Društvo

Pobjeda:Uklanjanje metalne crkve sa Rumije koštalo bi 15.000 eura

Izvor

 

Objekat je, kako su u ljeto 2005. pisali srpski mediji, dopremljen na vrh planine iz dva dijela koja su na vrhu zavarena (zašvajsovana). Za transport je tom prilikom korišćeno posebno postolje koje bi ovdje predstavljalo treći dio objekta za rastavljanje. Na sličan način objekat bi valjalo rastaviti i otpremiti sa mjesta na kojem je neadekvatno postavljen.

 

Pobjeda je istražila kako bi cijeli postupak trebalo da izgleda.

Kontaktirali su stručnjake iz oblasti građevine, iskusne planinare, kao i vojne inžinjere koji su  analizirali opcije uklanjanja objekta, proračunali potrebno vrijeme i troškove zahvata. Građevinski inžinjeri zaposleni u jednoj od vodećih crnogorskih građevin­skih kompanija, sa kojima su  razgovarali, objasnili su da je postupak pripreme nelegalnog objekta za transport sa Rumije, sa tehničke strane, krajnje jed­nostavan. Objekat bi valjalo razvariti (razšvajsovati) po ša­vu po kojem je i sastavljen, a za­tim bi sva tri dijela trebalo ukloniti belikopterom.

 

Demontaža i priprema

 

S obzirom na dimenzije objekta, procjena građevinskih stručnja­ka je da je za prvu fazu demontaže i pripreme objekta za tran­sport potrebno obezbijediti tri radnika - dva iskusna limara i jednog građevinca. Oni bi, prema procjenama našeg prvog sagovornika, posao koji je o jadu zaba­vio već pet godina državu Crnu Goru, odradili za devet sati (sa uračunatim vremenom dolaska na lice mjesta).

Za ruke bi uzeli 1.500 eura (plus hrana).

 

Potreban alat i materijal

 

Za razšvajsovanje objekta potre­ban je aparat za zavarivanje sa pripadajućom opremom. Obzi­rom da na vrhu planine nema na­pajanja električnom energijom potrebno je dopremiti na lice mjesta mini-agregat za struju i odgovarajuću količinu goriva ili koristiti aparat za autogeno zava­rivanje sa odgovarajućim bocama kiseonika i acetilena. Stručnjaci smatraju da je za rad na takvom objektu adekvatna oprema za au­togeno zavarivanje. Minimalna težina kompletne opreme je (dvi­je boce po 15 kg svaka, ostatak opreme - gorionik za rezanje, mlaznice, rukavice, zaštitne naočari, regulatori pritiska, crijevo itd - sve ukupno max 10 kg). Uku­pna težina 40 kg. Za razdvajanje ankera, u slučaju da je objekat ankerisan za teme­lje, potrebne su dvije brusilice -svaka težine po oko 10 kgi agregat (generator) za električnu energi­ju. Sinhroni agregat konstantne snage 2KW (jednocilindrični vazdušno hlađeni) težak je 35-50 kg. Potrebno je za rad dopremiti na vrh planine još minimalno 10 kg goriva. Ukupna težina agrega­ta sa gorivom i kablom je 50-65 kg. Dvije brusilice teške su 10 kg. Ukupna težina opreme je 100-115 kg.Potrebno je obezbijediti hranu I vodu. Procjena planinara je da je po čovjeku neophodno obezbije­diti minimalno 2 litra vode za do­lazak do cilja i najmanje toliko za vrijeme rada. Hrana se računa po tablici 1,5 kg po čovjeku za dva obroka.

 

Transport

 

Ovu količinu opreme nemoguće je dopremiti „kozjom stazom" do vrha Rumije. Iskusni planinari iz jednog od vodećih crnogorskih klubova kažu daje za penjanje na Rumiju maksimalno očekivano da jedna osoba vrhunske kondi­cije nosi 15-20 kg. Zato je jedina opcija da agregat i ostali teži djelovi opreme budu dostavljeni na vrh Rumije heli­kopterom, dok bi ljudstvo moglo da se popne pješke ili da i ono bu­de transportovano vazdušnim putem.

U slučaju da radnici idu pješice, najbliži put do Rumije je sa bar­ske strane i često ga koriste plani­nari. Planinari na ovu rutu kreću od Starog Bara i penju se na Rumiju za nekih četiri sata hoda. Naša tri radnika bi krenula oko šest ujutro, ali bi umjesto iz Starog Bara došli do sela Mali Mikulići automobilom i odatle pješač­kom stazom do Rumije.

 

Demontaža

 

Prema procjeni stručnjaka na osnovu fotografija dostupnih jav­nosti, nelegalni objekat je podu­prt sa nekoliko tona kamena, dok je, prema navodima srpske štam­pe, u temelje ugrađena tona ka­mena.

Za uklanjanje kamena kojim je objekat poduprt potrebno je da tri iskusna fizička radnika rade sat do dva.

Nakon ovoga potrebno bi bilo ukloniti sve „suvišne" djelove, odnosno djelove koji se mogu de­montirati (zvona, vrata...) kako bi objekat bio što lakši za transport helikopterom.

Po uklanjanju kamenja i „suviš­nih" djelova objekta temelj bi bio oslobođen i zatim bi brusilicama radnici prerezali četiri ankera na uglovima objekta, za šta im je po­trebno oko pola sata. Slijedi ukla­njanje kamenja iz metalnih te­melja. Sagovornici kažu da je ovo teži dio posla s obzirom da je neadekvatan položaj objekta. Uslijedilo bi razvarivanje (razšvajsovanje) limenog objekta' po šavu po kojem je i zavaren (zašvajsovan). Prema procjeni isku­snog stručnjaka, optimalno bi bilo da dva zavarivača krenu sa dvije strane ili pak da krenu sa jedne strane i da se smjenjuju. Cio posao bi trajao oko tri sata. Nakon što objekat bude rastav­ljen uslijedila bi priprema za nje­gov transport helikopterom.

 

Odnošenje objekta

 

Nelegalni objekat dopremljen je na vrh Rumije helikopterom tipa Mil7 (osavremenjena varijanta helikoptera Mi-8 sa jačim motorima koji može da nosi veći teret, odnosno da lebdi na većim visina­ma). Kako Vojska Crne Gore nema letjelica tog tipa neophodno     ; bi bilo iznajmiti helikopter te namjene. U okruženju je više mo­gućnosti (Mi 17 posjeduju BiH, Hrvatska, Srbija, Makedonija, specijalizovane kompanije). Ci­jene su približne. Jedan iskusni vojni stručnjak, ko­jeg je kontaktirala Pobjeda, kaže da je objekat u potpunosti u okvi­rima nosivosti helikoptera Mi-17, odnosno Mi-8. Najlakši način za uklanjanje objekta bio bi da se on demontira in situ, da helikopter sleti i da se djelovi utovare u tovarni prostor helikoptera. U tom slučaju jedina ograničenja su fi­zičke dimenzije razmontiranih djelova, odnosno mogućnost nji­hovog prolaska kroz zadnja uto-varna vrata letilice i postojanje kvalitetne lokacije za vanaerodromsko slijetanje i polijetanje. Upravo ovo potonje najvjerovatnije čini ovaj pristup nemogućim: na osnovu dostupnih fotografija čini se daje greben Rumije premali i da u neposrednoj blizini objekta ne postoji zadovoljavaju­ća zaravan dimenzija 25x25m. Osim toga, fotografije ukazuju da je vrh sačinjen od kamenja sred­nje veličine, što je jako nestabilna i nesigurna podloga za slijetanje podložna klizanju. Drugi pristup je da se objekat pre­nese kao spoljni, podvješeni, te­ret. Helikopter Mi-17 certifikovan je za 5 tona ovakvog  tereta. Čak i sa korekcijom za razrijeđeni vazduh na nadmorskoj visini oko 1.500 m težina je i dalje u okviru parametara letilice. Zaovaj način uklanjanja bilo bi potrebno lime­ni objekat maksimalno olakšati (ukloniti kamene tegove iz teme­lja) i demontirati sve djelove čije bi pokretanje moglo destabilizovati teret (npr. zvona, vrata itd.). Prema cjenovniku iz 2009. cijena najma helikoptera MI-17 u Srbiji je oko 1.600 eura na sat. Slične ci­jene su i kod drugih mogućih pružalaca usluge.

 

Procjena  sagovornika  Pobjede je da je potrebno radi sigurnosti računati na minimum tri do četiri sata rada helikoptera na licu mjesta (odnošenje tri dijela objekta) i dopremu i odnošenje većih ko­mada opreme. Ukupna cijena na­jma helikoptera ne bi trebalo da premaši (sa uračunatim letom do Crne Gore) osam do deset hiljada eura.

 

Neke od kompanija koje iznajmljuju transportne helikop­tere uvećavaju cijenu za nošenje podvješnog tereta za 50 odsto. U tom slučaju bi cijena mogla da do­stigne maksimum petnaest hilja­da eura, realno ne više od dvana­est, kaže naš sagovornik.

 

Ograničavajući faktori

 

On napominje da je, iako težina nije ograničavajući faktor, po­trebno voditi računa o površini objekta. Naime, podvješeni teret relativno velike površine, a šupalj iznutra pod određenim uslovima (udari vjetra, dinamičko njihanje tereta) mogao bi dovesti u opa­snost letilicu i posadu i stoga bi bilo najpreporučljivije objekat in situ demontirati na dva dijela. Napominje daje za preciznu kal­kulaciju potrebno znati tačne di­menzije objekta. Sve posade Vojske Srbije, kaže naš sagovornik, sa odgovaraju­ćom kategorijom borbene obučenosti kvalifikovane su za izvrše­nje ovog zadatka i imaju prethodnogiskustva u prenoše­nju podvješenih tereta. Sagovornik Pobjede kaže daje ovdje moguće uštediti tako što bi transportni helikopter Mi 17 (ili sličan) bio korišćen samo za od­nošenje objekta, dok bi ljudstvo i opremu bilo moguće dopremiti do vrha Rumije helikopterima ti­pa „gazela" Vojske Crne Gore. To bi predstavljalo značajnu uštedu.

 

Ponovno sastavljanje

 

Objekat  bi nakon transporta sa vrha planine bez ikakvih pro­blema mogao biti ponovo zava­ren po šavovima i „vraćen" u stanje u kojem je sada.

Portal Analitika