Konkurencija. Ta strašna strašna aždaja, čiji je jedini cilj da te savlada i porazi. E pa ne bih rekla.
Živimo u sredini koja, em što ne prašta uspjeh, uči te od malih nogu da moraš da se takmičiš i budeš najbolji i prvi. Uče te da moraš da ujedaš i gaziš preko svih živih da bi preživio. Uče te da su kolege zlobnici koji samo žele da ti ukradu ideju i potpišu se na istu kao da je njihova ili ti namjeste otkaz zarad njihovogličnog prosperiteta. Imala sam baš takva iskustva, ali to su pojedinci i kap vode u moru za mene.
Ljubomora nikako nije dobra motivacija za uspješnu karijeru. Konkurenciju vidim kao kolege, ne dobrovoljce za “mačevanje”, čak i kad oni žele ili iniciraju takav “dvoboj”. Ne kažem da ne treba da se zauzmeš za sebe ako te neko bez ikakvog povoda napada (vezano ili ne za profesiju), samo sam postala jako alergična na priču iza leđa. A istim “naratorima” je često neko drugi kriv za lični neuspjeh.
U daljem tekstu pričaću o komercijalnom dizajnu/ilustraciji, naravno.
Od kolega se uči, ne zazire se
Lično smatram da ni jedan dizajner ne može da napreduje ako ne gleda šta drugi rade.
Kada kažem ‘gleda šta drugi rade’ ne mislim da kopira svoje kolge, već se inspiriše da uradi nešto drugačije ili novo sa svojim radovima. Niko od crtača nije legao da spava i njegov stil mu se ukazao u snu. Kreiranje stila je dugogodišnji proces u kom, osim što istražuješ u svom svakodnevnom okruženju, vidiš od svakog ponešto i nađeš način da to primijeniš na neki svoj način. I sami razgovori sa kolegama mogu da te inspirišu da otvoriš oči tamo gdje su bile zatvorene. Ako dizajner ne prepozna to na vrijeme, može pasti u začarani krug ljubomore i stagnacije.
Kad gledaš samo svoje radove i misliš da je to najbolji način - pregaziće te vrijeme, prije svega, jer ako se išta mijenja brzinom svjetlosti to su trendovi u dizajnu. Poenta je da se toj brzini svjetlosti priključiš i dođeš do momenta kada si ta osoba koja postavlja trend. Ništa od ovoga ne može bez kolega.
Ljubomora jednako neprofesionalnost
Kada je konkurencija uspješnija od tebe, ne znači da je automatski konkurenciji lako ili da je dobila posao na neki manje moralan način od tebe. Ne znači da je legao da spava i taj uspjeh se sam od sebe desio. Ako te ikad tuđi uspjeh naljuti, a ne inspiriše, nije problem u konkurenciji nego u tebi. Uspješni ljudi nikad nisu ljubomorni na druge ljude, jer znaju svoju vrijednost i u tuđim uspjesima vide samo potvrdu i inspiraciju da može bolje.
Ja lično nikad nisam osjetila profesionalnu ljubomoru, jer neko ima bolju patformu na internetu od mene ili bolje crta.
U svako doba dana, sa svakim treptajem oka, ja znam da neko negdje bolje crta od mene ili možda čak po mom ukusu ja bolje crtam, a on je više zapažen. To ne znači da treba da izvadim sva oružja protiv moje konkurencije i pokušam da zapalim sve što radi, jer ne radi bolje od mene, a više ljudi ga vidi.
Pod jedan - to što neko ne crta po mom ukusu ne znači da je ultimativno lošiji od mene, da je ‘’umjetnik’’ ili šta god tome slično, a omalovažavajuće. Ako je neko našao način da se izbori za svoj posao iz snova i to se sviđa gomili ljudi, a pritom to nikog ne vrijeđa ili ugrožava, ko sam ja da naređujem da to ne smije nikome da se sviđa. Ko sam ja da poništim nečiji uspjeh, šta sam uradila za sebe da budem bolja, koliko sam danas crtala, da li sam nastavila da se usavršavam i nakon fakulteta - to su pitanja koja treba da postavim sama sebi kada je neko bolji, a ne djetinjasto ‘zašto taj, a ne ja’. Pa upravo imam i odgovor zašto ne ja - zbog takvog odnosa prema profesiji.
Pod dva - niko mi apsolutno nije dužan ništa. Kada završiš fakultet, niko ti nije dužan da ti nađe posao. Kada nacrtaš crtež, niko nije dužan da ga kupi. Kada izbaciš taj crtež na internet, niko nije dužan da ga lajkuje uostalom. Niko nije dužan da te cima za rukav da svaki dan crtaš i vježbaš. Ama baš niko. Zato ti niko nije kriv što ne koristiš sve moguće resurse i načine da dođeš do željenog uspjeha, koji javno prezireš samo jer nije tvoj. Na dizajnerskom nebu za svakog ima mjesta, do tebe je da li želiš da nađeš svoje mjesto ili nikad ne dođeš do istog, jer si ‘previše dobar za to’. Sve dok kriviš druge ljude jer nisi ostvario svoje snove, dok si po svom mišljenu previše dobar u tome što radiš, ostaćeš zauvijek u istom mjestu - zauvijek isfrustriran tuđim uspjesima.
onus - možda i nisi toliko dobar, jer otvorena ljubomora pokazuje samo koliko si nesiguran, ne da je tvoj kolega nužno loš dizajner.
Kolegijalnost
Lično se družim sa par kolega, ali sam sa baš dosta njih u kontaktu. Nerijetko sa njima razmijenjujem svašta, od iskustva do četkica za Procreate.
Kad god sam u zavidnoj poziciji da moram da odbijem neki posao, preporučim makar 5 drugih dizajnera i to ih ne biram na osnovu mog ličnog odnosa sa njima, već po tome da li će odgovarati za konkretni zadatak.
Volim i da podijelim sa svojim pratiocima, bez bojazni da ću konkurenciju staviti ispred sebe, lijepe radove drugih ljudi. Volim da kupim radove drugih ljudi i podržim ih na taj način. Volim da pomognem svakom mlađem kolegi kako da formira cijenu, ako nije siguran kako se to radi. I tako meni izgleda zdrav odnos sa kolegama.
Ne kažem da treba ovakav odnos imati sa apsolutno svima, jer ni inače ti svi ne odgovaraju ili čak ne dobijaš isti tretman nazad, ali dok podržavam kolege koje volim, sigurno neću ići okolo da omalovažavam radove svojih kolega koji mi nisu prirasli za srce. To uostalom više kaže o meni, ne o njima.
Strogo poslovno
Opet - niko ne kaže da sad treba da se uhvatimo svi za ruke i instant obožavamo. Niko ne kaže ni da moramo da se družimo sa svim kolegama na svijetu, ne bi li postali i mi dobri dizajneri. Kao i obični ljudi - imaš ljude sa kojima se poklapaš i one sa kojima ne, tako je i u profesionalnom svijetu.
Međutim, kako bi zadržao svoju profesionalnost, isto je kao i sa običnim ljudima - gledaj tuđa posla, dok gledaš i svoja, dovoljno da se inspirišeš, ne da ideš okolo i mastiš druge jer ne rade nešto po tvojoj želji. Ako ideš okolo i nerviraš se jer neko radi nešto što ti se ne sviđa - tadagledaš samo tuđa posla, svoja ni malo.
Čovjek ne može da živi sam. Znam ih koji mogu, ali svako voli lijepu riječ, zagrljaj, bilo kakvu pažnju. Isto tako - dizajner ne može da stvara sam.
Kad god se desi ‘art block’ pohitate za pinterestom i vrsnim stranim dizajnerima i inspirišete se njihovim radovima, da bi ove što su vam ‘kod kuće’ pljuvali kako su bijedni zbog iste stvari koju i sami radite. Dozvoljeno je da vam se nešto sviđa ili ne, ali da od profesije pravite lični konflikt je ogledalo nepostojeće radne etike.
Pouka priče - malo više da se radi i malo manje da se priča, pa će da stignu ti foloveri, koji su izgleda bolna tačka sadašnjice. Ako si najbolji, a opet nikako ne napreduješ, i nisi baš najbolji. Kad ptihvatiš to i isključiš sujetu, svašta lijepo može da se desi.
