Okupljenima su se obratili predsjednik Mjesne zajednice Grahovo Aćim Daković, predstavnik organizatora Sveto Baković i istoričar Dragutin Papović.
„Druga polovina jula je uvijek bila u Crnoj Gori u znaku Trinaestojulskog ustanka. To je bilo sve do prije nekolike godine kada, znate i iz kojih razloga, država odnosno oni koji upravljaju njome ovaj praznik ne proslavljaju kako bi trebalo kao Dan državnosti i ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma. S druge strane to je prilika da dokažemo da antifašistizam nije stvar birokratije i političkih elita nego da on živ u građanstvu i da bez obzira na teške momente njegove vrijednosti su neprolazne“, kazao je Papović.
On je podsjetio prisutne na govor tadašnjeg jugoslovenskog premijera Veselina Đuranovića sa otvaranja spomen-kompleksa u Grahovu, 13. jula 1978. godine
„Otvaramo ovaj spomenik na 13. jul, na veliki praznik kada se crnogorski narod na poziv KPJ podigao u oružanu borbu protiv italijanskih fašističkih okupatora i zajedno sa ostalim narodima naše zemlje nakon četiri godine krvavih borbi, velikih stradanja i golemih žrtava izvojevao konačnu pobjedu, izborio slobodu i na ruševinama starog društva otvorio novo poglavlje istorije. Ovaj veličanstveni spomenik otkrivamo na 120 godišnjicu čuvene Grahovačke bitke 1858. i isto tako stogodišnjicu završetka oslobodilačkih ratova Crne Gore protiv turskih zavojevača 1878. kada su Crnogorci nakon velikih oslobodilačkih borbi i ogromnih žrtava, objektivno govoreći, prisilili velike evropske sile da priznaju nezavisnost, samostalnost i suverenitet Crne Gore. Istorijska činjenica je da je oružana borba crnogorskog naroda protiv fašističkog okupatora 1941. počela svenarodnim oružanim ustankom, ne bi mogla potpuno i do kraja da se objasni ako se ne bi imalo u vidu vjekovna borba Crngoraca za slobodu, ako se ne bi imalo u vidu sve ono što je decenijama prethodilo sudbonosnim i slavnim zbivanjima jula 1941. Samo u kontinuitetu istorijskog razvitka možemo do kraja i potpuno istinito sagledati kako smo došlo do slobode i nezavisnosti koju danas imamo, kako smo postali svoji na svome sopstvenim snagama, zalivajući svaku stopu naše zemlje krvlju njenih sinova i kćeri, podnoseći ogromnu žrtvu i nečuvene patnje i stradanja“, kazao je tada Đuranović.
Tako je, kaže Papović, 1978. objašnjeno što znači Trinaestojulski ustanak i tako je „generacija koja je u socijalizmu razvijala Crnu Goru tumačila Ustanak, NOB i socijalističku revoluciju“.
„Ono što je važnije, upravo istorijski dokazi potvrđuju da je to tako, da je Ustanak podignut i da je cijeli rat protiv fašizma vođen u sklopu vjekovne borbe Crnogoraca da imaju slobodnu Crnu Goru. Vojni cilj Ustanka je bio oslobođenje od fašističke okupacije, a politički obnova crnogorske državnosti i emancipacija crnogorske nacije u okviru socijalističke Jugoslavije“, istakao je on.
Okupljene građane je zatim podsjetio i na riječi koje je Crnogorcima uputio član Politbiroa Centralnog komiteta KPJ-u i član Glavnog štaba NOVJ, Ivan Milutinović,15. novembra 1943. godine.
„U bivšoj Jugoslaviji vi nijeste imali da kažete što ste htjeli a vaši najbolji sinovi držani su po logorima i tamnicama. To je došlo zato što Crnogorci nijesu bili složni i danas se nalazimo u takvoj situaciji da ponovo konstatujemo da ima izdajnika u Crnoj Gori. oni će učiniti sve što mogu ali ja mislim da smo se dovoljno pročistli i da se dovoljno znamo. Te ne smijemo dozvoliti da nas prevare. Ne dozvolite da se ponovi 1918. godina“, kazao je tada Milutinović.
