Četvrte večeri FIAT-a gledali smo kratki film ,,Piksel o kamenu“, koji je nastao u produkciji festivala, uz podršku Ministarstva kulture i medija (sufinansiran na konkursu Kultura mladih- kultura budućnosti) i Crnogorskog narodnog pozorišta.
Režiser i scenarista filma je Petar Burić, koji i u njemu glumi, zajedno sa Anjom Misović, Radmilom Škuletić, Vuk Vučinić i Luka Stanković. Film je prethodno premijerno prikazan 23. maja na Sceni Studio Crnogorskog narodnog pozorišta.
Istorija kroz zaboravljene sudbine
Film kao građu koristi knjigu ,,Drugačija istorija: priče o spomenicima, grobnicama i pokojnicima“ Slobodana Čukića. Namijenjen prvenstveno uzrastu od 12 do 26, cilj filma je da upozna publiku sa manje poznatim anegdotama crnogorske istorije i impresivnim a skoro zaboravljenim ličnostima. Ljudima koji nisu bili vladike, prinčevi, velike vojskovođe ili pokretači ustanaka, već obični, mali ljudi koji su u najtežim trenucima pokazali izuzetnu empatiju, ljudskost i odlučnost.
Film kratko ali efektivno pokriva živote troje ličnosti: Marije Andrijine Perović, žene koja je u svom domu ugostila i njegovala ranjenog ubicu svog sina; Barjaktara Kustudiju, koji slavi predanost, ljudskost i hrabrost grupe ratnika prema svojim saborcima; i Muja Malikovića, koji je snagom volje izdržao mučenje koje su rijetki preživjeli.
Likovi iz mašine, emocije iz života
Međutim, ovaj film nije posvećen samo prošlosti. Istovremeno, on komentariše rapidni razvoj tehnologije kojoj prisustvujemo, skrećući pažnju ne samo na sve veću vezanost za tehnologiju i društvene mreže koju primjećujemo kod mlađih generacija, već na prijetnju masovne upotrebeAI-ja (ili, konkretnije, velikih jezičkih modela, na engleskom poznatih kao LLM) u svrhe umjetnosti i obrazovanja, koja nastaje kao rezultat korporacijskih pokušaja da zamijene radnike i umjetnike automatizovanim programima.
Vizuelna estetika filma, dizajn zvuka duguju Tik-Tok videu, kao i način kadriranja i prelazaka između scena (koji su se pokazali veoma praktičnim za 15-minutni film), kao što je i dijalog ispunjen engleskim tuđicama i slengom tipičnim za Gen Z generaciju.
Okvirna priča filma je da su svi likovi unutar njega zapravo kompjuterski generisane vještačke inteligencije koje se obraćaju gledaocima, priznajući koliko zavide ljudima na njihovim emocijama, kreativnosti i bogatoj prošlosti.
Između humora i ozbiljnosti
Dijalog je ispunjen šalama i igrama riječi na račun savremenog slenga i popularne tehnologije. Neke od njih su veoma duhovite, ali neke se čine pretjeranim i forsiranim, dovodeći dijalog u opasnost prelaska u manir. I mada je to okolnost nametnuta realnostima kratke forme, kada su u pitanju iscenacije istorijskih događaja, dominantna je naracija. Bilo bi prijatno da su glumci imali više prostora da uđu u likove i prikažu njihova iskušenja.
Međutim, i sa tim malim manama, film ostavlja utisak vizuelno zanimljivog djela koje vješto i ekonomično barata ograničenim vremenom, kombinujući pitanja istorije, kulturnog sjećanja, tehnologije i etičkih vrijednosti, na način koji ima potencijala da izazove interesovanje i promjenu kod mladih.
Produkciju potpisuje Ana Vukotić, dok je izvršna producentkinja Nataša Miličević. Bojan Ivović je služio kao direktor fotografije i montaže. Narator je Veselin Gajović Gajo.
