U januaru se Aleksej Navaljni ukrcao na let za Moskvu. Najpoznatiji ruski disident proveo je pet mjeseci u Njemačkoj oporavljajući se od posljedica trovanja novičokom. Okružen novinarima koji su putovali s njim, nije imao iluzija šta će se dogoditi kada mu Berlin zamijeni dom.
Ruske vlasti bi ga uhapsile, sigurno. Proveo bi mjesece, godine u zatvoru. Vjerovatno nikada ne bi izašao. U avionu je Navaljni slegao tim brigama svojim uobičajenim mračnim humorom.
„Ne bojim se“, rekao je. Let je proveo gledajući svoju omiljenu emisiju, američki crtani sitkom Rick and Morty.
Da li je odluka Navaljnija da se suoči sa Vladimirom Putinom bila čin najveće hrabrosti, savremeni odjek osuđene pobune decembrista protiv autokratske vladavine? Ili je to bila samoubilačka glupost? Na kraju krajeva, Navaljni predstavlja najbolju šansu za demokratske promjene u Rusiji od raspada SSSR -a.
Pod Putinom se krađa proširila od nečega što podriva državnu kontrolu u oruđe za disciplinovanje elita. Svi su saučesnici. I stoga podložni kaznenim optužbama
Kako se Navaljni kockao sudbinom, njegovo hapšenje u Moskvi izazvalo je velike proteste protiv Kremlja. Demonstranti su izašli na trgove 180 gradova, od okupiranog Krima do Vladivostoka. Tražili su njegovo oslobađanje. Ali ova ne baš revolucija nikada nije zaista ugrozila Putinovu dvodecenijsku vladavinu, niti je umanjila njegovu kontrolu.
Dok Navaljni sjedi u zatvoru, izgleda da je Putin spreman da nastavi da radi i do svojih 80-ih. Snage bezbjednosti za sada su ugušile ulične proteste koristeći taktiku koja je odavno poštovana: brutalna sila, masovna hapšenja i pojačani progon. U toku je veća represija. Neslaganje, kaže poruka, ima gadne posledice.
U roku od nekoliko mjeseci, vlasti su ukinule Navaljnijev zastrašujući antikorupcijski pokret, zabranivši njegovu mrežu lokalnih kancelarija u cijeloj zemlji. Zatvorili su i nekoliko preostalih nezavisnih medija u Rusiji, označivši ih „stranim agentima“ i „nepoželjnim“. Sloboda govora je ugrožena.
Uz alarmantnu brzinu, Rusija se približava onome što autori nove studije nazivaju „potpunom diktaturom“. Trojica ruskih akademika – Jan Mati Dolbaum, Morvan Laluet i Ben Noble – napisali su zanimljivu i pravovremenu knjigu o Navaljnom – čovjeku, političaru i demonstrantu.
Podnaslov knjige postavlja pitanje: „Putinov osvetnik, budućnost Rusije?“.
Niko ne zna da li je Navaljni zaista sudbina Rusije ili tragična nacionalna fusnota, koju je dokrajčila ista zbunjujuća ekipa špijunske agencije FSB koja je prošlog ljeta pokušala da ga ubije u Sibiru, trujući ga.
Knjiga ubjedljivo tvrdi da je Navaljni najzanimljivija i najznačajnija ličnost proizašla iz postkomunističkog perioda. Prati njegovu ranu karijeru kao blogera i aktiviste do današnjeg statusa, kao Putinovog globalno priznatog neprijatelja i najveće glavobolje.
Navaljni nije ni Nelson Mandela, ni Aleksandar Solženjicin, sugerišu autori. Umjesto toga, on je sam: inspirativan, složen, harizmatičan, drzak i vrhunski medijski potkovan. I takođe zabavan, njegov humor koji je kao batinu koristio za razbijanje neprijatelja. Navaljni je iznad svega političar, taktički fleksibilan, kontradiktoran i polarizujući.
Rođen 1976. godine, Navaljni je poticao iz generacije koja je odrasla u SSSR-u, ali ga ona nikada nije definisala. Devedesetih je radio kao advokat i berzanski posrednik. Pripadajući desnom krilu, pro-poslovni „panker“, prema riječima prijatelja, u politiku je ušao tokom rane Putinove ere kao radnik u liberalnoj stranci Jabloko.
Iz partije je izbačen 2007. godine nakon što se pridružio maršu ruskih nacionalista u Moskvi. Mnogi od prisutnih bili su neonacistički skinhedsi. Navaljni je svojevremeno uporedio čečenske teroriste sa žoharima i još se zalaže za vizni režim za gastarbajtere iz Centralne Azije.
Da li ga to čini rasistom? Navaljni se nikada nije u potpunosti odrekao svojih ranih radikalnih stavova, iako je njegova platforma ovih dana platforma mejnstrim, proevropskih, socijaldemokrata, više ljevica nego desnica. Knjiga objašnjava Navaljnijevo haranje u nacionalizam citirajući njegovo mišljenje da opozicija mora biti popularna. Tek tada može biti efikasna.
Navaljnijeva kampanja protiv rasprostranjene državne korupcije privukla ga je pažnju. Ispitao je vlasništvo korporacija i privatnih kompanija, poput trgovca naftom Gunvora (Američko ministarstvo finansija kaže da Putin ima koristi od toga; firma to negira). Kada sam ga sreo 2010. godine, Navaljni mi je skicirao šeme na ogromnoj tabli.
Sljedeće godine Navaljni se obratio antivladinim skupovima i smislio slogan za vladajuću stranku Jedinstvena Rusija „stranku prevaranata i lopova“. Vodio je impresivnu kampanju da postane gradonačelnik Moskve, osvojivši trećinu glasova. Zatim je 2012. godine pokrenuo FBK, fondaciju za borbu protiv korupcije. Ovo je postalo njegovo glavno političko sredstvo.
Autori detaljno pišu o ulozi korupcije u ruskoj politici. Oni napominju da se pod Putinom krađa proširila od nečega što podriva državnu kontrolu u oruđe za disciplinovanje elita. Svi su saučesnici. I stoga podložni kaznenim optužbama.
„Krađa je organizovana da ojača moć“, tvrdi se u knjizi.
Dodaje se da je uspon Navaljnija postao moguć samo zbog interneta. Isključen sa državne televizije i ocrnjen u kremaljskim medijima, Navaljni se obratio online svijetu kako bi iznio svoje ideje. On je razvio publiku putem sjajnih YouTube video-zapisa, dnevnih emisija i Instagram i Twitter kanala, gdje ima 2,6 miliona pratilaca. (Putin, tehno-dinosaurus, ne koristi ni email.)
Dvojici ruskih ljekara koji su ga liječili od trovanja novičokom dogodila se misteriozna smrt
U svojoj borbi mačaka i miša sa vlastima, Navaljni je primijenio genijalnu taktiku. Njegovi pomoćnici letjeli su bespilotnim letjelicama iznad palata ruskih nadmoćnika KGB-a. Istraga FBK-a protiv Dmitrija Medvedeva, nekadašnjeg ruskog predsjednika i premijera, bila je bravurno djelo pripovijedanja i špijuniranja. Počelo je sa trenerima Medvedeva, a završilo raskošnim kućama i toskanskim vinogradom.
Čak i kritičari priznaju da je Navaljni hrabar. Njegova blokbaster istraga o Putinovoj crnomorskoj palati objavljena je neposredno po povratku u Moskvu. Navaljni prikazuje Putina oštro, kao malog birokratu koji je diplomirao krađu kasetofona kao mlađi špijun u istočnoj Njemačkoj kako bi opljačkao čitavu zemlju.
„Lopovski mali čovjek u bunkeru“, kovorio bi Navaljni uz podsmijeh.
Trojica akademika kažu da Kremlj ozbiljno shvata prijetnju koju predstavlja Navaljni. Zatvarali su ga u raznim prilikama i podnosili krivične prijave, a 2017. blokiran je da postane predsjednik. Prošle godine, ogorčeni Putin dao je tajno naređenje da ga ubiju, navodi Navaljni. Dvojici ruskih ljekara koji su ga liječili od trovanja novičokom dogodila se misteriozna smrt.
Do sada je Putin postupao nemilosrdno u poništavanju rivala, ali knjiga ističe da je njegov režim prilagodljiv i realan. Naporno se radilo na pridobijanju podrške običnih Rusa i izgradnji emocionalne veze sa njima. Kako sam Navaljni priznaje, Putin je popularan. Čak i sa poštenim izborima i slobodnim medijima, Putin bi mogao samo da pobijedi Navaljnog u direktnom glasanju.
