Velemajstor Nikita Petrov jedan je od 44 ruskih šahista koji su potpisali otvoreno pismo 'Zaustavite rat' upućeno predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu u kome se protive njegovoj agresiji ka Ukrajini. Naravno, kao rezultat neslaganja sa potezima, odlazak iz države se nametnuo. Odabrao je Crnu Goru, ali i da nastupa pod crnogorskom zastavom...
O kakvom se igraču radi pokazao je u februaru ove godine kada je na vjerovatno najjačem Nacionalnom šahovskom prvenstvu do sada postao šampion države.
O šahovskim počecima
„Pravilima šaha me naučila baba, a kao veoma mlad u šahovskom klubu u rodnom Novorosijsku upoznao sam prvog i jedinog šahovskog trenera - Sergeja Velinova. Od tada, šah postaje važan dio mog života“, ističe Petrov u razgovoru za Portal Analitika.
Kaže i da - nikada nije bio supertalentovan.
„Jedva sam prešao 2200 ELO sa 16 godina i nikada nisam ozbiljno razmatrao da budem profesionalni šahista, do druge godine fakulteta, kada sam konačno napredovao i osvojio nekoliko intermajstorskih i velemajstorskih normi“, iskren je Petrov.
Dodaje da je imao 'sreću' da nije bio među najboljim igračima u mlađim kategorijama, što je, kaže, rezultiralo da nema nikakvu pomoć od Ruskog šahovskog saveza.
„Zauzvrat, kada sam promijenio federaciju, osjećao sam da im ne dugujem ništa. Da razjasnim, nije bilo nikakvog lošeg tretmana, nego je uvijek bilo igrača mojih godina koji su, objektivno gledano, bili mnogo jači i talentovaniji od mene i samim tim očigledno zasluživali svu pruženu podršku“, navodi Petrov.
O odlasku iz Rusije
Sagovornik Analitike ističe da su razlozi za napuštanje Rusije očigledno politički jer se, kako navodi, ne slaže sa metodama ruske vlade kojom rješava geopolitičke probleme.
„Sumnjam da je ikome lako da se preseli iz zemlje gdje se rodio i živio decenijama i gdje mu još živi familija i prijatelji. Srećom, granice sa Rusijom nisu zatvorene (još?), pa imam priliku da posjetim domovinu i to nerijetko činim“, kaže Petrov.
Uprkos tome, on čuva dozu optimizma i nade da će se situacija u njegovoj zemlji jednog dana popraviti.
„Što se tiče razloga za preseljenje u Crnu Goru, njih je nekoliko. Lingvističke, mentalne sličnosti, kao i kulturološke, bile su olakšavajuća okolnost pri odabiru Crne Gore kao destinacije za život. Takođe, osjećao sam da potencijalno mogu da doprinesem razvoju crnogorskog šaha, jer se i nalazim među najboljim igračima u državi“, kaže Petrov.
Dodaje da su Crnogorci izuzetno prijateljski nastrojen narod i ističe da je ovdje naišao na nevjerovatno topao prijem crnogorske šahovske zajednice.
„Ovo se ne odnosi samo na moj tim, Elektroprivredu iz Nikšića i reprezentaciju. To takođe važi i za turnire koje sam igrao u Crnoj Gori“, kaže sagovornik Analitike.
Posebnu zahvalnost, kako dodaje, duguje predsjedniku Šahovskog saveza Jovanu Miloviću, koji je, kaže, pokazao interesovanje za njega kao igrača i cijeli proces transfera na crnogorsku šahovsku listu umnogome mu olakšao.
O tituli šampiona Crne Gore
„Osvajanje trofeja Nacionalnog prvenstva Crne Gore u februaru jedan je od najvećih uspjeha moje karijere, ali čak i ako ignorišemo rezultat, turnir je na mene ostavio sjajne utiske“, poručuje Petrov.
Što se tiče kvaliteta koji je pokazao na pomenutom prvenstvu, smatra da je igrao dobro, sa nekoliko zanimljivih partija.
„Najzanimljivija partija je definitivno bila u posljednjem kolu protiv velemajstora Milana Draška. Karakterisala je dinamična igra sa dugoročnim materijalnim dizbalansom. Priznajem – nisam baš najbolje odigrao dobitnu poziciju, ali je to možda partiju učinilo atraktivnijom za gledaoce, jer sam kasnije čuo da je veliki broj ljudi pratio putem televizijskog prenosa“, napomenuo je Petrov.
O stanju šaha među mladima
Osvrnuo se i na situaciju u oblasti šaha u našoj zemlji. Trenutno, prema njegovim riječima, čini mu se da postoji kriza u šahu među mladima u Crnoj Gori.
„Makar kada se uporedi sa jugoslovenskim vremenima“, ukazuje on.
Sagovornik Analitike kaže da je razgovarao sa nekoliko mladih perspektivnih šahista i zaključio da fali – motivacije.
„Smatram da je to problem. Manjak motivacije vodi do manje rada, što za posljedicu ima to da šahista sporo napreduje. Moram da priznam da to i ne razumijem baš najbolje. Čak i sa čisto materijalističkog aspekta – šahovska karijera u Crnoj Gori se isplati“, izričit je Petrov.
Uprkos tome, smatra da postoji nekoliko mladih šahista u Crnoj Gori, koji mogu postati velemajstori u narednih nekoliko godina i, kako je kazao, rado bi doprinio tome.
„Što se tiče ličnog trenerskog rada, teško je i neefikasno kombinovati rad sa početnicima i konstantno igrati na turnirima. S druge strane, da bi radili sa početnicima morate imati posebne karakterne crte, koje ja ne posjedujem. Uprkos tome, radim sa nekoliko učenika majstorskog – velemajstorskog nivoa i volio bih da radim sa najjačim omladincima Crne Gore, u najmanju ruku kroz trening kampove“, poručuje Petrov.
O poimanju šaha
Naš sagovornik smatra da je Karpovljeva izreka da je šah umjetnost, sport i nauka, među najboljim citatima ikada izgovorenim o ovoj igri.
„Kratko, moćno i istinito“, ocijenio je Petrov.
Osvrnuo se i na rane početke šaha, njegovu 'romantičarsku' prošlost i kako je vremenom pristup drevnoj igri postajao sve analitičkiji.
„U ranim danima modernog šaha do kraja 19. vijeka šah kao sport bio je skoro nepostojan, a naučni radovi o njemu su bili rijetki. 'Besmrtne' partije tadašnje ere pokazuju 'romantičarski' pristup šahu, jer se igra više smatrala umjetnošću. Slično, kada se dijete zaljubi u šah, najčešće je to zbog unutrašnje ljepote - a ne zbog jedinica i nula“, smatra Petrov.
Dodaje da se šah na početku 20. vijeka izmijenio, odmakao od svojih romantičarskih korijena ka više naučnom pristupu koji je i danas najzastupljeniji.
„Šah danas na najvišem nivou zahtijeva nevjerovatnu količinu preciznog znanja, kao bilo koje naučno polje. Tako vidimo da naučni pristup igri ipak zasjenjuje ostale. Prirodno, ako okrenemo cijeli krug, šah će možda ponovo postati forma umjetnosti, ali samo će vrijeme pokazati…“, ističe Petrov.
O najbitnijoj odlici šahiste
U ljudskoj je prirodi da čovjek, kako kaže, malo pažnje posvećuje onome što ima, a više onome što mu nedostaje.
„Smatram da je to greška, jer najbitnija odlika šahiste je da – vjeruje u sebe“, poručuje Petrov.
Iz njegovog iskustva, igrači koji 'precjenjuju' poziciju tokom igre ostvaruju, kaže, bolje rezultate od onih koji ne vjeruju u sopstvenu poziciju, pa čak i od onih koji pokušavaju da budu objektivni.„Nažalost, ovakav unutarnji optimizam teško se uči, jednostavno, to mora biti utkano u vaš karakter“, poručuje Petrov.
