iskočio iz kolibe i bombama razbio obruč domaćih izdajnika, ali nije daleko odmakao, jer je bio pod paljbom sa svih strana a veliki snijeg je otežavao kretanje i nije uspio da se izvuče. Tako je hrabro u neravnopravnoj borbi poginuo heroj Danilo Dimitrijev Bojović nadomak voljene Župe od zla domaćega - kazao je Mirjačić.
Da bi utjerali strah u kosti narodu četnici su Danilovo tijelo otjerali na Mačak šenlučeći i likujući kako su ubili „velikog komunističkog vođu“. Bojović je za narodnog heroja proglašen 1945 godine, a ulice i u Beogradu i Vrbasu nose njegovo ime.
Mirjačić je juče, zbog sve učestalije priče o opštem pomirenju u Crnoj Gori, ispričao i kako je Danilov otac Dimitrije reagovao kada su mu donijeli spisak četnika koji su učestvovali u ubistvu njegovog sina.
- Starina je pročitao spisak dva puta, zgužvao papir i bacio ga u vatru. Reako je da je zapamtio imena, ali da ne želi i da ukućani znaju ko su zlikovci, kako se ne bi njegovi potomci svađali s njihovom djecom, jer djeca ne odgovaraju za sramotu svojih roditelja. I niko više to nije pominjao i potencirao sve do početka devedestih godina prošlog vijeka kada je buknuo kleronacionalizam koji je rezultirao građanskim ratom i raspadom Jugoslavije. Te pogubne posledice devedesetih odrazile su se na sve novostvorene države od kojih ni Crna Gora nije bila pošteđena iako u mnogo manjoj mjeri od ostalih sredina. Sačuvan je građanski mir, izbjegnut rat, očuvan multivjerski i multinacioanalni sklad, izgrađeno građansko društvo, obnovljena nezavisnost i krenulo se u evroatlanske integracije, postali smo punopravna članaica NATO saveza. To nije odgovaralo srpskim nacionalistima i njihovoj crkvi i sve su učinili i čine i da Crnu Goru vrate u svoje okrilje i svoju interesnu zonu ne priznajući joj ni samostalnost, ni naciju, ni jezik, ni kulturu. Svoju kulminaciju ova pogubna politika za Crnu Goru doživjela je poslije izbora 30. avgusta 2020. godine i formiranja nove Vlade koju je sastavila Srpaska crkva u Ostrogu. I pored toga što je ova Vlada trajala nepunu godinu ipo i nova nastavlja da sprovodi crkvenu agendu, usvaja temeljni ugovor kojim sva sva kulturnoistorijska baština Crne Gore predaje u ruke stranoj crkvi, a sve, kako oni kažu, u cilju pomirenja i prevazilaženja podjela u društvu - istakao je Mirjačić podsjećajući ogorčeno i nanajnovija dešavanja u Nikšiću, pitajući se dokle će ovo trajati, dokle će nam istorija prekrajati...
