Tokom svih tih dana prisjetili smo se i rekordnih vodostaja na crnogorskim rijekama, a jedan od tih podataka odnosio se na Moraču.
Nivo te rijeke 17. novembra 1979. godine iznosio je 12,26 centimetara.
Ti dani, međutim, nijesu bili dramatični samo u ondašnjem Titogradu, već i u čitavoj Crnoj Gori. Sve se dešavalo u momentima kada se Crna Gora oporavljala od teškog aprilskog zemljotresa.
0Bilans poplava iz tih dana bio je tragičan – stradalo je osam ljudi, a hiljade su bile evakuisane.
U mjestu Manastir Morača klizište je zatrpalo jednu kuću, pri čemu su poginula tri člana porodice Jovanović – otac (39), majka (35) i jedno dijete (14), dok je drugo bilo povrijeđeno.
Nedaleko od Tomaševa kod Bijelog Polja, tri osobe su nastradale kada je vodena stihija odnijela auto u kojem su se nalazili.
Jedna osoba stradala je i u poplavama na području Zete.
U Šekularu kod Ivangrada na jednog šezdesetogodišnjaka sručila se ogromna količina vode i usmrtila ga na mjestu.
U Zeti je tih dana bilo evakuisano gotovo 1.000 porodica, u Bijelom Polju 300, u Zeti 200, u Ivangradu 150, na području Bjelopavlića 50, u Gusinju 20.
Inače, u to doba u Crnoj Gori nije bilo rijeke koja se nije izlila. Gotovo svi putevi u državi bili su neprohodni – što zbog poplava, što zbog odrona. Voda je prodirala u fabrike. Čak su i pojedini gradovi, poput Plava, bili potpuno odsječeni od svijeta.
Poplave su hiljade građana crnogorskog primorja dočekale u improvizovanim šatorskim i kamp-naseljima. Jer, taj dio Crne Gore i dalje se oporavljao od posljedica zemljotresa. Najgore je bilo u Ulcinju sa okolinom – tamo je Bojana poplavila brojna naselja.
U Titogradu je na znatnom dijelu teritorije bilo uvedeno vanredno stanje. Pritom, pod vodom su, usljed izlivanja Skadarskog jezera, bila čitava sela na području Zete i Malesije.
Katastrofalna situacija potrajala je gotovo sedmicu, nakon čega je uslijedila stabilizacija vremenskih prilika.
