Majka Sanja Karadžić Lalić kazala je da je na rođenju beba Viktor pokazao snagu i osvojio simpatije.
“Vodenjak je pukao u sedam ujutro. Suprug Mićo i ja imali smo dogovor da našem starijem sinu ništa ne govorimo, da ne bi brinuo. Suprug je pošao na posao, a kad je sin otišao školu, Mićo se vratio kući. Ja sam se između kontakcija javila majci, sestri – kao da se ništa ne dešava. Sve vrijeme sam disala po preporukama koje sam dobila. Suprug je takođe, bio pribran. Između kontakcija, ja sam se istuširala, našminkala, pili smo kafu. Radosni jer stiže naše dijete. Već kad su kontrakcije bile na dva minuta, kažem Miću - moramo da krenemo”, kazala je Karadžić Lalić.
Dodala je da ranije nije htjela u bolnicu jer je prvo iskustvo bilo traumatično.
“Naravno sve za bolnicu spakovano ranije, suprug i ja krećemo automobilom sa Zlatice ka KCCG u 11:35. Bila sam relaksirana i mnogo mi je pomagalo što sam naučila kako da dišem kad krenu kontakcije. Udaljenost je iznosila oko šest kilometara”, priča Sanja.
Kako opisuje, mnogo “ležećih policajaca” kroz Zlaticu, kišan dan, gužva kroz Podgoricu. Iskustvo je, navodi, bilo više intenzivno, nego bolno.
“Stigli smo na most Milenijum. Sjedim na mjestu suvozača, na koljenima. Okrenuta ka zadnjim sjedištima. Osjećam kako kreće beba. Mićo je skrenuo ka ambasadi Amerike. Dok je vozilo bilo u pokretu glava bebe je već bila vani. Osjetila sam i kad su izašla ramena. Desnom rukom držim bebu, lijevom se pridržavam za sjedište. Suprug se parkirao čim se ukazala prva prilika. Sin se rodio. Suprug ga je prihvatio da bi ja mogla da se okrenem”, navodi Karadžić Lalić.
Kazala je da su bebu umotali u peškir koji se nalazio u koferu na zadnjem sjedištu.
“Prolazimo jednosmjernom ka ulazu u Klinički centar. Mnogo vozila. Gužva. Redari negoduju, viču. Mićo pokušava da im objasni - beba, beba. Tek što je uspio da se zaustavi ispred ulaza u Klinički, izašla sam i u naručju iznijela našeg Viktora i krenula ka ginekologiji. Pupčanik je sve to vrijeme visio između mene i bebe. Popela sam se uz stepenice do ambulante. Kod ulaza vidjeli su me medicinska sestra i tehničar, potrčali su da nam pomognu. Kad smo stigli na ginekologiju, poveli su nas u porođajnu salu da razdvoje bebu od majke. Kad smo prolazili pored drugih pacijenata čujem gromoglasan aplauz. To je bio intenzivan, predivan događaj”, ispričala je Sanja.
Viktor se rodio u 11.50 sati, na putu od kuće do porodilišta, u automobilu svojih roditelja.
