- Spreman sam da budem selektor Srbije. Naravno da ne bih imao ništa protiv ukoliko uslijedi poziv, bila bi mi velika čast, ali i odgovornost. Ipak, u ovom momentu, koliko vidim, počelo je kandidovanje, iza nakih trenera stoje klubovi, iza nekih političari, a iza mene niko. Još je u VSS teren nedefinisan, nejasna je situacija sa igračima, tako da ćemo vidjeti.
Iza vas stoje rezultati?
- Pitanje je da li je to dovoljno? Ne krijem, rado bih se prihvatio tog posla...
- Srpski vaterpolo je uvijek imao bazu, ozbiljan rad, napravljen je korak sa većim brojem kvalitetnih timova koji daje ogromne šanse da Srbija bude na svjetskom vrhu. To treba iskoristiti i afirmisati u pozitivnom smislu, da klubovi ojačaju igrače za reprezentaciju, ali i da se sistem kontroliše, da se ne ode u suprotnost. A suprotnost je da ne bude klupskih interesa, što će napraviti probleme i državnom timu. Sadašnja jaka liga jeste garancija za budućnost koja može da donese dobre rezultate, pod uslovom da klubovi budu u funkciji reprezentacije. U Crnoj Gori to nije moglo, jednim kursom su išli klubovi, drugim savez, i tu sreće nije bilo.
Otišli ste u Rusiju ljuti?
- Mi smo takvog mentaliteta, kad nema rezultata, sljeduje opšta kritika, a rezultati, prirodno, ne mogu uvijek da imaju isti sjaj. Teško da će se to promijeniti kod nas. I ako si najbolji, ne možeš uvijek biti na vrhu, sport je to, naviknemo javnost na medalje, pa onda postanemo nerealni, a kada se ne osvoji odličje, onda uslijedi kritika. Moramo da znamo da mnogi sanjaju prva mjesta do kojih nikada ne dođu.
