I sam sam iznenađen, kao što vjerujem da ćete biti i Vi, da će iz mene ka Vama ikada otići i jedna riječ, a kamoli cijelo pismo. Ne zato što nisam sklon dijalogu, naprotiv, smatram viteškom vrlinom snagu pojedinca da i najvećem krvniku uputi riječi umjesto kletvi, pitanja i dileme umjesto prijetnji i psovki, i ponudi rješenje, umjesto mača.
Moja malenkost, a i Vaša, pripadaju svjetovima toliko dalekim da među njima nema nikakve komunikacije. Moja omiljena „stvar“ bila bi „My funny Valentine“, u džez verziji iz „Talentovanog gospodina Riplija“, dok Vaša, vjerovatno, „Kukaju Turci, leleču bule“. Možda i griješim, ali Flojde sigurno ne slušate. Za vas je to đavolja muzika, a za ostatak planete svjetska kulturna baština.
Dijele nas svjetlosne godine ideja, ubjeđenja, vrijednosti toliko dalekih da mi je teško da povjerujem da imamo išta zajedničko, ni jednu jedinu stvar, a ipak, osjećam potrebu da umjesto moje današnje kolumne, pišem Vama. Jer, neko mora.
Ko vam je dao za pravo da lijepite etiketu nemorala, u odnosu na to ko sa kim liježe u krevet?
Znam da ćete moje riječi primiti sa nadobodne visine i unaprijed formiranim potcjenjivačkim, omalovažavajućim i mrziteljskim stavom. Jednostavno, znam. Zato što sam Crnogorac, onaj pravi a ne „elitni Srbin“. Zato što mislim svojom, a ne Vašom glavom. Zato što sam slobodan, a ne bogobojažljiv. Zato što hodam uspravno i ne klečim. Zato što ne ljubim ruke. Zato što znam da virus odnosi vladike podjednako koliko i prosjake. Usput, moja bi me savjest do kraja života progonila da sam svoje stado ubjeđivao u suprotno. Vi, na primjer, nemate problem sa njom. A i zašto biste, ta Vas je zabluda i načinila mitropolitom.
Iako, kažem, znam da će me vaše okruženje poltrona, savjetnika i sljedbenika sa visine potcijeniti i vrijeđati, zašto ne i fizički napasti, pa i ranije su to radili na vladičanske i popovske migove, ipak ostavljam zeru nade da će jedno od dva moguća čuda ipak presuditi: neki trag pristojnosti ili pak dobar PR savjet. Vi svakako vjerujete u čuda. Ne da ćete na pismo odgovoriti, toliki Don Kihot nisam, već da ćete ga pokušati razumjeti, mada i u to ozbiljno sumnjam.
Volite za sebe da kažete (Vi i vaši prethodnici) da sjedite na „tronu Svetog Petra“ i da na sebe gledate kao na njegovog nasljednika. Petar Prvi je ostao zapamćen kao dobroćudni karakter, duhovni lider poput onih iz Tolkinovih romana, ratnik i erudita velikoga srca, koji metar ove zemlje nije dao ni globalnoj imperiji. Isposnik dugačkog štapa u kom je donio sjeme krtole u gladnu Crnu Goru. Narod je mirio svojim poslanicama, a na zborovima je „umirala krv“ ostvete između plemenskih strasti i sukoba.
Nema te slobode koja sa sebe jednom nije strgnula lance
Vi radite sve suprotno, gospodine Mićoviću! Od prvog dana vašeg vladičanskog života, Crnu Goru osvaja mržnja, a podjele dosežu istorijski mkasimum. Svetog Petra je narod obožavao, a Vas su na Cetinje morali i policija i vojska transportovati. Teritorije i kulturno blago za koje Sveti Petar krvario poklanjate drugoj državi, a za vašeg „mandata“ crkva kupuje oružje.
Umjesto Umira krvi, vi otvarate teme koje krv prizivaju. „Dogodine na Lovćenu“ je maksima po kojoj Vas pamtimo. “Preporučujem vi uzajamnu slogu, mili vitezovi i čestiti junaci“ - Sveti Petar. Vi ste u poređenju sa njim, dva posvađana liderska antipoda. Vi ste političar, on je bio pastir i prosvjetitelj.
Birajte - dijalog ili mržnja. Ja sam za prvo
No, razlog zbog kog Vam danas pišem je Vaš najnoviji istup. U eufemističkoj formi poziva za vjerski moleban, vi ste svoje stado opet naelektrisali. Vi ste opet uzavreli krv. Vi ste mladim ljudima nacrtali mete. Vi ste nahuškali armiju svojih tetoviranih tabadžija da u ime „porodice, otadžbine, doma, naroda svoga, predaka i potomaka" mrze, napadaju i prevaspitavaju one drugačije među nama. Vi ste uvijek u ratu sa pluralizmom, koloritom različitosti, “varijacija na temu”… Vi ste vojnici jednoumlja, totalitarne nekreativnosti života!
Ko vam je dao za pravo da lijepite etiketu nemorala, u odnosu na to ko sa kim liježe u krevet? Zašto Vas to uopšte, u toj mjeri intrigira i opsijeda? Zašto niste molebane organizovali kao reakciju na slučajeve pedofilije u redovima Vaše crkve?
Vaš će ogroman uticaj u zemlji, nakon ove inicijative, ove snažne vrjednosno etičke osude, stvoriti atmosferu straha i frustracije, kod velikog broja mladih ljudi. Njihov prajd se dešava svake godine evo već deceniju. Sve što rade ti ljudi jeste da šetaju, plešu i pjevaju. Kome to može da smeta? Protiv koje to porodice ili države može biti usmjereno? Nijedne!
Umjesto Umira krvi, vi otvarate teme koje krv prizivaju
No, svako, pa i Vi imate pravo na oprost. U to i sam, kao agnostik, vjerujem. Znam, ovdje ide dio u kom Vaš ego progovara sa „ko si ti da...“ Ipak, koristim priliku da Vam iz dubine svog srca, uz sve razlike i uz najbolju namjeru, sugerišem da revidirate stav, ublažite retoriku i kao suštinski pastir pošaljete pravu poruku mira, ljubavi i tolerancije. Ukoliko Vaš ego to Vama i dopusti, bila bi to prava iskra suštinskog pomirenja.
Ukoliko i dalje budete insistirali na blijedoj kopiji beogradskog uličnog fanatizma, u kom siromaštvo i nacionalizam zaogrnuti u crkvena platna marširaju sa mržnjom u očima, bićete sami odgovorni za svako nasilje nad LGBTQ osobom, jer ste ga svojim riječima i inspirisali i podstaknuli.
Nema te slobode koja sa sebe jednom nije strgnula lance. Od vaših će žrtava nastajati samo martiri, koji će sjutra inspirisati na hiljade novih. Pa sam Hrist je jedan od njih. Birajte - dijalog ili mržnja. Ja sam za prvo.
Komentari ()
