Objekat je, kako su u ljeto 2005. pisali srpski mediji, dopremljen na vrh planine iz dva dijela koja su na vrhu zavarena (zašvajsovana). Za transport je tom prilikom korišćeno posebno postolje koje bi ovdje predstavljalo treći dio objekta za rastavljanje. Na sličan način objekat bi valjalo rastaviti i otpremiti sa mjesta na kojem je neadekvatno postavljen.
Pobjeda je istražila kako bi cijeli postupak trebalo da izgleda.
Kontaktirali su stručnjake iz oblasti građevine, iskusne planinare, kao i vojne inžinjere koji su analizirali opcije uklanjanja objekta, proračunali potrebno vrijeme i troškove zahvata. Građevinski inžinjeri zaposleni u jednoj od vodećih crnogorskih građevinskih kompanija, sa kojima su razgovarali, objasnili su da je postupak pripreme nelegalnog objekta za transport sa Rumije, sa tehničke strane, krajnje jednostavan. Objekat bi valjalo razvariti (razšvajsovati) po šavu po kojem je i sastavljen, a zatim bi sva tri dijela trebalo ukloniti belikopterom.
Demontaža i priprema
S obzirom na dimenzije objekta, procjena građevinskih stručnjaka je da je za prvu fazu demontaže i pripreme objekta za transport potrebno obezbijediti tri radnika - dva iskusna limara i jednog građevinca. Oni bi, prema procjenama našeg prvog sagovornika, posao koji je o jadu zabavio već pet godina državu Crnu Goru, odradili za devet sati (sa uračunatim vremenom dolaska na lice mjesta).
Za ruke bi uzeli 1.500 eura (plus hrana).
Potreban alat i materijal
Za razšvajsovanje objekta potreban je aparat za zavarivanje sa pripadajućom opremom. Obzirom da na vrhu planine nema napajanja električnom energijom potrebno je dopremiti na lice mjesta mini-agregat za struju i odgovarajuću količinu goriva ili koristiti aparat za autogeno zavarivanje sa odgovarajućim bocama kiseonika i acetilena. Stručnjaci smatraju da je za rad na takvom objektu adekvatna oprema za autogeno zavarivanje. Minimalna težina kompletne opreme je (dvije boce po 15 kg svaka, ostatak opreme - gorionik za rezanje, mlaznice, rukavice, zaštitne naočari, regulatori pritiska, crijevo itd - sve ukupno max 10 kg). Ukupna težina 40 kg. Za razdvajanje ankera, u slučaju da je objekat ankerisan za temelje, potrebne su dvije brusilice -svaka težine po oko 10 kgi agregat (generator) za električnu energiju. Sinhroni agregat konstantne snage 2KW (jednocilindrični vazdušno hlađeni) težak je 35-50 kg. Potrebno je za rad dopremiti na vrh planine još minimalno 10 kg goriva. Ukupna težina agregata sa gorivom i kablom je 50-65 kg. Dvije brusilice teške su 10 kg. Ukupna težina opreme je 100-115 kg.Potrebno je obezbijediti hranu I vodu. Procjena planinara je da je po čovjeku neophodno obezbijediti minimalno 2 litra vode za dolazak do cilja i najmanje toliko za vrijeme rada. Hrana se računa po tablici 1,5 kg po čovjeku za dva obroka.
Transport
Ovu količinu opreme nemoguće je dopremiti „kozjom stazom" do vrha Rumije. Iskusni planinari iz jednog od vodećih crnogorskih klubova kažu daje za penjanje na Rumiju maksimalno očekivano da jedna osoba vrhunske kondicije nosi 15-20 kg. Zato je jedina opcija da agregat i ostali teži djelovi opreme budu dostavljeni na vrh Rumije helikopterom, dok bi ljudstvo moglo da se popne pješke ili da i ono bude transportovano vazdušnim putem.
U slučaju da radnici idu pješice, najbliži put do Rumije je sa barske strane i često ga koriste planinari. Planinari na ovu rutu kreću od Starog Bara i penju se na Rumiju za nekih četiri sata hoda. Naša tri radnika bi krenula oko šest ujutro, ali bi umjesto iz Starog Bara došli do sela Mali Mikulići automobilom i odatle pješačkom stazom do Rumije.
Demontaža
Prema procjeni stručnjaka na osnovu fotografija dostupnih javnosti, nelegalni objekat je poduprt sa nekoliko tona kamena, dok je, prema navodima srpske štampe, u temelje ugrađena tona kamena.
Za uklanjanje kamena kojim je objekat poduprt potrebno je da tri iskusna fizička radnika rade sat do dva.
Nakon ovoga potrebno bi bilo ukloniti sve „suvišne" djelove, odnosno djelove koji se mogu demontirati (zvona, vrata...) kako bi objekat bio što lakši za transport helikopterom.
Odnošenje objekta
Nelegalni objekat dopremljen je na vrh Rumije helikopterom tipa Mil7 (osavremenjena varijanta helikoptera Mi-8 sa jačim motorima koji može da nosi veći teret, odnosno da lebdi na većim visinama). Kako Vojska Crne Gore nema letjelica tog tipa neophodno ; bi bilo iznajmiti helikopter te namjene. U okruženju je više mogućnosti (Mi 17 posjeduju BiH, Hrvatska, Srbija, Makedonija, specijalizovane kompanije). Cijene su približne. Jedan iskusni vojni stručnjak, kojeg je kontaktirala Pobjeda, kaže da je objekat u potpunosti u okvirima nosivosti helikoptera Mi-17, odnosno Mi-8. Najlakši način za uklanjanje objekta bio bi da se on demontira in situ, da helikopter sleti i da se djelovi utovare u tovarni prostor helikoptera. U tom slučaju jedina ograničenja su fizičke dimenzije razmontiranih djelova, odnosno mogućnost njihovog prolaska kroz zadnja uto-varna vrata letilice i postojanje kvalitetne lokacije za vanaerodromsko slijetanje i polijetanje. Upravo ovo potonje najvjerovatnije čini ovaj pristup nemogućim: na osnovu dostupnih fotografija čini se daje greben Rumije premali i da u neposrednoj blizini objekta ne postoji zadovoljavajuća zaravan dimenzija 25x25m. Osim toga, fotografije ukazuju da je vrh sačinjen od kamenja srednje veličine, što je jako nestabilna i nesigurna podloga za slijetanje podložna klizanju. Drugi pristup je da se objekat prenese kao spoljni, podvješeni, teret. Helikopter Mi-17 certifikovan je za 5 tona ovakvog tereta. Čak i sa korekcijom za razrijeđeni vazduh na nadmorskoj visini oko 1.500 m težina je i dalje u okviru parametara letilice. Zaovaj način uklanjanja bilo bi potrebno limeni objekat maksimalno olakšati (ukloniti kamene tegove iz temelja) i demontirati sve djelove čije bi pokretanje moglo destabilizovati teret (npr. zvona, vrata itd.). Prema cjenovniku iz 2009. cijena najma helikoptera MI-17 u Srbiji je oko 1.600 eura na sat. Slične cijene su i kod drugih mogućih pružalaca usluge.
Procjena sagovornika Pobjede je da je potrebno radi sigurnosti računati na minimum tri do četiri sata rada helikoptera na licu mjesta (odnošenje tri dijela objekta) i dopremu i odnošenje većih komada opreme. Ukupna cijena najma helikoptera ne bi trebalo da premaši (sa uračunatim letom do Crne Gore) osam do deset hiljada eura.
Neke od kompanija koje iznajmljuju transportne helikoptere uvećavaju cijenu za nošenje podvješnog tereta za 50 odsto. U tom slučaju bi cijena mogla da dostigne maksimum petnaest hiljada eura, realno ne više od dvanaest, kaže naš sagovornik.
Ograničavajući faktori
On napominje da je, iako težina nije ograničavajući faktor, potrebno voditi računa o površini objekta. Naime, podvješeni teret relativno velike površine, a šupalj iznutra pod određenim uslovima (udari vjetra, dinamičko njihanje tereta) mogao bi dovesti u opasnost letilicu i posadu i stoga bi bilo najpreporučljivije objekat in situ demontirati na dva dijela. Napominje daje za preciznu kalkulaciju potrebno znati tačne dimenzije objekta. Sve posade Vojske Srbije, kaže naš sagovornik, sa odgovarajućom kategorijom borbene obučenosti kvalifikovane su za izvršenje ovog zadatka i imaju prethodnogiskustva u prenošenju podvješenih tereta. Sagovornik Pobjede kaže daje ovdje moguće uštediti tako što bi transportni helikopter Mi 17 (ili sličan) bio korišćen samo za odnošenje objekta, dok bi ljudstvo i opremu bilo moguće dopremiti do vrha Rumije helikopterima tipa „gazela" Vojske Crne Gore. To bi predstavljalo značajnu uštedu.
Ponovno sastavljanje
Objekat bi nakon transporta sa vrha planine bez ikakvih problema mogao biti ponovo zavaren po šavovima i „vraćen" u stanje u kojem je sada.
