Društvo dobrovoljnih davalaca krvi Podgorica gasi se tiho, bez pompe, baš kao što su radili svoj posao. Ljudi koji godinama besplatno daju dio sebe kako bi drugima spasili život sada mole za prostoriju od 20 kvadrata i finansijsku pomoć da bi opstali kao organizacija, a Glavni grad, ministarstva, zdravstvo ništa. Svaku akciju dobrovoljnog davanja krvi popratio je i pomogao koliko je mogao Crveni krst Podgorice, a njihovi zaposlemni već devet mjeseci ne dobijaju zarade.
Predsjednik Društva dobrovoljnih davalaca krvi Podgorica, Vukota Jašović, podsjeća da je Društvo formirano prije 30 godina, a 2006. godine su se registrovali kao NVO, u periodu, podsjeća on, kad su brojali više od 800 davalaca krvi.
"Kasnije smo simbolično uspijevali da pomladimo organizaciju, da uključimo što više mlade populacije. Pokušavali smo, išlo se ka tome. Mi smo jedino registrovano društvo od tri društva u Podgorici koja su ugasila, a bila su u sklopu Kombinata aluminijuma i Radoja Dakića, kao i 11.oktobar na Koniku i sve se to ugasilo. Mi smo i dalje ostali zahvaljujući dobrim ljudima. Najmanju pomoć smo dobijali od države. Imamo planirane akcije, dvije godišnje, jednu u zadnji dan maja, druga akcija povodom Dana oslobođenja Podgorice. Međutim, naši davaoci krvi učestvuju svakodnevno na poziv transfuzije, Crvenog krsta i građana, u prosjeku tri do pet davalaca krvi na dnevnom nivou", kaže Jašović, u emisiji E uživo na Televiziji E.
On ističe da je to u prosjeku 30 jedinica krvi mimo akcije.
"A učestvujemo i pomažemo ljudima iz ostalih transfuzija, odnosno centara. Imamo hirurške intervencije koje se rade u Bijelom Polju, Beranama, Kotoru, Risnu i tu isto pomažemo. Prije 10 godina smo potpisali jedan protokol sa zavodima sa transfuziju iz Srbije, Republike Srpske i VMA, tako da svi naši pacijenti koji se liječe na tim mjestima imaju krv, jer mi sve to odavde završavamo. Svi građani koji se nađu na teritoriji Crne Gore, kao turisti ili radnici, bilo šta desi njima naša je obaveza kao davalaca krvi da te ljude smjestimo, damo pomoć, pružimo pomoć i da niko sa strane ne mora da dođe i da krv", pojašpnjava Jašović.
Nema neuspjele akcije, poručuje Jašović, jer dvije jedinice krvi spašavaju šest života, ko to ne zna onda ni humanost nije, kako kaže, doprla do njih.
"Ja kao predsjednik Društva dobrovoljnih davalaca krvi sam 161 put dao krv i ja sam se odužio ovoj naciji, samo mi je stalo da nađem nekoga ko će da me zamijeni i da tu mlađu populaciju uključimo i ništa drugo. Slaćemo pismo novom gradonačelniku da nam daju prostoriju od 20 kvadrata, u kojoj će biti jedan sto, par stolica, da ne plaćamo struju. Dali su nam bili nešto, ali treba mi da plaćamo komunalije, vodu, struju, odakle to nama
U Podgorici ima više od 20 takvih prostora u kojima se ili otvorila kafana, ili su zaključani. Sad očekujemo pomoć, ako ne daćemo im ključeve pa neka Glavni grad vidi šta će. Bijelo Polje ima svoje prostorije, Nikšić ima svoje prostorije, Berane ima svoje prostorije, Budva, svi oni imaju prostorije", istakao je Jašović.
Devet mjeseci bez zarada
Svaku akciju dobrovoljnog davanja krvi, podsjeća Jašović, popratio je i pomogao koliko je mogao Crveni krst Podgorice, što nije slučaj sa Crvenim krstom na republičkom nivou.
Zaposlenici u Crvenom krstu Glavnog grada nijesu primili platu već devet mjeseci, kaže sekretar Crvenog krsta Glavnog grada Dragan Božović a predstavnici Glavnog grada nijesu odgovorili, podsjeća on, na zakonom obavezujući način.
"Mi smo pokrenuli tužbu za naknadu štete, radi se o tome da su budžetom za 2024.godinu opredijeli 84.000 eura za Crveni krst Glavnog grada, to je 7.000 eura mjesečno. Do mjeseca avgusta smo dobili sredstva, od septembra je prekinuto…Što je veći budžet sve je manje sredstava za društveno javni interes. Ovo je društveni javni interes obezbjeđenje dovoljnih količina krvi. Ono što mi radimo u Crvenom krstu takođe, a za 2025.godinu predviđena su sredstva 40 posto manja nego u 2024.godini, a u 2024.godini nijesu isplaćena četiri mjeseca", zaključio je Božović.
